Roman o ratu i nađenoj ljubavi

Prvi roman svestranoga umjetnika, dramskoga pisca, pjesnika, prozaista, prevoditelja, redatelja, kostimografa... Tahira Mujičića (pseudonimom i Tahomila Mouchičke) Budi Hamlet, pane Hamlete ili Valka podnaslovljen je kao Hercroman iz jednog rata i jedne revolucije, a objavljen je u izdanju AGM-a. Radnje romana smještene su u simboličke godine: 1968, odnosno sovjetsku invaziju na ondašnju Čehoslovačku, i 1991, u Domovinski rat.

Izd. AGM, Zagreb, 2012.

U središtu je zbivanjâ češki glumac František (Franta) Fifulka, koji se nakon dvadeset godina želi vratiti u Dubrovnik, jedini grad-pozornicu na svijetu, znak glumstva i teatra, kako bi odigrao Hamleta na Lovrjencu (jedinom pravom pravcatom Helsingoru na svijetu) – ulogu svoga života i davno postavljen ideal. Roman je strukturiran u dvadeset i osam dvoglavlja, zaključno s Posljednjim Dvoglavljem, u kojem se vrijeme radnji preklapa, Epilogom i biografijom Tahomila Mouchičke. Svako je dvoglavlje najavljeno Kunderinim citatima, koji postaju i moto cjeline.

Na naslovnoj je stranici Sarah Bernhardt u ulozi Hamleta iz 1889. U crnohumorističnome, komično-melankoličnome i (auto)ironičnome tonu autor, uz bogatstvo jezika, narječja, dijalekata te inovativnih jezičnih hibrida, prepleće ratnu temu, bezuvjetnu ljubav prema kazalištu, kazališne priče, glumce, umjetnost, posebno češku i hrvatsku kulturu. Obilje jezičnih poslovica i fraza, mnogobrojne političke i umjetničke aluzije te igra riječima, dosjetljivi dijalozi i imena, erotski, lirski i glazbeni elementi roman čine složenim i šaljivim, blago sentimentalnim i ozbiljnim.

Depatetizirana ratna tematika u središte stavlja umjetnika s neostvarenim idealima, buntovnika i boema te progovara o političkim prilikama i ratnoj stvarnosti. U kaosu ratnoga vremena uzdiže se Dubrovnik kao posvećeno mjesto, ključni simbol kazališta, umjetnosti, slobode i života. Grad kontrastno oslikan u zlatnim vremenima i u vrijeme granatiranja 1991. donosi poruku vječnosti: „Er nije ti Grad uzet, uzet mu kamen i žalo, sunce i fureste. Grad ti je otet, otet mu dušu, otet mu tisuć godina truda i rada, jezika hrvatskog i slobode! Slobode, puče moj!“

Roman prvijenac Tahira Mujičića priča je o V/valki, Ljubavi, Umjetnosti, Kazalištu, Životu i Slobodi; (ne)odsanjanim idealima, kazališnim pričama, životima umjetnika, okrutnoj stvarnosti, Zaboravu, Sjećanju, razdvojenoj i nađenoj ljubavi, Vremenu koje uvijek neumorno kreira novu povijest.