Glasom stvoreni svjetovi

U velikom stilu počeo je novi koncertni ciklus Molto cantabile Koncertne direkcije Zagreb, koncertni portreti hrvatskih opernih pjevača u Hrvatskome glazbenom zavodu. Svaki umjetnik svoj recital posvećuje nekome od velikana hrvatske pjevačke umjetnosti. Tenor Tomislav Mužek posvetio ga je Ruži Pospiš Baldani u povodu njezina sedamdesetog rođendana.

Molto cantabile svojevrsni je nastavak davno zamrla Vokalnog ciklusa istog organizatora. Praznina je bila velika i pjevačkim recitalima povremeno se bavila tek nekolicina pjevača. Sudeći po zanimanju publike koja je ispunila HGZ, bilo je krajnje vrijeme da se osmisle i sustavno omoguće nastupi zainteresiranim glazbenicima, a u ovoj i sljedećoj sezoni riječ je o najafirmiranijima i najistaknutijim hrvatskim opernim pjevačima mlađega i najmlađeg naraštaja. Osmišljenosti i atraktivnosti programa pridonio je entuzijazam umjetničkog voditelja ciklusa Zlatka Madžara, dok je Koncertna direkcija osigurala lijepu knjižicu s mnoštvom informacija i tekstovima pjesama. Njemačke stihove Brahmsovih i Straussovih pjesama prepjevao je Sead Muhamedagić.

Tomislav Mužek, uz suradnju pijanistice Irine Milivojević, odabrao je program njemačkih i hrvatskih popijevki, odnosno devet odabranih pjesama Johannesa Brahmsa, šest odabranih pjesama Richarda Straussa i sedam odabranih pjesama Vladimira Ruždjaka, njegove Narodne pjesme iz Međimurja. Zajednička je poveznica svih tih pjesama ljubavna tematika s mnoštvom raznolikih ugođaja i raspoloženja.

U Zagrebu se već doista dugo nije čuo tako profinjeno odabran program u izvedbi tenorskoga glasa. Tomislav Mužek ima afinitet za Lied. Rođen i odrastao u Njemačkoj, školovao se u Beču, pa mu znanje njemačkoga jezika, kao preduvjet bavljenja Liedom, daje karakteristiku autentična tumača. Nakon početaka karijere u Bečkoj državnoj operi, gdje je bio solist za male uloge, pa angažmana u Bremenu i nastupa u Bavarskoj državoj operi u Münchenu, Bayreuthu i drugim najvećim njemačkim opernim kućama te Scali, u zadnje vrijeme sve više nastupa u talijanskim opernim kazalištima, u talijanskom repertoaru.

Umjetničkom minucioznošću Tomislav Mužek uranja u svaku pjesmu, dajući im bogatstvo glasovnoga nijansiranja i stvarajući zaseban, živi svijet svake minijature. Tako je, primjerice, među Brahmsovim pjesmama iz raznih opusa šarmom obilježio Bei dir sind meine Gedanken (Misli su moje kod tebe), odvažno prevladao neuzvraćenu ljubav u Dein blaues Auge (Tvoje plavo oko), izrazio iskrenu čežnju u Komm bald (Dođi uskoro), raspjevao se kao u nekoj serenadi u Wenn du nur zuwielen lächelst (Ako se nasmiješiš katkad), iskazao ljubavnu zanesenost u Minnelied (Ljubavna pjesma), dok je u pjesmi Salamander (Daždevnjak) do punog izražaja došla njezina metaforičnost.

Pijanistica Irina Milivojević bila je sigurna suradnica u oblikovanju svojega dijela glazbenoga tkiva solo popijevki u jedinstvenu cjelinu glasa i klavirske pratnje. Posebno je to došlo do izražaja u jednome detalju, specifičnoj refleksiji vokalne dionice u klavirskoj dionici u Ruždjakovoj Kaj se dogodilo. Među Straussovim pjesmama, također iz raznih opusa, pamtit će se kako je dvoje glazbenika ostvarilo transcendentan zvuk u pjesmi Morgen (Sutra) i mračni predosjećaj u zamalo vizualiziranoj slici noći, u Die Nacht.

Još je jedna lijepa gesta toga koncerta spomen na Vladimira Ruždjaka, 90. obljetnicu njegova rođenja (21. rujna 1922) i 25. godišnjicu smrti (9. listopada 1987). Narodne pjesme iz Međimurja sadrže sedam obradbi narodnih melodija međimurskoga kraja koje se nalaze u različitim inačicama Ruždjakovih ciklusa. I tu je Tomislav Mužek na svom terenu, u pjesničkom idiomu blisku njegovu zavičaju. Dojmljivo je ostvario dijalog između muškoga i ženskog glasa u pjesmi Snočka sem ti kesno, impresionistički intonirao boju glasa u Zvira voda i naglasio dramatiku pjesme Junak dišel vu vojnu.

Oduševljena publika uživala je u živosti interpretacije Tomislava Mužeka i Irine Milivojević toga – unatoč trima autorima – jedinstvena ciklusa o neostvarenim ljubavima. Na kraju je, za dodatak, izveo vječnu Falu, stilski pomalo izvan programa, ali za dušu svih nazočnih i u čast Ruži Pospiš Baldani.