Čvrsti resursi za snažnu Hrvatsku

U potrazi za konkurentnošću Hrvatska previše svaštari, a premalo se oslanja na struku. U primjeni je metoda funkcionalne pameti – oni koji su na funkcijama su pametni, a oni koji nisu,

nisu pametni

Odjel za gospodarstvo Matice hrvatske održao je 25. rujna okrugli stol s temom Strateški resursi Hrvatske i ulazak u Europsku Uniju – izazovi, mogućnosti, prijetnje. Na raspravi u sklopu okruglog stola sudjelovali su članovi Matice hrvatske i gostujući stručnjaci. Uvodno izlaganje Marijan Kostrenčić, pročelnik Odjela za gospodarstvo Matice hrvatske, započeo je pitanjem: „Što prirodna bogatstva znače za ljude Hrvatske?“ Kostrenčić je podsjetio da će Hrvatska u Europsku Uniju (EU) ući za nešto više od devet mjeseci (1. srpnja 2013) te se zapitao jesu li svi toga svjesni. U Hrvatskoj se već sada primjenjuju propisi koji su u sadržaju europski, ali po Kostrenčiću nisu svi građani svjesni razlika tih propisa u odnosu na postojeće. Kostrenčić je zatim upozorio kako prijetnja za Hrvatsku nije EU, već prijetnje proizlaze iz nerealnih i nedovoljnih očekivanja koja su proizašla iz pregovaračkog procesa. To je prvenstveno zbog toga jer se politika miješala u kadroviranje javnih i državnih službi, zbog čega naša administracija nema profesionalnu kadrovsku službu. Izravna je posljedica toga da je naša razina znanja o postignutome pregovorima s EU niska, dok mnogi ključni dokumenti i ugovori nisu čak ni prevedeni na hrvatski. Kostrenčić je dalje napomenuo kako je zbog takve prakse došlo do gubitka povjerenja građana kako u politiku, tako i u alternativne institucije poput sindikata i udruga.

Hrvatska je previše kruta i treba joj prilagodba čestim mijenama / Snimio Mirko Cvjetko

Struka – ključ uspjeha

Vladimir Danon u izlaganju o poljoprivredi i stočarstvu u Hrvatskoj naveo je neke poražavajuće brojke. Tako se primjerice broj goveda u Hrvatskoj od tridesetih godina prošloga stoljeća do danas s više od milijun smanjio na oko dvjesto. Danon je upozorio na činjenicu da je u Hrvatskoj poljoprivredno zemljište izrazito usitnjeno, a usitnjava se i dalje, i stoga je velik dio te zemlje neobrađen jer su parcele presitne za suvremenu proizvodnju. Njegov je prijedlog da se, po uzoru na mnoge države EU, donese zakon koji zabranjuje dalje usitnjavanje poljoprivrednoga zemljišta, koji istodobno potiče na njegovo okrupnjavanje. Danon također upozorava kako su ljudi nedovoljno obrazovani za učinkovitu poljoprivrednu proizvodnju s obzirom da je tehnologija uznapredovala. Danon je dao i neke svijetle primjere. Tu je ponajprije riječ o proizvodnji duhana i šećerne repe. Te dvije kulture uspješno se proizvode zbog sinergije organizacije oko proizvodnje i financijskih interesa šećerana i tvornica duhana. On zaključuje da se u slučajevima u kojima sudjeluje struka te postoji financijski interes ostvaruju dobri rezultati. Inače plodna tla preuzima divljina.

Vladimir Kušan iz Oikona – instituta za primijenjenu ekologiju upozorio je kako se statistike u Hrvatskoj razlikuju oko toga koliko nam je površine obraslo šumom. Jedan je od problema i u tome što pod šumama smatramo i poljoprivredno zemljište koje je napušteno te je obraslo šumom. Službeni podaci EU dobiveni iz satelitskih snimaka pokazuju da imamo veće površine obrasle šumom nego što to tvrde službeni podaci RH. Činjenica da Hrvatska nema precizne podatke o svojim poljoprivrednim i šumskim područjima dovodi do gubitka kredibiliteta u očima Unije. Kušan također upozorava da su Hrvatske šume kao poduzeće prevelike da bi se mogle prijaviti na natječaje za povlačenje sredstava iz fondova EU, što će stvoriti mnoge probleme za resor šumarstva. Problem je i u samoj neproduktivnosti Hrvatskih šuma. Unatoč tomu, Kušan navodi kako je hrvatska drvna industrija jedina industrijska grana koja izvozi više nego što uvozi, odnosno ostvaruje višak u robnoj razmjeni.

Hrvatski energetski resursi nisu tako povoljni. Darko Pavlović iz Plinacroa smatra kako će hrvatsko gospodarstvo nakon 2020. ovisiti o uvoznoj nafti više od 90 posto, dok će se uvozom prirodnoga plina zadovoljavati oko 60 posto naših potreba. Pavlović je dalje naveo kako Hrvatska u odnosu na zemlje Unije relativno jeftino plaća plin, no cijena plina će s obzirom na svjetske trendove i kod nas rasti. Pavlović upozorava kao se u Hrvatskoj takvom cijenom plina kupuje socijalni mir. Umjesto toga trebalo je postupno provoditi povećanje cijene plina u skladu s europskim cijenama i na taj način spriječiti velike cjenovne skokove. Problem Hrvatske je, kako navodi Pavlović, što se ponašamo kao Buridanov magarac; u posljednjih dvadesetak godina u procesu smo diverzifikacije izvora prirodnog plina, no nikako da se konačno odlučimo za nekog dobavljača. Hrvatska je još za vrijeme Jugoslavije pokrenula pregovore s alžirskom nacionalnom kompanijom Sonatrach, a ugovor je trebao biti potpisan 1987. No zbog burnih političkih događaja koji su uslijedili na području bivše Jugoslavije taj ugovor nije potpisan. Slovenija je, primjerice, potpisala ugovor s alžirskom kompanijom te sada ima diverzificirane izvore prirodnoga plina, dok Hrvatska ovisi o ruskom plinu i ruskoj dobroj volji da se suzdrži od zatvaranja pipe Ukrajini, a time i ostatku Europe. Hrvatska ipak obiluje alternativnim izvorima energije, ali i iznimnim vodnim resursima. Član Odjela za gospodarstvo Matice hrvatske Anđelko Brezovnjački naveo je kako je Hrvatska jedna od pitkom vodom najbogatijih zemalja svijeta. Prema analizama Europske komisije, Hrvatska je napravila dobar napredak u području kvalitete zraka i upravljanja otpadom, određeni napredak u području kvalitete voda, a vrlo ograničen napredak u ostalim područjima. Brezovnjački je naveo kako je, prema podacima Hrvatskih voda iz 2009, u Hrvatskoj na vodovod priključeno oko 74 posto stanovništva, dok je na javnu kanalizaciju priključeno svega 43,6 posto stanovništva. Znatne razlike postoje među regijama, a još i veće među županijama, općinama i gradovima. Mirjana Šlat iz Neumann & Partnersa navela je kako su ljudski resursi „jedan od naših najvećih resursa koji je neobnovljiv i sve ga je manje“. Ona smatra da kada govorimo o ljudima sve su investicije dugoročne, od obrazovanja pa do ulaska na radno mjesto, no u RH za to strategije nema. Javna i državna uprava ne upravlja dobro ljudskim resursima, kako vlastitim tako ni na razini nacionalne strategije. Šlat upozorava da je kod nas nezaposlenost visoka, još će više rasti te stoga postoji potreba za cjeloživotnim obrazovanjem. Državne institucije trebaju napraviti strategiju zapošljavanja jer danas radna mjesta zbog svjetskih trendova i napretka tehnologije imaju rok trajanja od 4 do 5 godina, stoga postoji potreba za stalnim prekvalifikacijama. Hrvatska će također zbog niska nataliteta trebati uvoziti radnu snagu, što će pogotovo biti vidljivo nakon 1. srpnja 2013, kada mladi i obrazovani s nestankom granica krenu tražiti posao u državama EU, smatra Šlat.

Vladavina funkcionalne pameti

Jedan je od osnovnih hrvatskih problema, kako smatra Kostrenčić, politika koja se upleće u sve, loša organizacija kadroviranja i mentalitet ljudi koji to omogućuje. Poduzetnik Darko Šeparović naveo je kako Hrvatskoj nedostaje prilagodba, jer jedino je mijena stalna. Mirjana Šlat smatra kako se u Hrvatskoj treba usmjeriti najviše na tri strateška cilja: 1. proizvodnju IT-a; 2. poljoprivredu; 3. turizam. Ona smatra kako ne treba svaštariti jer ni jedna Švicarska ne svaštari, već trebamo iskoristiti svoje komparativne prednosti. Ono što su svi izlagači naveli jest i da državna administracija te političari trebaju konzultirati i struku. No kako je Kostrenčić naveo, struka se rijetko konzultira te se ona osjeća kao Don Quijote. Taj problem najbolje je oslikao Vladimir Kušan izjavom kako je u Hrvatskoj u primjeni metoda „funkcionalne pameti – oni koji su na funkcijama pametni su, a oni koji nisu nisu pametni“.