Tko smo i kako nas drugi vide?

Hrvatski identitet zbornik je radova sa znanstvenoga skupa održana u Matici hrvatskoj prije dvije godine. Samim se znanstvenim skupom, a nakon toga i ovim zbornikom, nastojalo hrvatskoj javnosti predstaviti najvažnija pitanja vezana uz hrvatski nacionalni identitet, u političko-povijesnom i ekonomskom kontekstu. Posljednjih je godina diljem svijeta aktualna tendencija javnih rasprava o pitanju nacionalnog identiteta. Tema je to koja nerijetko izaziva polemike, a s obzirom na neusklađenost odgovora na neka temeljna pitanja vezana uz proučavanje hrvatskog identiteta čini se kako Hrvati zapravo nemaju jasne predodžbe o vlastitom identitetu, odnosno kako se svijetu predstaviti i kako taj identitet brendirati. Radovi zastupljeni u ovom zborniku iznose temeljne probleme izgradnje i očuvanja hrvatskoga nacionalnog identiteta iz različitih perspektiva – od geopolitičke do umjetničke, a njihovi su autori istaknuti stručnjaci u svojim područjima djelovanja.

Josip Bratulić u radu O hrvatskom identitetu, neposredno pozabavio se temeljnim čimbenicima određivanja hrvatskog identiteta, poput imena i prezimena, jezika, povijesno-političke situacije hrvatskih prostora, vjere te faktore razlikovanja hrvatskoga od susjednih naroda, odnosno međusobne sličnosti Hrvata. Tekst Tko smo, što smo i kakvi smo zapravo mi Hrvati Slavena Letice u prvi plan stavlja stvaranje i mijenjanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta u složenom povijesnom vremenu, točnije od sloma komunizma do skorašnjega pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, kao multinacionalnoj zajednici. Ljubomir Antić u radu Migracije u hrvatskom identitetu pozabavio se pak pitanjem koliko su povijesni migracijski tokovi utjecali na formiranje hrvatskoga identiteta.

Nije potrebno osobito naglašavati kako je koncept brendiranja države, radi osiguranja bolje pozicije na inozemnom tržištu, suvremena tema bitno vezana uz pitanje nacionalnog identiteta. Božo Skoko, autor teksta Hrvatska kao brend ili komercijalizacija nacionalnog identiteta stoga naglasak stavlja upravo na današnje značenje imidža države, odnosno kako je drugi vide.

Antropološke postavke i duhovni kontekst vremena u kojima živimo okosnica su rada Identitet i hrvatski identitet kao metafizičko-antropološki problem Tončija Matulića, a značaj i uloga Katoličke crkve u gradnji hrvatskog identiteta zastupljeni su u tekstu Polog katoličkoga u hrvatskom identitetu, autora Frane Prcela. On se ujedno dotaknuo suvremenih izazova Katoličkoj crkvi, odnosno njezinoj ulozi u očuvanju narodnog identiteta. U tekstu Nadgrobni spomenici: vjerni pokazatelji hrvatskog religijskog narodnosnog i ideološko-političkog identiteta autor Ivan Markošić povezuje mijenjanje kulture naroda s promjenom tradicija pokopa i narodnim spomenicima.

O jeziku Hrvata progovorilo se u radu Hrvatski jezični identitet s poredbene točke gledišta, u kojemu je istaknuta usporedba odnosa Hrvata i hrvatskog jezika s drugim europskim narodima. Autor Ranko Matasović pritom smatra da naša problematika nije ništa složenija od one nekih drugih europskih zemalja. Geopolitičke značajke Hrvatske kao odrednice nacionalnoga identiteta podrobnije su analizirane u tekstu Zemljopisni i geopolitički položaj: sastavnice hrvatskoga identiteta Mladena Klemenčića, dok je pitanje zadržavanja posebnosti hrvatskog naroda u okviru Europske Unije, kao multinacionalne zajednice, obrađeno u radu Identitet naroda i Europska Unija Davorina Rudolfa. Neka od aktualnih pitanja današnjice svakako su i izazovi modernizacije te globalizacije, koji dovode u pitanje Herderov koncept identiteta kao zajednice jezika, kultura i etnosa. Tom se problematikom u tekstu Hrvatski tranzicijski identitet pozabavio Jure Vujić, koji državotvorni identitet vezuje uz pojam tranzitologije.

Uzevši u obzir složenu povijesno-političku pozadinu hrvatskih prostora, pitanje identiteta hrvatske kulture moglo bi se činiti kontradiktornim pojmom. U radu Hrvatski kulturni identitet – što je to? nastoji se definirati identitet, polazeći od raznovrsnosti hrvatskog kulturnog identiteta kao njegove posebnosti. Tuga Tarle u tekstu Sidrenje duše bavi se ulogom suvremene nacije u umreženom svijetu, naglašavajući važnost izdizanja Hrvatske iz stanja samoponižavanja i potrebe jačanja hrvatskog identiteta u globalom okruženju.

Pitanje nacionalnog identiteta u suvremenom okruženju zbog svoje kompleksnosti ne može biti vezano samo uz povijesno-politički kontekst ili konkretne ekonomske prilike. Važna odlika zbornika Hrvatski identitet leži upravo u činjenica da nije zapostavljena ni hrvatska umjetnost, kao ni suvremena problematika toga područja. O nedostatku relevantne društvene kritike u negativnom prikazu vlastite zemlje u umjetnosti progovara Sanja Nikčević u radu Nacionalni identitet u doba globalizacije ili hajdemo naći nešto ružno u vlastitom domu!.

U očuvanju nacionalnog identiteta sudjeluju i ustanove javne memorije, kojima je Tomislav Šola posvetio pozornost u tekstu Uloga baštinskih institucija u građenju nacionalnog identiteta. Hrvatska kulturna ekologija te problemi uništavanja hrvatskoga kulturnog pejzaža teme su zastupljene u radu Razbijanje porodičnog kristala: hrvatska kulturna ekologija pred vratima Europske Unije. Autor Vladimir P. Goss u njemu nastoji istaknuti kako cijeniti ono što imamo i mudro to razvijati. Metodologijom dizajna bavi se Feđa Vukić u tekstu Od ideologije k metodologiji, a kravata kao inspiracija i prepoznatljivo obilježje tema je rada Kravata u vizualnim umjetnostima: od predloška do teme, od predmeta do simbola, kojem je autor Nikola Albaneže.