Predstava o ljubavi, s ljubavlju

Žar ptica iz Zagreba pod ravnateljstvom Marije Sekelez novu sezonu započinje (26. rujna) s predstavom Mrvice iz dnevnog boravka, prema romanu Sanje Pilić omiljenu u dječjemu uzrastu (unatoč tomu što se analizira u školi!, rekli bi školomrsci) zbog intrigantnoga sižejno-fabularnoga sklopa, aktualne teme o zagrebačkoj obitelji bez novca, atraktivno oblikovanih likova i čestih bljeskova duhovitosti. Dramatizatorica i adaptatorica Marijana Nola uspješno prilagođuje prozno tkivo izvedbenom aspektu, stavljajući na nevidljive margine sporednije likove, a, najvjerojatnije zbog izbora izvrsne glumice, Robotka pretvara u Robotku.

Maštovito prikazana radost životnih situacija / Foto Novković

Redateljica Franka Perković poantira tekst maštovitom, inteligentnom i duhovitom režijom, naglašavajući djeci najzanimljivije punktove, pa pripovijedanje događanja iz prvoosobne, dječakove, perspektive rabi, i uz pomoć jednostavne a inventivne scenografije (dijelovi zida u pozadini koji uz pomoć videoprojekcija Igora Pauške postaju različiti prostori dječakovih dnevnih kretanja) Ive Knezovića, za priču o prostoru vlastita, dječjega identiteta, u prednjem planu, za priču o tehničkom izumu, u desnom prvom planu, za priču o obitelji i novinarskom poslu, u srednjem planu dnevnoga boravka, za priču o školi, na istom tom, radnom mjestu, te za priče o nesigurnosti i osluškivanju ljubavi i odnosa s izvanjskim svijetom, na bočnim i pozadinskim prolazima, za bijeg ili strah od novoga.

Tajna je uspješnosti predstave u izvrsnom redateljičinu radu s glumcima. Perković mladu glumačku ekipu usmjerava izražavanju emocije i (prostorne) inteligencije „tijela i duše“ iznutra. Jedinstveno glumačko uporište točno usmjerava oživljavanju atraktivnih egzistencijalnih lebdenja kao normalnih i svakodnevnih želja za ljepšim i boljim. Rezultat je maštovito prikazana radost životnih situacija. Petar Atanasoski kao desetogodišnji protagonist Janko, koji radi sve da bi pomogao siromašnom kućnom budžetu, uspostavlja prisan dijalog s publikom, duhovito poantirajući navodno sveznanje, da bi se pretvorio u menadžerski spretna suradnika Modre laste, pa promatrača roditeljskih briga, pa sestrine ekscentričnosti, zbunjenosti zbog zaljubljivanja i odlikaške nemoći jer zapinje u recitiranju. Atanasoski (odjeven u detaljno razrađen, djeci prihvatljiv kostim; Barbara Bourek kao kostimografkinja prati priču, događanje i dinamičnost kostimima koji i sami pripovijedaju priču o svojim fiktivnim vlasnicima i današnjici) sjajno vodi predstavu od početka do kraja, ne dopuštajući da i u jednom trenutku djeci bude dosadna ili nezanimljiva, baždareći emociju dječjega poduzetništva, odnosno vedre borbe sa životom, do sama, sretnoga kraja.

Vrhunci su predstave prizori susreta Janka s Robotkom. Umjesto igračaka iz Jankove dječje kutije iskače prelijepi robot, za koji se ubrzo doznaje da je ženskoga spola i da nježno ženski surađuje sa svojim izumiteljem. Nataša Kopeč kao Robotka pokretima tijela koji sintetiziraju automatiziranost, gracilnost, ženstvenost, nježnost i emociju, a mimikom sramežljivost i brižnost, ponovno ostvaruje izvrsnu ulogu, šaljući poruku sreće i kad joj dječak ugradi srce. U završnici predstave Robotka, koja govori samo s Jankom, na školskoj priredbi treba recitirati Shakespearea, ali prepušta tremu Janku, koji postaje sjajan interpretator poezije (rijetko viđeno, pogođeno, naizgled jednostavno govorenje Shakespearea, u izvedbi Petra Atanasoskog, na našoj sceni!), ali i sretno zaljubljen u Moranu.

Cijela glumačka ekipa pridonosi ozračju nekonvencionalnosti, topline i radosti: Ana-Marija Vrdoljak kao ekstravagantna mama Jaca, polaznica tečajeva, koloristica animiranih filmova, vlasnica potencijalnoga živčanoga sloma, Ante Krstulović kao smušeni tata Đozef, nezaposleni filozof i izrađivač nakita, Gorana Marin kao energična i mila Razrednica, zaljubljena u Shakespearea, uvijek izvrsna Natalija Đorđević, polaznica umjetničke škole, vrckasto zaljubljena, pa i u telefoniranje, Iskra Jirsak, glumačko osvježenje, Morana koja šalje pisma s ružinim laticama Janku, Berislav Tomičić kao Bumbar, isto Jankov prijatelj iz razreda, simpatično zbunjen.

Janko, srećom, ne zna što je žiro-račun, misleći da je to neki gospodin. „Zar da te s danom usporedim ljetnim?“ – piše Shakespeare u svom sonetu, pridonoseći ljubavnom ozračju ove izvrsne predstave koju obasjavaju zaljubljenom svakodnevicom što nije uvijek laka i oblikovatelj svjetla Ivo Knezović i autor scenskoga pokreta Pravdan Devlahović i skladatelji Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz.