Kolektivni ukus vremena

U ljetnoj i jesenskoj izložbenoj sezoni londonska Whitechapel Gallery u dvjema je izložbama, marketinški jedinstveno prezentiranima, obradila dva tematska područja povezana u cjelinu. Prva cjelina ticala se zbirke umjetničkih djela britanske vlade, a druga dizajna i socijalnog utjecaja Aspen Magazinea – slavnog časopisa iz šezdesetih godina 20. stoljeća. Druga cjelina izložbe može se pogledati do 3. ožujka 2013.

Government Art Collection igra vrlo važnu ulogu u tržišnom i muzejskom kontekstu britanskoga kolekcionarstva i umjetnosti. Riječ je o velikom muzeju s postavom raspršenim po svijetu koji broji trinaest i pol tisuća djela što datiraju od 16. stoljeća do danas i prikazana su u različitim rezidencijama i uredima britanske države – od Londona do diplomatskih predstavništava u svijetu. U galeriji Whitechapel prikazan je noviji dio zbirke koji trenutno nije izložen, a datira od 1949. do danas. Među najvažnije izložene slike pripadaju Krunidba Elizabete II. L. S. Lowryja iz 1953, Urbani prizori Johna Pipera iz 1949, koloristička studija Catherine Yass iz 1999. i A to Z Guide to Los Angeles Donalda Urquharta iz 2010. Ostali prezentirani umjetnici su Edward Bawden, Andrew Grassie, Robert Holyhead, Runa Islam, Eduardo Paolozzi, Tom Phillips i Conrad Shawcross. Izložba prvi put neka djela prezentira javnosti, uz koja su izloženi i dijelovi dokumentacije – primjerice ugovor o kupnji jedne Churchillove biste ili popisi izloženih djela u uredima britanskih premijera. Kolekcija je formalno osnovana 1935, iako su umjetnička djela za britansku vladu neprekidno kupovana od 1898.

Whitechapel Gallery, Aspen Magazine

Vjerojatno nije pretjerano reći da je prezentacija likovnog ukusa neke države svakako važan lakmus cjelokupne ideje vođenja i vladanja sustavom, i važna je komponenta smjera funkcioniranja države. Primjerice, Jugoslavija je voljela isticati da su svi veliki spomenici Narodnooslobodilačkoj borbi apstraktni ne samo zbog te same činjenice nego i zbog političkog i ideološkog odvajanja od istočnog bloka. Isto tako, zbirka britanske vlade bitna je estetska činjenica te države, koja je odvaja ili povezuje s nekim drugim političkim sustavima i uređenjima. Podizanje spomenika i njihov dizajn svakako je podilaženje ukusu masa, ili pokušaj njegova oblikovanja. Zbirka vlade koja se prezentira u diplomatskim predstavništvima jest high end prezentacija, najviša razina državnoga marketinga i predstavljanje onoga za što država misli da je u umjetnosti najbolje. Samo je po sebi jasno da se u kolekciji takve vrste neće naći radovi koji su na bilo kakav način kritički, no ona u cjelini pokazuje na koji se način država predstavlja. Kolekcija je estetizacija ideja vlade i estetizacija njezina položaja u svijetu.

Whitechapel Gallery

Kolektivni ukus, ili barem onaj njegov dio koji (i na koji način) vidi vlada neke države (u vlastitoj promociji) nadovezan je u kustoskoj koncepciji galerije Whitechapel na dizajn časopisa Aspen, utjecajne tiskovine koja je izlazila u šezdesetim godinama. Suradnici Aspena bili su Peter Blake, William S. Burroughs, John Cage, Ossie Clark, Marcel Duchamp, David Hockney, John Lennon, Lou Reed i Yoko Ono, a svih deset brojeva (koliko ih je ukupno izašlo, neredovitim ritmom objavljivani) izloženo je u Whitechapelu. Časopis je izlazio u posebnom coveru, a ostao je svojevrsni vremenski stroj za sagledavanje toga razdoblja ne samo zbog tekstualnih priloga nego i zbog iznimna dizajna, koji je sadržavao i plakate, knjižice, role super8-filmova, fleksi-diskove, grafike i slično. Najvažniji je onaj koji su dizajnirali Andy Warhol i David Dalton, a koji se bavi pop-artom u New Yorku. U posebnom britanskom broju surađivali su Ossie Clark, Peter Blake i John Lenon; a u ostalima Ian Hamilton Finlay, Robert Rauschenberg, Robert Morris i Yoko Ono. Objavljen je i poseban konceptualni broj, s dizajnom Davida Daltona i Briana O’Dohertyja, s esejima Rolanda Barthesa i Susan Sontag, i tekstovima Mela Bochnera, Williama S. Burroughsa, Mercea Cunninghama, Marcela Duchampa i Nauma Gaboa. Koncept je nastavljen psihodeličnim brojem, koji je uredio Angus MacLise, originalni bubnjar Velvet Undergrounda. Nazvan prema mondenom skijalištu u Koloradu, američkoj verziji švicarskoga St. Moritza, Aspen Magazine bio je protokatalog vremena, preteča onoga što je danas vidljivo u mnoštvu pomno dizajniranih web-portala koji prate današnju scenu.

Dvjema izložbama, povezanima u jedinstvenu cjelinu, Whitechapel Gallery opisuje i secira kolektivne ukuse jednog vremena: dominanatni i ciljani. Jedan je segment države i njezinih vizualnih ideja i želja, a drugi prikaz živoga društva i kao takav odličan prikaz određenog vremena. Toma Bačić