Mediteranu i Dubrovniku treba posvetiti više pozornosti

Mediteran je fascinantna priča, to je ishodište, polazna putanja završetak koje je opet Mediteran / Došlo je vrijeme da Matica progovori o aktualnom stanju u našem društvu / Ljudi zaduženi za resor kulture rijetko ili nikad ne posjećuju naša događanja / Povijesna istina o Dubrovniku i njegovim građanima mora se potražiti i u drugim arhivima i sličnim institucijama po svijetu

Profesorica Ivana Burđelez, istaknuta proučavateljica i promotorica hrvatske kulture i povijesti, predsjednica Matice hrvatske – Ogranak Dubrovnik, voditeljica Centra za mediteranske studije u Dubrovniku, Sveučilišta u Zagrebu, počasna španjolska konzulica u Dubrovniku, nedavno je dobila Zlatnu povelju Matice hrvatske. S tim povodom s prof. Burđelez, popularnom i omiljenom znanstvenicom i kulturnom djelatnicom, Dubrovkinjom i Cavtaćankom, razgovaramo o prethodnim i budućim vrijednim planovima i ostvarenjima.

U Osijeku, na Godišnjoj skupštini Matice hrvatske, dodijeljena vam je Zlatna povelja Matice hrvatske. Što vama znači ta nagrada?

Dobiti Zlatnu povelju Matice hrvatske iznimna je čast, ali i obveza koja nas potiče na još kvalitetniji i učinkovitiji rad. Ipak, moja najveća nagrada tijekom duge suradnje sa Središnjicom upoznavanje je velikih hrvatskih intelektualaca: Igora Zidića, Ante Stamaća, Tonka Maroevića, Gorana Končara i mnogih drugih koji samozatajno rade na poboljšanju duhovne hrvatske zbilje. Želim istaknuti da sam nagradu, unatoč činjenici što ona glasi na pojedinca, doživjela kao priznanje koje ravnopravno dijelim sa svakim članom Predsjedništva dubrovačkog ogranka na čelu s akademikom Lukom Paljetkom, bez čijeg se rada i aktivnosti dosta toga ne bi moglo realizirati.

Kao predsjednica Matičina dubrovačkog ogranka i ove ste godine potaknuli i organizirali niz događanja i projekata. Kako se ta događanja uklapaju u kulturnu sliku Dubrovnika? Kako, općenito, vidite dubrovački kulturni zemljovid u ovom trenutku? Imate li potporu tzv. obične dubrovačke javnosti i tzv. političke javnosti, tj. strukture?

Predstavljanja naših izdanja ili posebnih projekata uvijek su dobro posjećena. Obična dubrovačka javnost zna prepoznati kvalitetu pa su prepune dvorane naše najveće zadovoljstvo. Voljela bih da vjerni čitatelji i posjetitelji naših predstavljanja ocijene jesmo li uspjeli utjecati na kulturnu sliku Dubrovnika, za koju osobno mislim da je u dubokoj krizi, kao što je to uostalom i naš grad. Došlo je vrijeme da Matica progovori o aktualnom stanju u našem društvu, kako u časopisu tako i organiziranjem okruglih stolova u Dubrovniku i u Zagrebu. Glede političke javnosti, Grad Dubrovnik redovito daje financijsku potporu, a Županija otkupljuje određena naša izdanja; no ljudi zaduženi za resor kulture rijetko ili nikad ne posjećuju naša događanja (isto vrijedi i za političare, koji su očigledno odveć zauzeti….).

Izdavačka djelatnost Matice hrvatske bila bi nezamisliva bez dubrovačkoga dijela. Od vremena agilnog i nezaboravnog urednika Miljenka Foretića do akademika Luka Paljetka objavljena su vrijedna izdanja, časopis Dubrovnik i knjige. Koja izdanja izdvajate u ovoj godini? Koliko su dugo nastajala?

Naš se ogranak zaista može pohvaliti bogatom izdavačkom djelatnosti. Prije svega to su redovito četiri broja časopisa Dubrovnik pod uredničkom palicom Luka Paljetka, a zatim slijede brojne knjige i posebna izdanja koja precizno i znalački lektorira prof. Antun Česko. Dakako, to je smjer koji je utvrđen još od obnove našeg ogranka, a u koji su marljivo utkali svoj rad ljudi poput Vlaha Benkovića, Miljenka Foretića, Ivice Žile i mnogih drugih koji nažalost nisu više među nama. Od ovogodišnjih izdanja izdvojila bih knjigu Dubrovnik. Moj grad Luka Paljetka, koju bi svaki Dubrovčanin i svaki zaljubljenik u naš grad trebao imati na policama svoje knjižnice. Lukov metafizički, a opet blizak opis našega grada i okolice te crno-bijele fotografije pok. Nenada Gatina stvaraju magičnu atmosferu onoga i onakva Dubrovnika kojega možda više nema ili je u procesu nestajanja. Ovakve jedinstvene knjige poput Lukove pišu se veoma dugo, možda cijeli život, pa je onda sama priprema i tisak, uz iznimno dobru suradnju i majstorsko oblikovanje izdavačke kuće Durieux (posebno Dražena Tončića i Mira Salopeka) kratak i uspješan proces. Spomenula bih i to da je svaka nova knjiga poput novorođenoga djeteta, ima svoj specifičan šarm i posebnu publiku. Takva je i knjiga poezije našega prerano pokojnoga glumca Predraga Vušovića Pređa Slušaj srce, zatim knjiga s tematikom Golog otoka Na gumnu zla autora fra Marjana Balda Zlovečere ili ljupka zbirka narodnih molitvica Križi lete po nebu koja je rezultat suradnje urednice Ljiljane Marks i djece iz Osnovne škole Slano koja su prikupila molitvice po selima Dubrovačkog primorja. Od posebnih izdanja izdvojila bih seriju slikovnica posvećenih znamenitim Dubrovčanima koje smo namijenili našoj djeci kako bi se još od rane dobi upoznali s bogatom baštinom našega grada. Pažljivo smo birali osobe iz prošlosti koje su po svom radu bile poznate ne samo u domovini nego i u svijetu. Te slikovnice prevodimo ili smo već preveli na nekoliko stranih jezika kako bismo i djecu iz drugih zemalja upoznali s našim velikanima znanosti i umjetnosti. Neka pak izdanja tiskamo bilingvalno, poput poezije Luka Paljetka (najnovija knjiga Armoir) sa željom da približimo hrvatsku književnost inozemnoj publici. U tom ozračju naša Matica uspješno je gostovala u Rimu (s knjigom dr. Stjepana Krasića Počelo je u Rimu) u crkvi Sv. Jeronima, nakon čega smo za hrvatsku zajednicu u Rimu priredili večer poezije Luka Paljetka i izložbu slika našega člana, slikara Rudolfa Patera. Gostovali smo također na Sveučilištu u Veneciji, na kojemu su se studenti upoznali s književnim opusom Luka Paljetka. Valja napomenuti i da naš ogranak svake godine pripremi nekoliko gostovanja u drugim ograncima širom naše zemlje pa smo tako bili česti gosti u Vinkovcima,Vukovaru, Splitu, Zadru i, naravno, Zagrebu.

Koji su planovi vašega ogranka za sljedeću godinu?

Sljedeća godina u znaku je Luka Paljetka i njegove sedamdesete godišnjice rođenja pa će neka nova izdanja biti njemu i posvećena. Koja – neka ostane zasad tajna… Tu su još i prijevod F. M. Appendinija o povijesti Dubrovnika, Dnevnik Luka Sorkočevića, slikovnica o Marinu Getaldiću i još dosta toga. Plan je prilično ambiciozan, a s obzirom na posvudašnju i svenazočnu recesiju, bit ćemo zadovoljni ako se barem dio toga i ostvari.

Kako usklađujete svoje obveze u Matici s onima voditeljice Centra za mediteranske studije u Dubrovniku, Sveučilišta u Zagrebu? Koje ste projekte u Centru ostvarili u ovoj godini, a koje ćete ostvariti u sljedećoj?

Programi Centra za mediteranske studije potpuno su kompatibilni s Matičinim programima. Oni se bave propitivanjem nacionalne baštine, komparacijom naše, hrvatske baštine s baštinom drugih zemalja, a sve radi stvaranja jedinstva u različitosti. Mediteran je fascinantna priča, to je ishodište, polazna putanja završetak koje je opet Mediteran, koji se od samih svojih prapočetaka pa do naših dana definira kao sudar civilizacija, susretište sjevera i juga, cirkuliranje ljudi, robe i ideja, u kojem se od pamtivijeka izmjenjuju ciklusi gradnje i razgradnje i vječne argonautske plovidbe. Naša bi zemlja, politički, ekonomski, znanstveno i u području kulture trebala posvetiti mnogo više pozornosti tom i takvu Mediteranu, na kojemu sasvim ravnopravno s ostalim zemljama možemo biti vrstan i pametan sugovornik. Projekti Centra za Mediteran financiraju se putem natječajâ ministarstava Republike Hrvatske, UNESCO-a i europskih programa pa o tome ovisi i brojnost programa u Centru. Ove godine zbog nestašice novca odgodili smo već tradicionalne programe, poput Povijesti medicine Mediterana posvećene Mirku Grmeku ili Povijest Židova na istočnoj jadranskoj obali, a sve to s nadom da ćemo ih uspjeti realizirati sljedeće godine. Ove godine uspješno smo održali tečaj hrvatskoga jezika za strance, koji se već deset godina održava u ljetnim mjesecima, a polaznici dolaze iz svih krajeva svijeta.

Široj je javnosti manje poznat vaš angažman u funkciji počasne španjolske konzulice. Kako je do njega došlo i u čemu se sastoji?

Dugogodišnji rad u arhivima Španjolske te kulturna i znanstvena suradnja s mnogim institucijama diljem te zemlje prepoznalo je Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Španjolske te me imenovalo njihovom počasnom konzulicom u Dubrovniku. Posao vezan za konzulat pomaganje je španjolskim građanima u nevolji te zastupanje Španjolske kada to protokol zahtijeva. U mojoj već dugoj praksi mogu reći da sam pomogla mnogim Španjolcima koje su opljačkali ili su izgubili dokumente, pomogla sam i onima koji su se razboljeli, a bilo je i smrtnih slučajeva. Od svečanih trenutaka istaknula bih posjet španjolskih princeza te ministra vanjskih poslova Španjolske, kojima sam bila u pratnji dok su šetali našim gradom.

Godinama se, najprije kao istraživačica u Državnom arhivu u Dubrovniku, a zatim i kao samostalna i institucionalna istraživačica, bavite židovskom i mediteranskom kulturom u Dubrovniku, svjetovnom i crkvenom poviješću Grada i Cavtata u okviru hrvatske i europske, ali i svjetske kulture. Koje biste rezultate svojih istraživanja istaknuli, a koje ste predstavili i na mnogobrojnim hrvatskim i svjetskim konferencijama i simpozijima? Koliko vam u svemu tome pomaže poznavanje brojnih svjetskih jezika? Možemo li u budućnosti očekivati vašu znanstvenu knjigu? Na kojemu jeziku?

Državni arhiv u Dubrovniku moja je velika ljubav i nepresušni izvor potrage za novim spoznajama. Povezati dubrovačku prošlost s prošlosti drugih zemalja veliki je izazov jer osim vlastite povijesti morate poznavati i povijest zemalja koje povezujete s našim gradom, Dubrovnikom. Ali ne zaboravite da se povijesna istina o našem gradu i našim građanima mora potražiti i u drugim arhivima i sličnim institucijama po svijetu jer samo tako možemo zaokružiti cjelinu i približiti se povijesnoj istini. U tom radu pomoglo mi je znanje stranih jezika, ali i predavanja prof. Vinje, prof. Kovačeca i prof. Katičića, koja sam odslušala na poslijediplomskom studiju lingvistike. Od istraživanja koja sam predstavila na međunarodnim konferencijama, a od kojih su mnoga i tiskana u Izraelu, Španjolskoj, Italiji, Engleskoj i, dakako, u Hrvatskoj, izdvojila bih ona o sefardskim Židovima i njihovoj ulozi u dubrovačkom pomorstvu i diplomaciji, studije o obitelji Malatesta i one o špijunaži u Dubrovniku za vrijeme Druge svete lige. Glede jezikâ koje govorim, mogu samo reći da se zahvaljujući njima lako krećem Mediteranom, a o pisanju knjiga dosad nisam razmišljala, možda i zato što sam po načinu života istinska Mediteranka, širokih interesa, ali potpuno uvjetovana suncem i morem, plimama i osekama, kojima se s radošću i bespogovorno prepuštam.