U znaku bačkog majstora soneta

Prvi dvobroj ovogodišnjega uglednog subotičkog časopisa, Klasje naših ravni, u znaku je jednog od najpoznatijih pjesnika u Hrvata katoličkog svjetonazora, Ante Jakšića. Bački hrvatski književnik, pjesnik, pripovjedač, novelist i romanopisac zauzeo je velik dio izdanja, više od polovice dvobroja. S obzirom na to da je Jakšić bio vrstan sonetist, na četrdeset stranica časopisa nalazi se njegov bogati sonetni opus, koji je priredio glavni urednik časopisa Milovan Miković. Mladosti zbogom (sonetni vijenac); Zvijezde; Ruke; Ako si čovjek; Puteva mnogo na svijetu ima; Kad noć preko klasja plašt zvjezdani metne; Kule na pijesku samo su neki od soneta toga bogatog opusa. Osim izbora iz sonetnog opusa časopis sadrži kratku biografiju pjesnika kao i njegovu kronološku bibliografiju.

Još jednu posvetu majstoru soneta, kako Jakšića znaju zvati, dao je glavni urednik časopisa, opisujući Jakšića kao pjesnika u članku O ostvarenosti vanjsko-unutarnje uzajamnosti u sonetima Ante Jakšića. U njemu opisuje Jakšića kao osjetljiva pjesnika, sklona meditaciji i melankoliji, pjesnika koji je razočaran stvarnošću u kojoj je živio i koji često preispituje, ponajprije Boga, o tome što naš život uopće jest. Tako se iz brojnih soneta očituju, kako kaže Miković, osobne pjesnikove tjeskobe, prepoznatljiva vedro-gorka šokačka osjećajnost tkana od mnogih gladi i kobnih sitosti, bogatih žetvi i siromašna života, tuge i prkosne veselosti, vjekovnih čeznuća i sjete, kao i mnogih drugih životnih boljki i radosti. Ostavši vjeran sonetu do kraja, što je značilo poštivanje određenih pravila sonetizma, Jakšić je ostao različit od suvremenika koji su se upustili u izražavanje novim poliekspresivnim lirskim govorom, čime je Jakšić dodatno izgradio vlastiti pjesnički jezik.

Zanimljivoj analizi Jakšićeva govora, odnosno govora njegova rodnog mjesta Bačkog Brega – Berega, kako ga nazivaju mještani – posvetila se Marina Balažev u članku Opis bereškoga govora. U njemu je ukratko naglasila zanimljivosti u fonologiji, morfologiji, sintaksi, vokalizmu, leksiku i ostalim jezikoslovnim kategorijama bereškoga govora, odnosno govora Šokaca iz Berega.

Osim članaka povezanih s Antom Jakšićem, u ovom izdanju časopisa nalaze se i dva romana u nastavcima, i to: Damin gambit VI. Tomislava Ketiga i Dva grada Petka Vojnića Purčara, dok je poezija zastupljena djelom Matije Molcera – Panopticum musicum i Svetlane Ban – Bedeker za carstvo snova III.

U rubrici Stajalište nalaze se četiri članka: Milovana Mikovića – Kako čitamo druge i kako oni čitaju nas, u kojem opisuje pjesništvo Lajče Perušića; zatim članak Nevenke Nekić – Semantika riječi zemlja u „Skitnjama“ Matka Peića; te članci: O prešućenom hrvatstvu sv. Bogdana Leopolda Mandića – autora Đure Vidmarovića i Memento mori na slikama Matije Molcera – autorice Ljiljane Žegarac-Tenjović.

I na kraju, u rubrici Baština, Stevan Mačković u članku Svjedočanstvo o odnosu Policije prema hrvatskim prvacima u Subotici uoči parlamentarnih izbora 1925. podsjeća nas na događaje te vrlo važne godine, dok Antonija Čota Rekettye opisuje tisak na hrvatskom/bunjevačkom jeziku u Somboru u članku: Naše novine, politički, gospodarski i društveni list 1943–1944.

Za kraj valja napomenuti kako je riječ o tradicionalnom časopisu koji izlazi u nakladi Matice hrvatske Subotica i NIU (novinsko-izdavačka ustanova) Hrvatska riječ te promiče hrvatsku pisanu riječ i hrvatsku baštinu, o čemu svjedoči i to što je Klasje naših ravni bilo dobitnik nagrade Dušan Lopašić, koju dodjeljuje Matica hrvatska za najbolji časopis iz izdanja ogranaka Matice hrvatske.