Nikad manje hrvatskih izdavača

Poznato je da Zajednica nakladnika i knjižara već godinama ima problema s organizacijom hrvatskog nastupa na Sajmu. Ministarstvo kulture zato je ove godine raspisalo javni natječaj, na koji se zbog prekratka roka nije odazvao nitko. U pomoć je pristigla marljiva promotorica hrvatske književnosti u Njemačkoj Alida Bremer te u zadnji čas ponudila pristojan program. Ona objašnjava: „Hrvatski se nastupi pripremaju bez srca“

Najveći sajam knjiga na svijetu – Sajam u Frankfurtu – sve više postaje sajam sadržaja na kojem klasične knjige dio prostora ustupaju novim tehnologijama i medijima. Digitalizacija je jedna od vodećih tema na Sajmu još od 2008, a direktor Sajma Jürgen Boos u povodu ovogodišnjeg otvaranja senzacionalistički je obznanio: „Nalazimo se u prvoj pikosekundi nakon velikog praska koji će Gutenbergovu galaksiju promijeniti u nešto… novo. Izdavački se univerzum rasteže. Dobrim je dijelom još nepromijenjen, a djelomično je već prodro u radikalno nova područja. Nastaje nov sustav, nastaju novi okviri za proizvodnju sadržaja, njihovu obradu i plasman na tržištu. Oblikuju se i uhodavaju nove medijske konstelacije, klasična školska ploča postaje veliki interaktivni zaslon, a knjiški moljac seli se u virtualni prozorčić. Svi kojih se to tiče okupljaju se ovdje, na Frankfurtskom sajmu knjige.“

Više nije nužno posjedovati vlastitu biblioteku, zbirku CD-ova ili DVD-ova, priznaje Boos, režući granu na kojoj je knjižarstvo do jučer sjedilo, te podsjeća da smo nekad govorili: „Ne moram sve znati, ali moram znati gdje što mogu pročitati“, dok je danas aktualna izraka: „Ne moram sve posjedovati, dovoljno je imati pristup kad to poželim.“ Nova tehnologija izaziva oduševljenje, ali i bojazan, upozorava Boos. Naprave sabiru informacije o nama i našim sklonostima, slažu nam idealan poslovni raspored i stavljaju nam pod nos optimalno probrane sadržaje. Međutim, za semantički internet kao i za navigacijske uređaje vrijedi: ako nam sustav nudi idealnu rutu ili idealnu lektiru, sve postaje predvidljivo, a mogli bismo previdjeti nešto važno i poticajno.

Umjesto knjiga – šalice i kalendari

Iako direktor Sajma tim riječima ukazuje na dvojbe povezane s novim tehnologijama, u njemačkim se medijima čuje i ocjena kako se Sajam u navedenim previranjima ne snalazi najbolje, prilazeći im nekritički i s naivnom euforijom. Sve je više engleskih izraza poput storydrive ili crossmedia kojima prosječni Nijemac ne zna značenje, a dobru staru knjigu samo što nisu pregazile računalne igrice i multimedijska poduzeća. No bez obzira na politiku Sajma, riječ je o globalnom razvoju novih tehnologija i posljedičnim promjenama u branši, kojima je u sklopu ovogodišnjeg Sajma posvećeno nekoliko konferencija. Činjenica je da se dobar dio knjižnoga tržišta preselio na internet. U Njemačkoj se barem dvadeset posto prodaje knjiga odvija preko Amazona, a u Americi čak dvije trećine. K tome sve veći udjel pripada elektroničkim knjigama. Nakon što su se proširile Azijom i Amerikom (u Sjedinjenim Državama zauzimaju već petinu tržišta), čini se da je ovo prijelomna godina i u Njemačkoj, gdje je prodaja elektroničkih knjiga naglo porasla. Klasične nakladnike mogla bi ugroziti i Amazonova ponuda samoizdavaštva: autori potpuno autonomno sami produciraju svoje knjige u elektroničkom ili tiskanom izdanju, čak formiraju i njihovu konačnu cijenu, pri čemu im pripadne znatno veći udjel nego kad knjigu objave na klasičan način. Kako će sve te mijene utjecati na čitateljsku kulturu, a kako na književnost samu, pitanja su o kojima se intenzivno raspravlja, no vodeći predstavnici njemačke književne branše slažu se da je kultura proces, a ne stanje, te da će sadržaji i kreativnost uvijek pronaći put do realizacije. Važno pitanje jest koliko i komu su ponuđeni sadržaji dostupni. Elektronički čitači i računala nisu jeftini. „Nije toliko važno čitaju li djeca elektroničke ili papirnate knjige“, smatra Jürgen Boos, „nego je važno da čitaju i da razumiju pročitano, da razlučuju izvore, da razviju i sačuvaju nezavisan duh!“

Nagrađena Lada Žigo i Androulla Vassiliou na dodjeli Europske nagrade za književnost

Svijetom knjige ne tresu samo nove tehnologije: zagrebe li se pod površinu, iza modernih i lijepih štandova otkriva se destabilizirana gospodarska grana. Kriza nije zaobišla ni vjerojatno najbolje organizarno knjižno tržište na svijetu, ono njemačko. Već drugu godinu bilježi pad prometa, a ove godine kriza je zahvatila i velike njemačke knjižarske lance koji su prisiljeni smanjivati ili prenamjenjivati svoje prostore. Baš kao i na Sajmu, sve veći prostor zauzimaju artikli poput šalica i kalendara. Prilika je to za male, nezavisne knjižare s inovativnim idejama i konceptima koje su počele nicati diljem zemlje, ističe predsjednik Njemačke udruge nakladnika i knjižara (Börsenverein des Deutschen Buchhandels) Gottfried Honnefelder te poručuje: „Možda se možemo nadati i renesansi nezavisnih knjižara, ali za to je nužna jednoznačna potpora politike, kao što je prije deset godina bilo uvođenje jedinstvene cijene knjige.“

Izdavači se ne moraju nositi samo s novim tehnologijama i krizom u branši, nego i s iznimnom konkurencijom. U gradu na Majni, na najvažnijem svjetskom sjecištu kupoprodaje autorskih prava i licenci, ove se godine na gotovo 170.000 m2 predstavilo oko 7300 izlagača iz oko 100 zemalja. Najveću pozornost svake godine privlači počasna gošća. Ove je godine to bio Novi Zeland i čini se da je tu priliku dobro iskoristio. Pod motom „Prije nego što kod vas svane“ u paviljonu veličine 2300 m2 odvijao se multimedijski spektakl koji je uz povjetarac, kišu i mrak dočarao daleku zemlju te prožimanje maorske i europske kulture, što se odrazilo i na pisanu riječ te, vjerujem, mnoge posjetitelje naveo da barem posegnu za nekom novozelandskom knjigom, kad već ne mogu posjetiti Aotearou (zemlju dugih, bijelih oblaka, kako Maori nazivaju Novi Zeland). Ukupno 68 novozelandskih književnika i 100 umjetnika, među kojima Anthony McCarten, Paul Cleave, Alan Duff, Witi Ihimaera i Paddy Richardson, predstavilo se u Frankfurtu. Proteklih je godina u prosjeku desetak novozelandskih naslova godišnje prevođeno na njemački, a ove ih je godine čak 83, što sigurno pridonosi prepoznatljivosti daleke književnosti i zemlje iz koje dolazi.

Hrvatska bez entuzijazma

A kako se u Frankfurtu predstavila Hrvatska? Poznato je da Zajednica nakladnika i knjižara već godinama ima problema s organizacijom hrvatskog nastupa. Ministarstvo kulture stoga je ove godine raspisalo javni natječaj, na koji se, zbog prekratka roka, nije odazvao nitko. U pomoć je pristigla marljiva promotorica hrvatske književnosti u Njemačkoj Alida Bremer s europskom mrežom za promicanje književnosti Traduki te u zadnji čas ponudila pristojan program. Uz hrvatske književnike Zorana Ferića, Edu Popovića, Franju Janeša, Ivanu Sajko te njemačku književnicu hrvatskih korijena Maricu Bodrožić, hrvatski program ponudio je i radionicu namijenjenu nakladnicima iz jugoistočne Europe. Njemački nakladnici te predstavnici sajmova u Frankfurtu i Leipzigu iznosili su svoja iskustva i davali konkretne savjete o tome kako se pripremiti za inozemne sajmove te kako trgovati pravima i licencama.

„Hrvatski se nastupi pripremaju bez entuzijazma, bez srca“, pokušava Alida Bremer detektirati problem. Organizacija nastupa trebala bi biti kontinuiran višegodišnji posao i okupljati ljude koji u tome vide svoj interes, savjetuje. Male kulturne udruge i inicijative postižu odlične rezultate, kao što je primjerice Festival europske kratke priče. To bi mogao biti putokaz kako se uz skromne resurse može mnogo postići. Hrvatski nakladnici kao da ni sami ne vjeruju u svoje mogućnosti. Uz iznimke, poput naklade Fraktura, hrvatski izdavači ni nemaju autorska prava kojima bi u Frankfurtu mogli trgovati.

Sve veći udjel prodaje knjiga na svjetskom tržištu pripada elektroničkim knjigama

Laureat Lada Žigo

Autora takozvane male književnosti nije lako plasirati na njemačko tržište, ali nije ni nemoguće, potvrđuje nam njemačka agentica Dagmar Schruf, koja zastupa i neke hrvatske autore. Njemačkim je izdavačima prodala naslove Olje Savičević Ivančević i Maše Kolanović. „Odlučujuća je kvaliteta knjige, ali mora se i uklapati u njemačke čitateljske navike. Romani su omiljeniji od pripovijetki, posljednjih godina traže se lijepo ispripovijedane, epske priče, dok slabi interes za postmodernističke i fragmentarne tekstove, barem kad je u pitanju prijevodna literatura. Traži se, kako ja to zovem, kvadratura kruga, odnosno nešto što je globalno razumljivo, ali ujedno donosi i nešto lokalno, neku posebnu atmosferu. Da se razaznaje strana zemlja, ali da nam nije odviše nepoznata“, tumači Schruf. Da su neki naši autori zadovoljili kvadraturu kruga, potvrđuje i ovogodišnji Frankfurt. Dubravka Ugrešić primila je uglednu nagradu za esejistiku Jean Améry, koja se svake dvije do tri godine dodjeljuje za iznimna postignuća u kritici i razotkrivanju suvremenosti. „U svojoj knjizi Karaokekultur (čiji su dijelovi, pod naslovom Napad na minibar, objavljeni i na hrvatskom u izdanju Frakture, op.a.) autorica opisuje moderni digitalni svijet sa svim svojim vrludanjima i slijepim ulicama“, piše među ostalim u obrazloženju nagrade koja donosi 12.000 eura. Književnica i novinarka Lada Žigo među desetak je laureata Književne nagrade Europske Unije koja nastoji diljem Europe popularizirati još nepoznate europske književnike, a donosi 5000 eura. Naši pisci Zoran Ferić i Edo Popović čitali su u samom središtu Frankfurta, u sklopu jedinoga festivalskog programa Sajma, Open Books, a Popović je nastupio i na forumu televizije 3sat.

Dječji nakladnici za pohvalu

I, na kraju, ne želim umanjiti trud onih koji su postavljali hrvatski štand, no izgledom uvelike zaostaje za većinom europskih izlagača. Pohvaliti pak treba Grupaciju nakladnika hrvatske dječje knjige koja je još u listopadu prošle godine po mnogo povoljnijoj cijeni i na odličnom mjestu zakupila štand, pripremila katalog na engleskom jeziku, a njihovu agilnost potvrđuje i više od šezdeset prodanih naslova u dvadesetak zemalja u posljednjih sedam godina. Njihov primjer, ali i savjeti s radionice, mogli bi biti poticaj za bolju organizaciju ukupnoga nacionalnog nastupa, uz napomenu da dobra prezentacija u inozemstvu ovisi o cjelokupnom sustavu, a on je već tri godine u krizi. Zato u Frankfurtu nikad nije sudjelovalo manje hrvatskih izdavača.