Umjetnik, mecena i pedagog

Kreativni svijet Roberta Wilsona iznimno je vezan uz osobnu povijest, sveukupno njegovo stvaralaštvo i zanimanje za umjetnost, kako vizualnu tako i performativnu, rezultat su ponajprije njegova osobnog senzibiliteta, a tek zatim obrazovanja na području vizualnih umjetnosti, koje je započelo dolaskom u New York 1963, gdje je studirao arhitekturu i umjetnosti na Pratt Instituteu na Brooklynu, a zatim je formirano pod utjecajem Sibyl Moholy-Nagy (udovica Lászla Moholy-Nagyja) te učenja slikarstva kod Georgea McNeila, apstraktnog ekspresionista prve generacije s interesom za ples, glazbu i arhitekturu, a zatim studijem. Robert Wilson u gotovo svakom svojem istupu, kako predavačkom tako i kreativnom, iznenađuje publiku naglašavanjem i ukazivanjem na svakidašnje, što se osobito može iščitati i iz njegove potrebe da naglasi kako je cjelokupno njegovo djelovanje obilježeno i duboko ukorijenjeno u odrastanje u gradu Waco, u američkoj državi Teksas. Tijekom cijele karijere Wilson je putem doživljaja sebe i svijeta iz kojeg je došao ostvarivao iznimnu stvaralačku estetiku. U osobnom kontaktu s umjetnikom potvrdila se njegova reputacija nedokučive, gotovo enigmatske osobe, istovremeno tajnovita i duhovita showmana.

Tajnovit i duhovit showman: Bob Willson

Taj multimedijski autor gostovao je u Zagrebu, u sklopu ovogodišnjega Zagrebi!festivala kojemu je tema bila umjetnik i njegovo nasljeđe u društvu, na korist ili teret zajednici. U tu svrhu Wilson je nakon otvaranja izložbe videoportreta održao predavanje o svom umjetničkom nasljeđu – Centru Watermill. Riječ je o „kreativnom inkubatoru“ u kojem se održavaju međunarodni susreti umjetnika. Ono što je važno istaknuti jest da je govorom o radu Centra Wilson pokazao kako svojom karizmom i talentom te filantropskim nagnućem, ulažući vlastiti novac i napore, može proizvesti kreativan prostor koji služi brojnim mladim neafirmiranim umjetnicima za poticanje i razvoj njihovih talenata. Na taj način Robert Wilson je, koristeći se iskustvom pedagoškog i obrazovnog rada kao i stvaralačkog djelovanja u New Yorku 60-ih –1963. osnovao je The Byrd Hoffman School of Byrds, eksperimentalnu skupinu plesnih umjetnika, a radio je neko vrijeme i s djecom s posebnim potrebama – od gotovo utopističke ideje stvorio stvaralačku sredinu za druge umjetnike i za društvo u cjelini.

U razgovoru s Wilsonom, nakon predavanja o osnutku i gradnji Centra, upitan kako je krenuo u projekt osnivanja i utemeljenja svojevrsnog inkubatora stvaralačkih ideja za razvoj osobnih projekata, a zatim i pružanja mjesta, mentalnog i fizičkog, za razvoj i ostvarivanje mladih umjetnika, kazao je da je imao potrebu za njim jer nigdje drugdje nije naišao na takvu vrstu umjetničkog središta, za koji naglašava da nije škola u klasičnom smislu riječi, već mjesto gdje može ostvarivati zamisli koje ne može raditi nigdje drugdje. Način na koji se tamo mladi umjetnici ostvaruju i uče ostvaruje se na specifičan antitradicionalno edukativan način. Wilson naglašava da svojim radom s njima i intenzivnim druženjima potiče sudionike programa na kreaciju koja proizlazi iz njihovih vlastitih osjećaja. Premda Centar i rad u njemu idu drukčijim putem od formalnog obrazovanja, Wilson naglašava da vjeruje u obrazovni sustav kao oblik stjecanja potrebnog znanja za svakog pojedinca, ali smatra kako za neke osobe to i nije najbolji način formiranja i stjecanja potrebnih vještina za kreativno stvaranje. Upravo radi dostupnosti alternativnih načina kojima se to može postići osnovao je Watermill, mjesto na kojem, što Wilson posebno ističe, dolazi do interdisciplinarnosti i fuzije različitih znanja i vještina, koje nisu moguće u klasičnim obrazovnim sustavima. To je mjesto na kojem „arhitekt može bit potaknut na osmišljavanje i postavljanje kazališne predstave, naučiti nešto o svome tijelu, pokretu, mogućnostima govora kroz tijelo i emocije“, objasnio je Wilson.

Upitan kako vidi umjetničko djelovanje u budućnosti, pomalo lakonski odgovara kako je sve moguće, jer umjetnički je svijet svakoga pojedinca poput otvorene knjige, prazan papir podložan bilo kojem od oblika kreativnog govora i medija izražavanja.