Pajine haiku-preobrazbe

Pajo (Pavao) Kanižaj humorist je po vokaciji. U njemu su autentično i skladno ugrađene satirične žice na kojima on neumorno i nadahnuto svira unoseći u svoju humoristično-satiričku svirku razigranost komuniciranja, dinamiku osebujnog kreiranja atmosfere i specifično humorno raspoloženje koje inspirira. Prisjećajući se njegovih popularnih knjiga za djecu: Prsluk pucam, 1976, Zapisi odraslog limača, 1978. (8 izdanja), 3čave pjesme, 1993. (6 izdanja, Nagrada Grigor Vitez), prihvatila sam se čitanja njegove nove knjige Leptiri i pelipari očekujući užitak u čitanju. I nisam se prevarila. Knjiga Pajinih haiku-uradaka Leptiri i pelipari osmišljava sinergiju lapidarnoga, pregnantnog haiku-stiha koji oživljen kontrapunktom, paradoksom i osebujnim humorom afirmira Pajino umijeće komponiranja te najjapanskije forme.

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU Hrvatska riječ, Subotica, 2012.

I naslovi ciklusa komunikativnom kratkoćom (Srhovi /izbor/, Dašak trenutka, Procvijećeno i posvećeno, Naiviku, Kajiku, Posvećeniku) daju naslutiti neizbježnu simboliku poruka.

Kanižajevim haiku-preobrazbe ne nedostaje živosti, duhovitosti ni esencijalne liričnosti (Gospodin djetlić, Osobnost, Podravsko premaletje, Nigdar više, Čarobna krila, Veličina malog, Miris zvijezda). Igra riječima kreira unutrašnju dinamiku humorne liričnosti:

Budi mi cvijet!

Bit ću jedini leptir

s jednim cvijetom! (Ljubav)

Posvećujući svoje haiku-preobrazbe uglednim književnicima i slikarima (Dragutin Tadijanović, Fran Galović, Joža Skok, Nikola Pulić, Vladimir Devide, Mersad Berber, Ivan Generalić, Ivan Rabuzin, Ivan Lacković Croata...), Pajo Kanižaj ovjekovječuje svoj najhrvatskiji haiku uvjerljivim, osebujnim stihom:

Gle, ptica zlatna,

leti iz žutog žita!

Sretan Tadija.

(Blaženi Tadija)

Kak vse to zbiti

v jenu malu kiticu

od sedemnajst slog!?

(Kajiku)

Haiku Kajiku maštovita je radost darivanja rodnom zavičaju. Nadahnut tom ljubavlju njegov kajkavski stih postaje nježan miloduh, Početek i kraj, Soze i smeh i soze. Postaje oduhovljeno spajanje blagotvornih osjećaja (Ljubavniku).

Dosljedan svome nepresušnom ironijskom odmaku Pajo (Pavao) Kanižaj završit će knjigu jednim krnjim i jednim potopljenim haikuom:

Ov je haiku

zgubil zadnjega reda…

(Krnjiku)

Zadnji se redak

utopio u moru…

(Morski haiku)