Sačuvati autonomiju i kreativnost

Procesi centralizacije, standardizacije i menadžerskoga upravljanja te upletanje države u sveučilišni ustroj u velikoj mjeri mijenjaju narav i ulogu znanstvenika i sveučilišta u društvu, istaknuo je akademik Mislav Ježić na međunarodnom simpoziju Ideja sveučilišta, koji je u sklopu 21. dana Frane Petrića u Cresu održan od 23–26. rujna. Više od sedamdeset izlagača iz dvanaest zemalja promišljalo je o odnosu znanosti i gospodarstva, poticajnosti i ograničenjima bolonjskoga procesa, utjecaju sveučilišta na budućnost zajedničkoga javnoga dobra, slobode i održanja svijeta u kojem živimo. Izlaganja su, parcijalne kritike bolonjskoga procesa, ukazala na podudarnost međunarodnih ocjena o krizi sveučilišta i potrebi reafirmacije kvalitetnih europskih modela. Nakon tri dana konstruktivnoga raspravljanja sudionici su donijeli i Deklaraciju o ulozi sveučilišta, potaknutu „rastućom prijetnjom ulozi i poslanju sveučilišta“, koju u vremenu gospodarske i moralne krize u pitanje dovode i „pojedini neodgovorni i destruktivni zakonski prijedlozi“. Znanstvenici stoga poručuju kako sveučilišta kao najviše ustanove prijenosa i širenja znanja u našoj civilizaciji moraju ostati znanstvenim ustanovama u kojima će se poučavanje temeljiti na istraživanju u skladu sa specifičnostima pojedinih područja i međunarodnim standardima, a u umjetnosti ono se mora temeljiti na stvaralačkom radu.

Kip Frane Petrića ispred njegove rodne kuće u Cresu, rad akademske kiparice Marije Ujević

Sveučilišta su dugoročna infrastruktura civiliziranoga društva, stoga ona ne smiju biti svedena na sredstva u rukama trenutne politike ili privatnih poslovnih interesa, nego moraju sačuvati autonomiju u oblikovanju svojih studijskih programa i u izboru svojih čelnika i upravnih tijela, stoji u Deklaraciji. Ta se autonomija mora temeljiti na načelu supsidijarnosti između sveučilišta i njegovih sastavnica: fakulteta, odsjeka... Javna sveučilišta moraju dobivati potrebnu i primjerenu potporu od države kao ključne ustanove od javnoga interesa i, jednako kao privatna, moraju služiti javnom dobru, a ne privatnom interesu. U potrazi za spoznajom sveučilišta imaju zadaću njegovati kritičko i kreativno mišljenje, poticati fundamentalne znanosti, znanstvena otkrića i tehničke izume te cjeloživotno učenje i obrazovanje. Moraju služiti kao savjetodavne ustanove društvu, gospodarskim subjektima, političkim i vladinim tijelima u svrhu općega napretka, slobode, očuvanja prirode i zajedničkoga dobra. Drugi dio Petrićevih dana problematizirao je stalnu temu Od Petrića do Boškovića: Hrvatski filozofi u europskom kontekstu, okupivši tridesetak znanstvenika.