Bogata glazbena biografija

Brojni ljubitelji glazbe koji su Silvija Glojnarića godinama uvažavali ponajprije kao izvrsna bubnjara legendarnoga Zagrebačkog jazz kvarteta i dugogodišnjeg člana Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb bili su na koncertu u organizaciji Glazbene proizvodnje Hrvatske radiotelevizije u povodu njegova 75. rođendana i 55. godišnjice karijere zacijelo iznenađeni širinom glazbenog djelovanja tog u nas ne dovoljno priznata glazbenog umjetnika, skladatelja, dirigenta i aranžera. Koncert bliske budućnosti, kako ga je nazvao Glojnarić, bio je podijeljen u dva dijela. U prvom je nastupio Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Pavla Dešpalja, izvevši dio pretencioznijeg opusa autora, u kojem su bile skladbe I’am Affraid, zatim posebno aranžirana Uvertira Porin – Swing fantazija sa solistima, pijanistom Julijem Njikošem i tenor-saksofonistom Sašom Nestorovićem, potom Glojnarićeva simfonija Cosmic Gallery u tri stavka, Suo Tempore“, In Continuo i Exitus, te Galaxy Constelation – Symphony Movement # 4, napisana za simfonijski orkestar i big band. Drugi je dio u cijelosti ispunio Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem njegova stalnoga dirigenta Saše Nestorovića s pijanistom Matijom Dedićem i vokalnim solistima, nadarenom Jelenom Balent, Masimom Savićem te za sve pjevačke žanrove sposobnim Tomislavom Mužekom, koji je otpjevao poznatu skladbu Learning The Blues. U programu u kojem su bile izvedene originalne skladbe slavljenika Exaltation Sonores, Every Day Is A Miracle i Invisible Motion, te aranžmani jazz-standarda Detour Ahead i blues Route 66 nastupio je i Ansambl Lado, podsjetivši izvedbom Glojnarićeva aranžmana Vrličkog kola na njegovu ne tako davnu suradnju i s tim našim afirmiranim ansamblom narodnih pjesama i plesova.

Silvije Glojnarić

Dugotrajna glazbena karijera Silvija Glojnarića, koji se u ovom trenutku može pohvaliti s već petstotinjak radova, započela je još u školskim klupama zagrebačke II. gimnazije, kada je usporedno kao polaznik klase glasovira na zagrebačkoj Glazbenoj školi Pavao Markovac prvi put zasvirao bubnjeve, što će zacrtati njegovu opće poznatu ulogu u hrvatskom jazzu. Svirao je najprije sa zagrebačkim pijanistom Ernestom Trojakom, a potom su došla i prva snimanja za program radija u triju pijanista Petra Smerda. Određen tada već kao jazz-bubnjar koji dobro čita note, Glojnarić kreće u sve zahtjevnije glazbene obveze, pa je šezdesetih godina bio nezamjenjiv član legendarnoga Zagrebačkog jazz kvarteta i tadašnjega Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb, s kojim je uspješno odsvirao sve nebrojene obveze što ih je u razdoblju do odlaska dirigenta Miljenka Prohaske u mirovinu taj korpus obavio. No ni u tom dugom razdoblju Glojnarić nije mirovao, aktivan je na raznim džezističkim i nekim drugim glazbenim frontama u malim jazz-sastavima, ali ipak s evidentnim afinitetima prema većim korpusima, pa ga tako pamtimo kao člana SFB big banda u Berlinu, u kojem će nakon raspada Zagrebačkoga jazz kvarteta provesti godinu dana. Potom kao člana ritam-sekcija američkih vokalnih kvarteta The Delta Rhythm Boys i turneje s dugovječnim Golden Gate Quartetom te bledskog međunarodnog projekta East West Violin Summit, a pratio je na festivalu jazza u Ljubljani i znanog američkog alt-saksofonista Leeja Konitza. Godine 1977. odlučuje se na prestanak sviranja bubnjeva, kako bi se posvetio studiju na I. odjelu Zagrebačke muzičke akademije, na kojem će u klasi profesora Natka Devčića 1979. i diplomirati.

U međuvremenu je obavio niz važnih glazbenih projekata: bio je perkusionist u Orkestru Jugoslovenske radiotelevizije kojim je ravnao Stjepan Šulek, nastupao je u Nonetu Zlatka Kružića, svirao i snimao s nizom istaknutih gostujućih američkih i drugih jazz-solista, kao što su bili Art Farmer, Slide Hampton, Ted Carson, Carmell Jones, Art Taylor, s kojim je snimio i poznatu Prohaskinu skladbu Tema za Arta i Silvija, zatim Gaby Novak, Joe Turner, Buck Clayton, Leo Wright, Johnny Griffin, Nathalie Gedson-Kalilić, Jerzy Millian, Franco D’Andrea i drugi. Sa Zagrebačkim jazz kvartetom i tadašnjim Plesnim orkestrom Radiotelevizije Zagreb bio je godinama stalan gost jazz-festivala na Bledu i poslije u Ljubljani. Od većih korpusa s kojima je još surađivao vrijedi spomenuti Koncertni jazz orkestar Tomice Simovića te vlastite veće projekte Studijski jazz orkestar, Glenn Rich Orchestra i međunarodni orkestar Big Brass, a kao bubnjar bio je odabran u Yu All Stars Big Band, formiran u sklopu Newport jazz festivala u Beogradu.

Nakon odlaska Miljenka Prohaske u mirovinu preuzima ravnanje Big bandom HRT-a sve do odlaska u mirovinu 1992. Kao bubnjar će se nakon dulje stanke reaktivirati u B. P. Clubu, u kojem prati niz gostujućih džezista kao što su bili Niels Henning Orsted Pedersen, Clark Terry, Jean Toots Thielemans, Mundell Lowe, Erich Kleinschuster, Johnny Griffin. No bogata glazbena karijera Silvija Glojnarića ni tu ne prestaje. Vrlo je aktivan i danas, piše skladbe i aranžmane za NDR orkestar i Deutchland Radio Berlin te za američke vokalne soliste Lenu Conquist i Jamiea Davisa. Lista mu je diskografskih izdanja impozantna. Sva ta, razumljivo samo dijelom na nedavno održanom svečarskom koncertu predstavljena bogata glazbena biografija, trebala bi i djelomično anulirati slabije poznatu glazbenu širinu tog našeg umjetnika, koja nažalost vlada u svijesti dijela današnje generacije ljubitelja glazbe. Slavljenički koncert, s odsvirana dva dodatka obrađenih narodnih pjesama Lepe ti je Zagorje zelene i Klinček stoji pod oblokom, održan u čast Silvija Glojnarića u Lisinskom nazvan Godine glazbene – godine ljepote spomenutu činjenicu svakako opovrgava.