Učitelji i učenici u Macerati

Operni festival u Macerati ove je godine zabilježio najbolje poslovne rezultate u zadnje vrijeme. Posjetilo ga je oko 30.000 gledatelja, u odnosu na 18.000 prošle godine i 14.000 pretprošle. Ostvaren je ukupan prihod od 1.200.000 eura, u odnosu na 800.000 prošle godine i 650.000 eura pretprošle. Te su brojke itekako važne u okolnostima ekonomske krize, a i suše koja vlada ove godine.

Festival Sferisterio svoje ime duguje prostoru u kojem se održava, elipsastom amfiteataru u neoklasičnom stilu – sferisteriju – izgrađenom 1829. za sportske igre i borbe s bikovima. Prve izvedbe Aide priređene su 1921, a redovite ljetne operne sezone održavaju se od 1967. Od 2006. vodio ga je poznati redatelj Pier Luigi Pizzi, koji mu je isposlovao službeni status festivala, a od ove godine novi je umjetnički ravnatelj mladi redatelj Francesco Micheli.

Iz IV. čina Bizetove Carmen

Festival Sferisterio među prvima se u Italiji okrenuo modernijim scenskim uprizorenjima, pa taj smjer nastavlja i Micheli. Ovogodišnji program, od 20. srpnja do 12. kolovoza, osmislo je pod sloganom Učenici i učitelji. Uz četiri bloka od tri izvedbe Traviate, La Bohème i Carmen, održane su popratne izložbe, susreti i predavanja, baletna gala večer talijanske zvijezde Roberta Bollea, koncert opernih zvijezda u spomen 30. obljetnice smrti Marija del Monaca i još jedan operni koncert na središnjemu gradskom trgu.

Od učitelja, tj. od najbolje tradicije mačeratanskog festivala, Micheli je posegnuo za Traviatom iz 1992. u režiji Henninga Brockhausa, s antologijskom scenografijom Josefa Svobode, i rekonstruirao je. Razlomljena zrcala odražavaju slikarije na podu koje se mijenjaju po prizorima i dramskim situacijama. Najljepša i najimpresivnija je moneovska slika cvjetne livade po kojoj se kreću Violetta i Germont u velikome Verdijevu duetu druge slike. No, iako vrlo lijepa, ta je scenografija sama po sebi nedostatna kada izostanu pjevači sposobni da, na tome velikom (i praznom) prostoru, svojom interpretacijom i glumom ostvare snažne i uvjerljive likove. Unatoč iznimno lijepim glasovima sopranistice Myrtò Papatanasiu (Violetta), tenora Ivana Magrìja (Alfredo) i baritona Luce Salsija (Germont), likova ni drame nije bilo. Pjevači su, koje li ironije – iako mladi i lijepi – bili nezanimljivi, Germont je izgledao kao tek nekoliko godina stariji Alfredov brat, a premijera kojom je otvoren festival prošla je mlako.

Sljedeće večeri sasvim drukčiji dojam: kao prvi učenik predstavio se mladi rimski redatelj Leo Muscato s Puccinijevom La Bohème. Postavio ju je na najtradicionalniji način slijeđenja skladateljevih didaskalija u partituri, ali u hipijevskom izgledu i okruženju šezdesetih godina prošloga stoljeća, uza sudjelovanje plesno-pantomimske skupine Balletto Civile, u duhovitoj koreografiji Michaele Lucenti, koja je unijela mnogo živosti. Šarenilo kostima i scene – u kojem boemi u potkrovlju uredno trgaju list po list Rodolfova rukopisa kako bi se ugrijali u prvom činu, ili on kapljicama vode osvježava lice klonule Mimi, sve točno kako crta Puccinijeva glazba – osigurale su Silvia Aymonino i Federica Parolini. Do odmaka dolazi tek u četvrtom činu, s dolaskom Mimi koja umire na pozornicu. Scena se u trenu pretvara u bolničku sobu s bolničarkama i infuzijama, drama postaje neobično životna i uvjerljiva, a finale do suza potresan. Sopranistica Carmen Giannattasio kao Mimi i tenor Francesco Meli kao Rodolfo zdravom su raspjevanošću, ali i istančanim muziciranjem, pod ravnanjem Paola Arrivabenija, predvodili tu izvrsnu glazbenu izvedbu.

A druga učenica, mlada milanska redateljica Serena Sinigaglia, posegnula je za Bizetovom Carmen. Ah, ta Carmen, tako omiljena, i često tako dosadna! Ponovno je veličina prazne pozornice uzela danak.

Scena Marije Spazzi, samo s pijeskom, izgledala je izvrsno. Priču je redateljica upotpunila naglašenim militarizmom koji sve više guši individualnu slobodu. A protagonistica Veronica Simeoni ima mnogo za pokazati – krasan glas s atraktivnim visinama, okretnost, ležernost i razigranost, doduše i loš kostim – ali nema ništa od Carmen, najmanje strast i zavodljivost. Može li Carmen biti samo nestašna cura iz susjedstva ili bi trebala poprimiti habitus junakinje? Svašta se na sceni događalo, defilirali su specijalci, pa iako je Don José Roberta Aronice izgarao, malošto se uklapalo u duh Bizetove opere. Moram priznati da mi nije bilo žao kada je predstava prekinuta prije početka četvrtog čina zbog kiše. Ne znam što je Serena Sinigaglia zamislila za finale, ali nije ni važno. Macerata nije imala kiše od Uskrsa, a u trajnom sjećanju ostat će predstava La Bohème.

To je i službeni stav nakon rezimea ovogodišnjeg festivala. La Bohème ostaje na programu i sljedeće godine, a Francescu Micheliju potvrđen je mandat do 2015. Za sljedeću, Verdijevu godinu, pod sloganom Zidovi i podjele, na programu su još Nabucco i Trubadur, a do 2015. će se s Rigolettom kompletirati Latinska trilogija.

Usput, početak festivala pružio je, u tri dana zaredom, punu skalu drâži predstava na otvorenom: Traviata se gledala u vjetrovitoj vrućoj večeri, u kratkim rukavima; La Bohème u ugodnoj toplini, u sakoima; dok smo Carmen prije prekida gledali umotani u deke!

Specifičan prostor izdužene pozornice sferisterija donekle ograničava scensku slobodu, a epohalne režije ne događaju se često. Rezidencijalni ansambli – Zakladni markeški regionalni orkestar, Markeški operni zbor V. Bellini i Scenska glazba Salvadei, izvrstan su zalog uspješnih produkcija. Iako je Sferisterio, nakon Veronskog, Bajrojtskog ili Rossinijeva festivala u Pesaru, jedan od najvećih isključivo opernih festivala u svijetu i izvodi najpopularnije operne naslove, nije toliko poznat jer mu nedostaju pjevačke zvijezde. Zasigurno bi jedna iskusna, zrela interpretkinja Verdijeve Traviate sjajno iznijela postojeću Brockhausovu i Svobodinu predstavu. Pjevačkih zvijezda bilo je u prošlosti, bilo ih je na gala koncertu za Marija del Monaca i ove godine (uz, primjerice, Fabija Armiliata, Fiorenzu Cedolis, Danielu Dessì, Vladimira Galousina, ariju Traviate pjevala je naša Lana Kos), a trebat će ih i ubuduće, osobito za skoru 50. obljetnicu.