Književni glas iz Moslavine

Ogranak Matice hrvatske u Kutini jedan je od vrlo djelatnih naših ogranaka u Hrvatskoj. Dugo vremena vodio ga je književnik i novinar Dragutin Pasarić.

Kutina je na određeni način ne samo industrijsko nego i kulturno središte Moslavine. Do prije nekoliko godina u Kutini je djelovao jedini ogranak Matice hrvatske. Razlog je tomu i politička razbijenost Moslavine na tri županije te njezin zemljopisni smještaj s Moslavačkom gorom u središtu, a ne nekim prirodnim urbanim centrom.

Grad znan po snažnoj industriji u široj je hrvatskoj javnosti manje poznat kao kulturno i duhovno središte. Ogranak Matice hrvatske iz Kutine, koji se u posljednje vrijeme proširio na općine Popovaču i Veliku Ludinu, izdao je nekoliko vrijednih knjiga. Među takve ubrajam knjigu Katarine Brkić pod naslovom Pjesme, priče i jedna drama.

Izd. OMH u Kutini i Spiritus movens d.o.o., 2011.

Katarina Brkić (r. Boc), višegodišnja dopredsjednika Ogranka MH, rođena je u Kutini 15. prosinca 1949. Obitelj joj je živjela u susjednom selu Repušnici. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je jugoslavenske jezike, književnost i filozofiju. Spisateljskim radom počela se baviti još u gimnazijskim danima. Nažalost, njezin je uspjeh prekinut nakon sloma Hrvatskog proljeća, kada je, zajedno s vodećim kutinskim intelektualcima i svojim mužem Ivanom Brkićem, bila odstranjena iz javnoga života, pri čemu joj je bio zabranjen i rad u struci. U javnost se vraća nakon demokratskih promjena 1990. Sada je umirovljenica.

U knjizi Pjesme, priče i jedna drama sakupljeno je cjelokupno dosadašnje umjetničko stvaralaštvo Katarine Brkić, što znači njezine pjesme, pripovijetke, drama i umjetničke fotografije. Takav izbor sigurno odražava bojazan kako je pitanje hoće li joj se pružiti prilika za nova izdanja. Dakako, bilo bi daleko preglednije i za samu autoricu pogodnije da je svaki od navedenih književnih žanrova dobio vlastite korice.

Katarina Brkić ugodno je iznenadila kvalitetom pripovijedaka. Može se kazati da je riječ o moslavačkome književnom otkriću. Teme crpe iz života vlastite obitelji, ali i cijele Moslavine. Njezina priča teče logično i zanimljivo. Može se kazati kako je riječ o tzv. ženskom literarnom pismu.

Pjesme Katarine Brkić pripadaju pretežito zavičaju, ali dio njih pisan je na modernističkim književnim osnovama. Dojmljive su joj pjesme pisane na kajkavskome idiomu rodnoga sela. To je ujedno i pažnje vrijedan prilog vraćanju digniteta moslavačkim kajkavskim govorima, jer se nalaze pred nestajanjem. Da su ove pjesme bile publicirane u doba nastanka, recepcija spisateljice kao pjesnikinje bila bi drukčija. Vrlo je zanimljiva drama koju je napisala pod naslovom Godot nije došao, poslao je ženu. Iz naslova je vidljivo da se u svome djelu oslonila na veliki literarni uzor.

Umjetničke fotografije također su ugodno i dojmljivo otkriće Katarine Brkić. U tom umjetničkom žanru iskazuje se naglašenim ženskim senzibilitetom i pjesničkim lirizmom. Poglavito se to odnosi na njezine cvjetne motive te fotografije krajolika.

Knjiga Katarine Brkić Pjesme, priče i jedna drama ostale su izvan vidokruga tzv. šire književne javnosti. Tako to obično biva u našim uvjetima u kojima je, kako je to lijepo napisao pokojni Zvonimir Bartolić, „za svakim vuglom provincija“.