Ugodna ekumenska glazbena večer

U posljednjih nekoliko godina križevački ogranak Matice hrvatske kao organizator koncerta Varaždinskih baroknih večeri u Križevcima ima običaj ugostiti nesvakidašnje ansamble, pogotovo neuobičajene za ovakve manje sredine. Nakon Ansambla Pantagruel 2010. i Ansambla Marquise 2011, ove godine mogli smo poslušati Ansambl Naya. Ansambl je nastupio 26. rujna, nažalost u nepotpunom sastavu, pa je propuštena prilika da se upoznaju manje poznati instrumenti, ud i sitar, ali izabranom programu više je odgovarao jednostavan spoj vokalnog solista (kontratenora) i continua (viola da gamba i theorba).

Bila je to jedinstvena prilika prisustvovati koncertu izraelskog ansambla u grkokatoličkoj katedrali, koji sluša većinska rimokatolička publika. Na početku vjerojatno nitko nije imao na umu posebne ekumenske ideje, ali je ta prilično zgodna situacija upotpunila sam doživljaj koncerta i raznolik program sastavljen od djela ranobarokne monodije i tradicionalnih napjeva na ladinu (trad. jezik španjolskih Židova). Već su prije sama koncerta posebnu pozornost privukla različita uglazbljenja teksta Quam pulchra es iz starozavjetne Pjesme nad pjesmama. Uspješno uglazbljenje Alessandra Grandija bilo je suprotstavljeno već odavno poznatu Monteverdijevu umijeću, a suvremeniju protutežu činilo je uglazbljenje Boskovicha (1907–1964). Uvijek je zanimljivo promotriti na koji je način isti tekstovni predložak nadahnuo različite umjetnike, pogotovo ako je riječ o standardnim biblijskim tekstovima koji time dobivaju novu dimenziju, različitu od iščitavanja sama teksta. Ipak, nešto suzdržaniji stil molitvenih napjeva više je odgovarao prostoru križevačke katedrale te je i sama izvedba bila zaokruženija, za razliku od nešto neharmoničnijih Caccinijevih monodija. Komorna struktura Caccinijevih madrigala nije toliko kompaktna kao arijske sakralne monodije pa se izražena ekspresivnost kontratenora Yaniva d’Ora izgubila u prostoru katedrale proizvevši dojam usiljenosti koja se ne bi pojavila u nekom manjem prostoru. Zato su tradicionalni ladino-napjevi u drugom dijelu koncerta bili mnogo bolji izbor. Element pučkog koji sadrži bilo koji tradicionalni napjev zazvučat će lijepo u bilo kojem prostoru. Pogotovo ako je prirodnost melodije spojena s izvrsnim pjevačkim mogućnostima pjevača. Da takav opušteniji način pjevanja više odgovara boji d’Orova glasa, mogli smo zapaziti već kod izvedbe Grandijeve monodije Quam pulchra es ili Monteverdijeve arije Si dolce è’l tormento, ali vrhunac je ipak bio na kraju prigodom izvedbe poznate melodije Adio querida. Može se jasno uvijek prigovoriti da je egzotika tih napjeva ono što pada u prvi plan, no prirodnost koja proizlazi iz tih napjeva zrači iskrenošću koju malokad nalazimo u umjetničkoj glazbi.

U trenutnoj poplavi ansambala za izvedbu rane glazbe, Ansambl Naya sigurno se ističe inovativnošću. Time što uzimaju u obzir veći dio barokne glazbe, bez ikakva eurocentrizma, prikazuju ne samo židovsku kulturu nego i dio glazbe koji bi nam možda ostao skriven. Možda trenutna situacija ne dopušta gostovanje većeg orkestra ili ansambla u križevačkoj katedrali kao što je bio običaj na početku održavanja koncerata Varaždinskih baroknih večeri u Križevcima, no otvorenost za nove umjetničke poticaje koji razvijaju gostovanja manjih, nesvakidašnjih ansambala ima prilično veliko značenje za kulturni razvoj sredine.