Vijenac 485

Glazba

42. varaždinske barokne večeri, 21. rujna–2. listopada

Austrija kao zemlja partner

Jana Haluza

Sva krema hrvatskoga glazbenog, političkog, kulturnog i društvenog života, na čelu s hrvatskim predsjednikom kao visokim pokroviteljem, skupila se 21. rujna u varaždinskoj katedrali, na svečanom otvaranju 42. varaždinskih baroknih večeri, koje se ove godine ostvaruju uz zemlju partnera Republiku Austriju.

Zbog toga su na prvom koncertu nastupili Bečki dječaci, uz Mozarta i Bečku filharmoniju zasigurno najpoznatiji glazbeni brend susjedne zemlje, uz koju nas je nekoć vezala zajednička austrougarska povijest i pripadnost istom kulturnom krugu. No koncert u 20 sati bio je tek dio cjelodnevne svečanosti; već su elektronički zvukovi s motivima motoričnoga bassa continua kao ključnoga glazbenog elementa baroknog stila uz videoprojekciju na pročelju zgrade obližnjega Fakulteta organizacije i računarstva upozoravali građane da se u Varaždinu događa nešto posebno. Bio je to tek dio bogatog i raznovrsnog neslužbenog dijela programa ovogodišnjega festivala, koji je završio dramskim predstavama i vatrometom: dojmljiv audiovizualni performans Barok u boji koji su ostvarili Luka Bunić (video) i Emil Herceg (zvuk) uz glazbeno vodstvo flautistice Melanije Gradečak.


slika Bečki dječaci uz Bach Consort Wien na koncertu otvaranja


Performans je krenuo usporedno s otvaranjem izložbe s djelima austrijskoga slikara Gustava Klimta u galeriji Zlati ajngel od 18 sati u povodu 150. obljetnice njegova rođenja, što dokazuje da su Varaždinske barokne večeri stekle ugled središnjega kulturnog događaja u ovo doba godine, koji nadilazi okvire vremena i stila iz naslova. Uoči središnjega koncerta otvaranja festivala vratili smo se baroknim konvencijama: publiku je na ulazu u katedralu dočekivao špalir djevojaka u neutralnim baroknim krinolinama i mladića u autentično varaždinskim purgarskim i husarskim odorama. U Varaždinu se uvijek pazilo na stil, osobito onaj barokni, na koji su njegovi žitelji osobito ponosni. Kao da je usječen u najdublju svijest svih naraštaja stanovnika grada koji je upravo u baroknom razdoblju doživio najveći politički, gospodarski i kulturni procvat, prije kobnoga požara godine 1776. No sačuvana je stara urbana jezgra kao svjedočanstvo nekadašnjega blagostanja Varaždinaca čije se fasade ljupkih kuća skladno zrcale u glazbi nacionalnoga festivala koji ponosito kroči prema svojoj polustoljetnoj obljetnici.

Ravnatelj VBV – skladatelj i pedagog Davor Bobić – za prvu je večer pozvao na suradnju dva bečka ansambla koja još nikada nisu surađivala. Upravo su se u povodu koncerta u Varaždinu susrela prvi put i zajednički pripremila program. To su Bečki dječaci, najstariji ansambl u Austriji koji neprekidno djeluje od početka 15. stoljeća, i jedan od novijih ansambala specijaliziranih za instrumentalnu izvedbu barokne glazbe, sastava slična Zagrebačkim solistima, Bach Consort Wien. Udružili su se pod dirigentskim vodstvom utemeljitelja instrumentalnog ansambla, argentinskog violončelista i dirigenta poljsko-talijanskih korijena Rubéna Dubrovskog u izvedbi dvaju vokalno-instrumentalnih djela tzv. napuljske skladateljske škole koja su zaokružila središnju instrumentalnu sonatu Nijemca Georga Muffata nadahnutog talijanskim uzorima svojega doba (Druga sonata iz ciklusa Armonico Tributo). Suzdržana izvedba odraslih (u ansamblu sastava 4 prve violine, 2 druge violine, 2 viole, violončelo, kontrabas i orgulje/čembalo) u pozadini vokalnih dionica nije bila od pomoći dječacima koji kao da su iz nota sricali tekst i tonove Magnificata u B-duru Francesca Durantea. U partituri slabije poznata autora koji je bio Pergolesijev učitelj u Napulju pomoć im je donekle pružilo osmero tenora i basova iz zbora Chorus Vienensis koji čine nekadašnji članovi Bečkih dječaka. Nešto je bolji dojam što se tiče čistoće i ujednačenosti zborskih zapjeva ostavila izvedba poznatog moteta Stabat mater Giovannija Battiste Pergolesija, premda pamtimo i bolje dosege u tom djelu u tumačenju našega djevojačkog zbora Zvjezdice u suradnji sa Zagrebačkim solistima.

Koncert je pokazao da Bečki dječaci nisu ono što nam se čini slušajući njihove albume, da trenutačno prolaze svojevrsnu umjetničku krizu ili da je možda od stotine njihovih članova u Varaždin stiglo njih devetnaest ne baš najspremnijih. Definitivnu potvrdu ili demanti tog dojma svakako će donijeti njihov skorašnji ponovni dolazak u Hrvatsku. Dječaci u povijesnim mornarskim odijelcima prema modi 19. stoljeća pripremaju koncert u Zagrebu 26. siječnja iduće godine u sezoni ciklusa Lisinski subotom.

Vijenac 485

485 - 4. listopada 2012. | Arhiva

Klikni za povratak