Čvrste veze franjevaca i umjetnosti

Uoči blagdana Sv. Franje Asiškog slavonskobrodska publika dobila je jedinstvenu priliku uvjeriti se u stoljetnu povezanost franjevaca s glazbenom umjetnošću, koja je bila, i još jest, neodvojiv dio njihova redovničkog svjetonazora. Prije gotovo godinu dana počelo je osmišljavanje projekta predstavljanja odabranih djela franjevaca skladatelja s područja kontinentalne Hrvatske, koji je ostvaren 3. listopada u crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Koncert Večer franjevačkih skladatelja zajednički su organizirali Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Glazbena proizvodnja HRT-a i Kazališno-koncertna dvorana Ivana Brlić-Mažuranić iz Slavonskog Broda. Izvođači su bili Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića, Pavao Mašić za orguljama i petoro vokalnih solista, inače članova Zbora HRT-a – Ivana Garaj Korpar, sopran, Monika Cerovčec, sopran, Martina Matić-Borse, alt, Marko Pletikosa, tenor i Mladen Klepo, bas.

Djelujući kao orguljaši, skladatelji i pedagozi, pojedini franjevci ostavili su osobita traga u hrvatskoj glazbenoj povijesti. Među najistaknutije franjevačke skladatelje muzikologija ubraja Kamila Kolba, Fortunata Pintarića i Miroslava Grđana, čije stope nastavljaju slijediti i neki današnji franjevci, poput Sebastijana Golenića, današnjega gvardijana Franjevačkoga samostana u Slavonskom Brodu, domaćina mnogih koncertnih događaja u ovom gradu, ali i, ne zaboravimo, osobe koja je pružala svesrdnu potporu projektu obnove povijesnih orgulja u crkvi Presvetog Trojstva.

Maestro Vladimir Kranjčević i orguljaš Pavao Mašić s pjevačima Zbora HRT-a na brodskom koncertu

Pretraživši i odabravši adekvatnu literaturu maestro Kranjčević predstavio je brodskoj publici raznolikost zvuka kakvu kombinacije raspoloživih izvođača mogu u ovakvoj prigodi ponuditi. Večer je otpočela pjevom zbora sa crkvenoga kora uz orguljsku pratnju, dočaravši i suptilnost i moćnost vokalnoga zvuka koji se razlijevao akustički izvanrednim prostorom crkve, pri izvedbi Pintarićeve Ja vjerujem, ja se ufam te Kolbovih Hvalite Gospoda i Neporočna si. Stanka u iščekivanju silaska pjevača s kora u prednji dio crkve mogla je biti, ali nažalost nije, izbjegnuta kakvom orguljskom skladbom, kojima obiluju opusi sve četvorice skladatelja.

Izvedbom Kolbove Veritas mea zboru se pridružio i orkestar te su u takvu sastavu, uz orgulje i izdvajanje iz zbora pojedinih solista, nastavljene izvedbe Grđanovih djela Coram Sanctissimo i Magnificabitur, donijevši u prostor crkve Presvetog Trojstva topao i privlačan zvuk harfe. Izvedba Golenićeva Psalma 63 pokazala je ljepotu i moćnost zbornog pjevanja a cappella, iako bi zbor još mogao raditi na čistoći i pažljivosti zapjeva, posebno u muškim dionicama.

Kulminacija večeri bila je glazbenoscenska izvedba Kolbova Križnog puta, u kojoj su, osim glazbeničkog korpusa, sudjelovali Petra Radošević, Mateja Ivanković, Emil Kuzminski i Bojan Valentić (solisti baleta Komedije), Lana Galić (članica Brodskog studija za moderni i klasični ples Brodski leptirići) i učenici Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića iz Slavonskog Broda, u koreografskoj zamisli Ljiljane Gvozdenović. Minimalnim i prostoru prilagođenim scenskim pokretom oni su nastojali dočarati elemente križnog puta, koje je oglazbio Kamilo Kolb (opisavši djelo kao „glazbu živim slikama“). Iako treba pohvaliti njihova nastojanja, činjenica je da je ponavljanje istih scenskih formula u skučenom prostoru igre rezultiralo zamornošću u izvedbi, inače, vrlo korektno orkestrirana Kolbova djela za obou ili klarinet, rog, gudački orkestar i klavir (u ovom slučaju orgulje). Uvođenje scenskog elementa bilo je osvježenje, no za prostor u kojemu je odigrano pomalo isforsirano.

Svečanim tonom Slave, stavka iz mise Na čast Presvetom Trojstvu, Sebastijana Golenića zaokružena je večer u kojoj se, unatoč nekim malim koncepcijskim primjedbama, nije slavio samo jedan vjerski blagdan. Mnogo je važnije da je te večeri glazbena publika Slavonskog Broda, koje nije nedostajalo, slavila hrvatsku glazbenu baštinu. To je nešto u čemu još na nacionalnoj razini, u smislu sustavne brige, oskudijevamo. Zbog toga je projekt koji je s istim ciljem sjedinio tri organizatora dragocjen.