Dvanaest apostola

Kao u suglasju s temom Književnost u drugim jezicima, nedavno apsolviranom na 33. zagrebačkim književnim razgovorima, pojavila se knjiga Dulce libertad (Slatka sloboda), u kojoj su objavljene pjesme dvanaest suvremenih hrvatskih pjesnika u izboru i prijevodu naše istaknute i meritorne prevoditeljice Željke Lovrenčić. U zanimljivu predgovoru španjolsko-peruanskoga pjesnika i akademika Alfreda Pereza Alencarta ističe se istinska privrženost Željke Lovrenčić „jeziku Cervantesa i Cesara Valleja“, uz ne manje važnu opasku da je autorica prijevoda odabrala „dvanaest apostola“ koji će predstavljati Hrvatsku na golemu području na kojemu se govori španjolski jezik. Posebnu pozornost privlače čuveni stihovi Ivana Gundulića „O lijepa, o draga, o slatka slobodo“, na hrvatskom i španjolskom jeziku, koji nas gotovo simbolički uvode u Željkino umijeće prevođenja („Oh bella, oh amada, oh dulce libertad…“). Lijepo je čuti kako naš milozvučni hrvatski jezik zvoni na tako muzikalnom jeziku kakav je španjolski. Pjesnik i akademik Alfredo Perez Alencart u spomenutom predgovoru s podnaslovom Poesia croata de hoy (Suvremena hrvatska poezija), naglasio je veze između naše dvije zemlje, posvetivši svoj tekst Tonyju Zlataru, hrvatskom doseljeniku u Peru, gdje je i rođen. Našijenaca, kako je pisao Držić, ima u svijetu lijep broj pa ovdje valja spomenuti i književnog našijenca Andresa Moralesa Milohnica, čije je pjesme neumorna Željka Lovrenčić prevela na hrvatski jezik.

Ur. Željka Lovrenčić, Editorial Verbum, Madrid, Trilce Ediciones, Salamanca, 2012.

Ne bismo se baš mogli pohvaliti da je hrvatska književnost obilno prevođena u bijelom svijetu. No zato mi u Lijepoj našoj prevodimo gotovo svaki hit. Je li to sudbina takozvanih malih naroda ili je posrijedi nešto drugo?! Ipak, kad jedan španjolski pjesnik i akademik spominje u svome predgovoru naše dične stare pjesnike: Marulića, Vetranovića, Ivana Gundulića, Andriju Kačića Miošića, Ivana Mažuranića, moramo osjetiti nešto poput ponosa, jer u Europskoj Uniji, kojoj se primičemo, nećemo biti barem literarno anonimni. Naime, kako bilježi pjesnik A. P. Alencart, Marulićeva Judita napisana je na hrvatskom jeziku 1501, a objavljena dvadeset godina poslije na „venecijanskom teritoriju“. Na latinskom jeziku.

Antologija Dulce libertad lijepo je opremljena. Na naslovnici je naša perunika („Flor de iris para Croacia“), koju je osmislio slikar Jose Carralero, a na koricama je crtež u čast Miroslavu Krleži, slikara Miguela Eliasa. Uvršteni pjesnici u izboru prevoditeljice Željke Lovrenčić dobili su u knjizi svoje kratke životopise i neizbježnu fotografiju. Spomenut ćemo ih prema kazalu u knjizi: Stjepan Šešelj, Enerika Bijač, Branimir Bošnjak, Ružica Cindori, Mate Ganza, Ana Horvat, Irena Vrkljan, Mladen Machiedo, Ljerka Car Matutinović, Boris Domagoj Biletić, Davor Šalat, Zvonimir Balog. Tako je dvanaestorici apostola u knjizi Dulce libertad odškrinut prozor u svijet…