Novi pogled na makarski kraj

Osebujan zbornik znanstvenih radova Makarsko primorje danas promatra makarski kraj i njegove probleme na različitim društvenim razinama, čvrsto se oslanjajući na bogatu i burnu prošlost, još nedovoljno proučenu

Makarsko primorje jedna je od najljepših hrvatskih priobalnih mikroregija, koja ne privlači samo čistoćom mora i bjelinom šljunčanih plaža, mediteranskom vegetacijom i raskošnim mirisima, kako je u nas uobičajeno hvaliti krajolike, već harmonijom svega nabrojanoga doživljenoga s pogledom na začudnu planinu Biokovo koja dotiče more upravo na području Makarskoga primorja. Vrhovi Vošac (1442 m) i Sv. Jure (1762 m) pripadaju među najviše u Hrvatskoj i neodoljivo plijene svakoga putnika namjernika da se prepusti planinarenju ili šetnjama podbiokovskim putovima i barem jednom doživi zalazak sunca s Vošca, koji ostaje zapamćen za sva vremena. Biokovo dijeli Jadran od Dalmatinske zagore i proteže se od prijevoja Dubci zapadno od Makarske do prijevoja Sarnač na istoku.

Izd. Institut Ivo Pilar i Grad Makarska, 2012.

U podnožju Biokova, odnosno vrha Vošca, smještena je Makarska te općine Brela i Baška Voda zapadno, a Tučepi i Podgora istočno od grada Makarske. Godine 1981. područje planine Biokovo proglašeno je parkom prirode, što se još nedovoljno ističe, a 1998. utemeljena je javna ustanova Park prirode Biokovo, koja bi se trebala baviti zaštitom, održavanjem te kulturnom i turističkom promidžbom Parka i svih prirodnih ljepota koje nudi ta neodoljiva planina. Slike Makarskoga primorja koje putuju internetom nude jedinstvenu ljepotu prirode, a svaki usputni prolaz ovim živopisnim krajem ostavlja nezaboravnu idiličnu sliku mora, planine i ljudi. No je li sve baš tako idilično kako se na prvi pogled čini, s kojim se problemima nosi ovaj kraj, kakva je demografska slika kraja, a u kakvu je tek stanju kulturna baština…? Iz aktualnoga očišta o svemu tome raspravlja osebujan zbornik znanstvenih radova Makarsko primorje danas, promoviran 4. svibnja 2012. u kongresnoj dvorani hotela Park u Makarskoj, koji su uredili i predgovor napisali mladi perspektivni znanstvenici Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Marko Mustapić i Ivan Hrstić.

Stanovništvo i njegove mogućnosti

Radovi u Zborniku podijeljeni su u šest većih tematskih cjelina. Prva, koja je utemeljena na demografskim istraživanjima Makarskoga primorja od kraja Drugoga svjetskoga rata do današnjih dana, s posebnim osvrtom na demografske promjene uvjetovane Domovinskim ratom, naslovljena je Stanovništvo i njegove mogućnosti s prilozima osam znanstvenika: Roko Mišetić i Mario Bara, Stanovništvo Makarskog primorja: demografsko kretanje u vrtlogu društvenih promjena od 1945. do 2011; Dražen Živić i Sandra Cvikić, Prisilni ratni migranti na području Regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice Makarske; Krešimir Peračković, Obilježja socio-profesionalne strukture stanovništva Makarske – razvojni ili regresivni resurs?; Josip Burušić, Marija Šakić i Toni Babarović, Obrazovna postignuća učenika i škola Makarskog primorja.

Uz podnaslov Mjesna naseljska mreža i samouprava vezana su tri rada s istraživanjima petorice znanstvenika: Sonja Podgorelec i Sanja Klempić Bogadi, Socio-geografske promjene u naseljima Makarskog primorja; Geran Marko Miletić, Osnovna obilježja sekundarnog stanovanja u Makarskom primorju; Frane Staničić i Mihovil Škarica, Glavni izazovi učinkovitoj i demokratskoj lokalnoj samoupravi: primjer Makarskog primorja.

Treće poglavlje posvećeno je gospodarskim promjenama mikroregije, koja doživljava znakovit prevrat snažnim turističkim razvojem od druge polovice 20. stoljeća. Poglavlje nosi naslov Gospodarska evolucija: od poljodjelstva do prometa i turizma i sadrži četiri studije tijesno povezane s urbanističkim promišljanjima od kraja Drugoga svjetskoga rata: Saša Poljanec-Borić i Luka Šikić, Makarsko primorje – od rivijere do mikroregije; Danijel Vojak, Gospodarski razvoj makarskog područja u razdoblju od 1945. do 1962; Jasenka Kranjčević, Turizam u prostornim planovima Makarskog primorja od 1945. do 1990; Valentina Lasić, Pomorsko-urbanistički razvoj makarske luke od 1945. do 1985.

50 godina od razornog potresa

Ključno poglavlje Zbornika posvećeno je razornom potresu koji je pogodio taj kraj 13. siječnja 1962. s epicentrom u Podgori i nešto južnijim Drašnicama. Tek 50 godina poslije uz obilježavanje katastrofalnoga događaja i prisjećanja koja su oživljena prigodnom izložbom fotografija u Podgori te izložbom publikacija u Gradskom muzeju u Makarskoj posvećenih istoj katastrofi, pojavila se i inicijativa za uspostavom seizmološke postaje na Makarskom primorju. Uz ta dva lokalna događanja i zbornik Makarsko primorje danas pripada, dakle, skupini prigodnih znanstveno-kulturnih obilježavanja najveće katastrofe Makarskoga priobalja. Zato i središnje poglavlje Zbornika nosi naslov Potresi 1962. godine u lokalnoj povijesti uz pet iznimno vrijednih studija od kojih se dvije odnose na seizmičnost makarskoga područja i istraživanje potresa kao prirodne katastrofe kroz najsuvremenija seizmološka promišljanja. To su skupni radovi Mirka Orlića, Miroslava Pasarića i Marijana Heraka, Gibanje u moru povezano s makarskim potresom od 11. siječnja 1962. godine i studija Davorke Herak i Marijana Heraka, Seizmičnost i potresna opasnost na Makarskom primorju. Sljedeća tri rada preispituju vrijeme potresa kroz društvena očišta: Ivan Hrstić, Zbivanja u Makarskom primorju tijekom i nakon potresa 1962. godine; Marko Mustapić i Nenad Karajić, Prirodne katastrofe kao čimbenici modernizacije hrvatskog društva: primjer potresa 1962. godine na Makarskom primorju; Smiljana Šunde, Preseljenje Podgorana bliže moru – druga strane medalje.

Crkva Svetog Liberana u Metkoviću

Zapisi o identitetu poglavlje je od četiri studije koje kroz humanističko-društvenu znanstvenu perspektivu promišljaju identitet makarskoga priobalja i mogućnosti oživljavanja kulturne i povijesne baštine u svrhu njezine suvremene zaštite i kvalitetnije turističke promidžbe cjelokupne regije u budućnosti. U tim se studijama autori oslanjaju na iznimnu i nerijetko zanemarenu kulturnu baštinu satkanu od povijesti i ljudi koji su ju stvarali, a koju danas revaloriziramo i promoviramo: Maja Štambuk, Makarsko zaleđe u razvojnoj ulozi; Marinko Tomasović, Interes za Makarsko primorje u humanističkim znanostima od polovine 20. stoljeća na temelju objavljenog u literaturi; Slaven Letica, Teorijski koncept „korisne prošlosti“ i dugoročna vizija razvoja Podgore; Antonija Zaradija Kiš i Vedrana Vela Puharić, Kulturološke perspektive utonule baštine Sv. Martina na Makarskom primorju.

Posljednje poglavlje Zbornika, U ono vrijeme obrane, sadrži studiju Jakše Raguža „U Konavoskim brdima“ – prilog poznavanju ratnog puta 156. makarsko-vrgoračke brigade/domobranske pukovnije HV-a. To je jedina studija koja se bavi problematikom Domovinskoga rata i otvara brojna pitanja na koja će valjati odgovoriti kroz buduća istraživanja najmlađega sloja naše ratne povijesti.

Zbornik Makarsko primorje danas broji 478 stranica i završava sažecima svih radova na hrvatskom i engleskom jeziku te kratkim bilješkama o svim autorima, što uz ključne biografske napomene i bibliografske jedinice omogućava bolje upoznavanje znanstvene djelatnosti svakoga sudionika zbornika, odnosno skupa koji je kao javna kulturno-znanstvena manifestacija zborniku prethodio. Zahtjevni su, a time i rijetki slučajevi, da se na kraju znanstvenoga skupa promovira i zbornik radova kao zaključno događanje te da se tako zatvori znanstveno-kulturna cjelina obilježavanja nekoga događaja. To se dogodilo 4. srpnja, kad je u suvremenoj kongresnoj dvorani hotela Park promocijom Zbornika zaključen dvodnevni znanstveni skup Makarsko primorje od kraja Drugog svjetskog rata do 2011. (Makarska, 3. i 4. svibnja 2012) u organizaciji Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba i Grada Makarske. Skupom i knjigom, ali i zanimljivim i poticajnim raspravama, pokušalo se na nov način vidjeti makarski kraj i njegove probleme na različitim društvenim razinama, čvrsto se oslanjajući na bogatu i burnu prošlost, još nedovoljno proučenu. Važnost interdisciplinarnoga sagledavanja problematike Makarskoga primorja istaknute na skupu i predstavljene u Zborniku ne treba posebno naglašavati, a „rezultati skupa koristit će Gradu i općinama Makarskog primorja za razmišljanje o mnogim pitanjima kako bismo, što je najvažnije, osigurali što sretniju sadašnjost i budućnost za naše građane“, istaknuo je tijekom pozdravnih govora uz otvaranje skupa Ivan Ivanda, makarski dogradonačelnik i član Organizacijskoga odbora znanstvenoga skupa.

Prijedlozi usmjereni na sutrašnjicu

Valja istaknuti da je već davne 1970. nakon znanstvenoga savjetovanja o Makarskoj i Makarskom primorju izašao vrlo važan i u znanstvenim krugovima redovito citiran Makarski zbornik 1. Od tada pa do 2012, napominjano je u više navrata tijekom simpozija, nije izišlo ništa slično Makarskom primorju danas (izuzmimo nedavno objavljene Makarske teme dr. Frane Glavine). Upravo je zato ovaj Zbornik iznimna vrijednost za Makarsku i cijelo Makarsko primorje, posebice u 21. stoljeću, kada mnoštvo novih zamisli praćenih novim tehnologijama donose nove vizije o iskoristivosti prirodnih i društvenih resursa, a time i novo sagledavanje budućnosti. Hoće li nove sugestije i promišljanja mladoga naraštaja znanstvenika pridonijeti kraju, kako je istaknuo dogradonačelnik, hoće li se sve ideje iskusnih istraživača adekvatno iskoristiti, hoće li aktualno stanovništvo prihvatiti sugestije i nove inicijative? Postavljamo i ostavljamo mnoga pitanja, ali i sudjelujemo u stvaranju odgovora… Tiskani Zbornik trajna je vrijednost, ali mnoge korisne kritike i prijedlozi za boljitak makarskoga kraja ne bi smjele ostati među koricama ove vrijedne knjige koja pršti sugestijama, već trebaju biti podsjetnik u stvaranju bolje budućnosti utemeljene na znanju i mudrosti. Ti zapisani prijedlozi usmjereni su na sutrašnjicu, koja se ostvaruje novim spoznajama, zalaganjem i radom na svim društvenim i humanističkim područjima djelatnosti, od kojih su neka, čini se, zakazala u aktualnom vremenu drastičnih društvenih promjena. Ponajprije to je svjesnije sagledavanje i razumijevanje baštine kao nepresušna podsjetnika o identitetu zajednice jer je ona ključni čimbenik u osmišljavanju kvalitetnije i originalnije turističke promidžbe grada i općina koje mu gravitiraju, a što je moguće ponuditi jedino revalorizacijom postojećega i multidisciplinarnim pristupom obnovi sagledanoga. Mnogo je toga još nedirnuto od potresa 1962, na zaprepaštenje mnogih. Posebice valja istaknuti jedinstvene sakralne objekte Podbiokovlja pred kojima se valja klanjati, no koji su svedeni na ruševine, ali još odolijevaju vjetrovima i olujama, vapeći za hitnom obnovom, odnosno konzervacijom kad je riječ o arheološkim nalazima (npr. Sv. Martin na Samartinju, Tučepi i dr.). Izdvojimo npr. jedinstvenu crkvicu Sv. Liberana, ranokršćanskoga sveca iz 4. stoljeća i u nas vrlo štovana na jugu (Split, Orebić, Ston, Metković), čije ime od davnina pronosi ideju slobode, otvorenosti i iskrenosti, galskoga evangelizatora i drugoga biskupa grada Le Mansa (Cénomane), suvremenika i prijatelja Sv. Martina iz Toursa. Predaja mu pripisuje brojna čudesa, čak i oživljavanje Sv. Martina, najštovanijega pak srednjovjekovnoga sveca, čije je ime postalo najraširenije na cijelom kršćanskom srednjovjekovnom prostoru pa nije čudo da ga još i danas susrećemo diljem Hrvatske, a nekoć najviše u Podgori, gdje je najveći broj obitelji i dan-danas pod njegovom zaštitom. Nebeski plemenski zaštitnici – obiteljski blagdan, svetac, jedinstveni je fenomen naše južne obale, a to je poseban oblik hrvatske nematerijalne kulturne baštine, o kojemu danas valja učiti jer je zaboravljen u prošlosti. Premda se kulturna baština Makarskoga primorja danas najradije povezuje s Andrijom Kačićem Miošićem ili pak Mihovilom Pavlinovićem, korijeni naše baštine sežu mnogo dublje u vrijeme, kroz čije duhovne silnice valja tražiti one povijesne smjernice koje nas vežu s europskom kulturnom baštinom u kojoj prepoznajemo svoju pripadnost, no koju je vrijeme i promjene koje nam je ono donosilo odvajalo od jedinstvenoga kulturnoga korpusa. Valja imati na umu da upravo revalorizacijom malih, zaboravljenih, ruševnih svetišta oživljavamo kultove svetaca, štovanje pojedinaca koji su mijenjali povijest, a koji kroz očišta suvremene historicističke spoznaje predstavljaju univerzalno kulturno i umjetničko europsko dobro. U kontekstu nacionalne baštine to dobro valja izdizati i predočavati novim naraštajima kao znak opstojnosti i svojstvenosti.

Makarsko primorje sa svojim Podbiokovljem nudi obilje jedinstvene materijalne i nematerijalne baštine s koje moramo skinuti veo zaborava i prekoračiti barijere predrasuda i šutnji, dati novi sjaj podarenoj nam prirodnoj ljepoti s kojom oduvijek živimo, a da je katkad i ne zapažamo pa onda i ne poštujemo dovoljno.