Kazališni globus - svijet

Kombinacija Dantea

i Tarantina?

Moskva – Jurij Klavdijev jedan je od provokativnih novijih ruskih dramatičara čiji su tekstovi podjednako puni nasilja kao i poezije. Praizvedba njegova Sporog mača u Playwright and Director Centeru u režiji Aleksandra Sozonova kombinacija je, piše kritika, Junga, Dantea, Tarantina, Brucea Leeja, Homera i Batmana. Ma što to značilo! Drama o mladom uspješnom poslovnjaku koji najednom shvati da je takav život besmislen i krene u istraživanje pravoga života puna je nasilja i opscenosti, ali njezin cilj nije isključivo šok. Mladi se preobraćenik susreće sa svim aspektima života suvremene Rusije i svijeta: uspješnim ljudima i heroinskim ovisnicima, korumpiranim policajcima i pokvarenim političarima, silovateljima i alkoholičarima, uopće svim subjektima (ili objektima!) društva opijena novcem. Spori mač vrlo vješto kombinira humor i gorčinu te nasilje i poeziju i, kako se obično kaže, ova predstava nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Frljić i Buljan na Borštniku

Maribor – Borštnikovo srečanje, 47. festival slovenskog kazališta započeo je u Mariboru 16. listopada i u sljedećih deset dana prikazat će ono najbolje u slovenskom kazalištu nastalo u prošloj sezoni. Festival je započeo svečanom izvedbom predstave Kad je planina promijenila odjeću u koprodukciji Ruhrtriennalea i Borštnikova srečanja te režiji Heinera Goebbelsa, a nastavlja se s dvanaest odabranih slovenskih izvedbi, među kojima su i Frljićeve Tri sestre iz Prešernova gledališča u Kranju, te Gospoda Glembajevi Ivice Buljana i slovenske Drame. Kako je Maribor ove godine Europska kulturna prijestolnica program festivala iznimno je bogat i okupit će brojne inozemne goste, a i programa je više nego inače, od simpozija i susreta pa do izložaba i okruglih stolova. U sklopu Festivala 17–22. listopada održava se i showcase namijenjen stranim gostima u sklopu kojeg će biti prikazano deset produkcija vrlo različitih scenskih estetika.

Povratak popularnoga

nosonje

New York – Ni pet godina nije prošlo od posljednje izvedbe Rostandova Cyranoa na brodvejskim scenama, a francuski šarmantni junak opet je na daskama svjetskoga kazališnog centra.

Produkcija Roundabout Theater Company u režiji sve zapaženijega mladog engleskog redatelja Jamieja Lloyda jako se dojmila kritičara, koji su najveći dio svoga razmišljanja o Cyranou posvetili ispisivanju panegirika nositelju naslovne uloge Douglasu Hodgeu, čiju su pojavu na početku predstave opisali ovako: „U tom trenutku nešto poput oluje prohuji kroz kazalište. To je vrsta vjetra koja natjera fascinirane posjetitelje da rastvore oči i čvrsto se uhvate za sjedišta, dok olujni vjetar počisti paukove mreže, predrasude i vlažnu memlu.“ I tako je cijelom predstavom: Hodge vuče i nosi produkciju, fascinira, oduševljava, a epitetima nikada kraja. Očigledno je da se na Broadwayu pojavila kvalitetna produkcija, što se da zapaziti iz rijetkih kritičarskih redaka koji nisu posvećeni isključivo Hodgeu.

Attenborough odlazi

iz Almeide

London – Kazalište engleske prijestolnice nastavljaju sa serijama promjena na vodećim mjestima, što je u posljednje dvije godine bitno promijenilo ovdašnju kazališnu sliku.

Nakon jedanaest godina čelno mjesto kazališta Almeida napustit će Michael Attenborough, koji je ovo kazalište iz gubitaša s malim brojem premijera pretvorio u jedan od najkvalitetnijih londonskih teatara s velikim brojem odličnih naslova i vjernom publikom. Attenborough je, nakon puna tri desetljeća vođenja raznih kazališta, odlučio malo vremena posvetiti sebi, odnosno režiranju predstava, što je rijetko stizao vodeći kazališta. Tko će ga na proljeće kad napusti Almeidu naslijediti još se ne zna, ali kako su u ove dvije godine konačno žene počele dolaziti na čelna teatarska mjesta londonskih kazališta, mnogi i za Almeidu očekuju neko slično iznenađenje.