Pinokio našega doba

Da klasična bajka može biti svevremena i suvremena krimi-predstava, pokazuje odlična izvedba Pinokija u režiji Zorana Mužića, koju je 5. listopada premijerno izvelo Kazalište lutaka Zadar.

Zadarski Pinokio: propitivanje lutkarske klasike / Snimila Iva Perinčić

Klasičnu bajku Carla Collodija, napisanu 70-ih godina 19. stoljeća, to kanonsko djelo dječje literature i lutkarskoga kazališta, u Mužićevoj redateljskoj interpretaciji obogaćeno je suvremenošću – posuvremenili su ga dramaturginja Marijana Nola i sam redatelj.

Njihov Pinokio – globtroter koji na putu od drvenog lutka do ljudskog bića pod svaku cijenu želi biti uspješan, kao danas većina siromašnih i beznačajnih – na putu upoznavanja svijeta i spoznavanja sebe prolazi kroz životne kušnje da bi na kraj transformacije stigao s iskustvom koje ne nudi bogatstvo o kojem sanja, ali ga je ta životna škola naučila poštovanju i dobroti.

Dio fabule koji prati Pinokijev bijeg od kuće do ponovnoga susreta s ocem u utrobi morskoga kita (u originalu je morski pas, ali je to još u filmu promijenio Walt Disney) – dakle u razdoblju kad je Pinokio divlji, nestašan, neprilagođen, lakomislen – dramaturginja i redatelj obogatili su našim dobom, okolnostima suvremenoga načina življenja i likovima našijenaca koji Pinokija skreću na krivi put. Ti našijenci itekako odgovaraju suvremenim našim pokvarenjacima i situacijama u kojima se lako prepoznajemo.

Autori predstave u Collodijev tekst interpolirali su, kao anticipaciju vanjskoga svijeta, karaktere definirane žargonom ulice – naše kriminalce, varalice, skitnice, trgovce ljudskim povjerenjem, Roma, Vlajnu, Purgera... Vlajna i Purger pohlepni su i zločesti, oni Pinokija opljačkaju, simboli su vanjskoga svijeta kojem se Pinokio ne može prilagoditi. Oni su ulica s kojom se Pinokio želi natjecati i na kojoj želi uspjeti. Tako je u Mužićevoj predstavi otok magaraca na koji Pinokio dospijeva pretvoren u prostor reality showa u kojem se želi postati važan, postati heroj za jedan dan.

Ti dramaturško-redateljski pomaci stvorili su našega, hrvatskoga Pinokija te obogatili i osuvremenili priču koja ni u jednom trenutku ne dovodi u pitanje njezinu originalnost u kojoj stari stolar izradi lutka koji oživi. I ne samo to. Pinokio u njihovoj interpretaciji u trenutku traženja izlaza iz kitove utrobe ocu kaže: Ja sam drveni lutak, upali vatru, tata. U istom trenutku kada zbog dima kit kihne, a Plava ga vila pretvori u otvoreno more, Pinokio spoznaje sebe kao odgovorno biće, shvati da je radio zlo i od lutke postaje ljudsko biće.

No bez obzira na edukativne poruke i spomenute fabulativne inovacije, pitanje je bi li predstava uspjela da je Mužić nije inspirativno režirao i da je glumci nisu odlično odigrali. Tomu je itekako pridonijelo redateljevo priklanjanje klasičnom lutkarskom izrazu u kojem su glumci, animatori lutaka, demonstrirali zanatsko-tehničko umijeće vladanja lutkama, a osobito iznimno umijeće animacije i veliku sposobnost karakterizacije, kakvoj bi mogli pozavidjeti mnogi odlični lutkari. Još se jednom potvrdilo da je lutkarska klasika uvijek u modi, da nije umrla bez obzira na mnoge suvremene eksperimentatore i suvremene pogrebnike.

Dakle, zadarska Mužićeva režija Pinokija pokazuje da je došlo vrijeme da se nakon raznoraznih eksperimenata i dosjetki, u kojima su se umjesto lutkarstva uglavnom nametale redateljske koncepcije i taštine, vratimo lutkarskoj klasici i možda ponovno od nje, kao kriterija i trajne vrijednosti, krenemo u nova propitivanja. A ne da odrađujemo već prožvakano i loše, što se u nas prečesto radi.

O glumcima je već dosta rečeno, ali još jednom ću ponoviti da su bili odlični; Vjera Vidov (Pinokio), Tamara Šoletić (cvrčak Sviralo), Juraj Aras (Gepetto), Anđela Ćurković-Petković (Plava vila), Sanja Zalović (Mačak), Gabrijela Meštrović-Maštruko (Lisica), Dragan Veselić (Mangiafuoco), Irena Bausović (Arlecchino i Columbina). Izvrsnu scenografiju i kreaciju lutaka majstorski je osmislio i realizirao Mojmir Mihatov. Autor je glazbe Saša Miočić, oblikovatelj svjetla Ivo Nižić, oblikovatelj tona Davor Grzunov, majstor scene i pomoćni animator Robert Košta, a voditelj rasvjete Frane Papić.

Sve u svemu zadarsko je kazalište dobilo izvrsnu predstavu, istodobno i kreativnu i edukativnu.