Svaka duša spava, sad je zgoda prava

Reče tako sam sebi jedan miš u jednoj dječjoj pjesmici (dobroga srpskog dječjeg pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja) i dade se na posao u jednoj smočnici. Jer je procijenio da je, eto, upravo sada zgoda da se dokopa pokojega kusa kobasice... od onih koje su još visjele u špajzama / smočnicama, a i dok su one (špajze / smočnice) još bile sastavni dio kuća i stanova. No nisam kanila plakati nad nedaćama i nespretnostima današnje novogradnje. Kao povod poslužila mi je samo riječ zgoda. Već je znano da sam neke članke napisala „po narudžbi“ (ne nužno i kadeći naručiteljima), zapravo na molbu i/ili poticaj prijatelja, znanaca, pa i svojih studenata. Kako više aktualnih studenata nemam, precizno bi bilo reći – na poticaj svojih bivših studenata. Jedan takav stigao mi je ovoga ljeta iz Hvara (sa Hvara) od jedne bivše studentice, koja me upozorila na neke neobične negacije koje ili nemaju osnovnoga pojma koji se negira (npr. nemamo riječ imaština, ali zato neimaština imamo uvrh glave) ili negirani pojam znači nešto drugo od nenegiranoga, pa mi je navela primjer zgodan : nezgodan (nezgodni nam tipovi – bez obzira na to kako fizički izgledali – znače da su opasni, najčešće kriminalci, s kojima je bolje ne imati posla, dok zgodne smatramo uglavnom naočitima i/ili ljepuškastima). To me ponukalo da malo uronim u značenja riječi zgoda, zgodan, zgoditi, ali i u neprefigirane oblike god, goditi i sl. Do prividnoga nepostojanja veze koju kolegica spominje dolazi zato što je dio riječi iz ove porodice izgubio (u očima nas današnjih) neka od svojih značenja, pa je teško povezati njihove rudimentarne ostatke (značenja).

Da vidimo najprije što za polaznu riječ god nude današnji rječnici hrvatskoga književnog jezika. Uglavnom isto. I leksikograf Anić i leksikograf Šonje za god imaju: 1. dan u godini kada se slavi neki važni događaj (npr. crkveni god), 2. znak rasta debla u godinu dana. Ni jedan nema starija značenja: 1. imendan (tada često dobiva i sufiks – ovьnъ, godovni – a kao imenica javlja se u obliku godovno, godovnjak, godovnjača), 2. godina, a izgubilo se staro značenje godъ - ura, pravi čas, praznik, ljeto. Kako je prasl. *godъ značio i „za udaju dobar čas“, vrijeme kad su se dogovarale ženidbene pogodbe, a to se kod Slavena i općenito Indoeuropljana događalo ujesen i zimi, odatle su se razvila i značenja praznik, gozba, svečanost. Riječ je izvedena iz prasl. *goditi, sklapati ženidbu, ženidbenu pogodbu, a ovo iz ie. korijena *ghedh-, združiti, držati zajedno, biti tijesno povezan (što se lijepo može vidjeti i u njem. Gatte, suprug). Danas nam glagol goditi znači samo prijati, pogodovati, biti ugodno, odgovarati (pasati), sviđati se, no nekoć je, već rekoh, značio i sklapati ženidbu, ženidbenu pogodbu, što je zacijelo značilo i ugodu i uspjeh. A kada se sklapa ženidba? Kada je za to pravi, dobar čas, što prasl. *godъ upravo i znači (za vjenčanje dobar čas). Ni to, međutim, ne pada s neba, nego se točno zna kada takav čas nastupa, što se i opet vidi iz jezika: prasl. *godьnъ znači zreo, spolno zreo, pravodoban. Pridjeva godan nema ni jedan rječnik suvremenoga hrvatskog književnog jezika, no stariji ga imaju i znači zreo, donesen, pogodan, ali i ran (u produžetku značenja i mlad – npr. rano voće / povrće = mlado voće, novo, ovogodišnje sl.). S „protezom“ s / z – zgodan – danas nam znači u prvom redu lijep, naočit, no kad ga usporedimo već s prilogom, zgodno, vidjet ćemo da znači i štošta drugo i da se paleta značenja donekle proširila: spretno (zgodno se izvući iz čega), vješto, u pogodnom času, prikladno, umjesno (zgodno je reći / nije zgodno reći).

I glagol goditi znači nam nešto drugo nego što je prvotno značio. Današnja se značenja svode na: biti ugodno, prijati, sviđati se (godi mi tvoje društvo, prija mi, sviđa mi se, ugodno mi je). No prasl. *goditi značilo je i udruživati se, slagati se, sklapati pogodbu, sretati se, naći se u istom času na istom mjestu. Iz toga je izvedeno značenje dogoditi se / događati se. Naime, da se što dogodi, moraju dvije stvari ili dvije osobe doći u doticaj, moraju se sresti. To lijepo objašnjava i rus. slučítьsja, dogoditi se, a prvotno: doći skupa. Odatle nije daleko ni do riječi slučaj, stsl. sъlučati se¸, u istom značenju (doći skupa, dogoditi se – a nije nam nepoznat ni rusizam slučilo se i sl.). I taj je glagol kompozit, sastavljen od prasl. *sъ, skupa, zajedno + *lučati, mjeriti, ciljati. Ishodišno je značenje: ono što ide zajedno, što se zbiva u isto vrijeme na istom mjestu, a to je događaj (njem. Zufall, slučaj, događaj; zufallen, pripadati, pripasti – zu, k, pri + fallen, pasti).

I ovdje bi bilo zanimljivo vidjeti kako suvremeni rječnici hrvatskoga jezika (Anić, Šonje) tretiraju imenicu događaj. Danas samo ovako: kao događaj – u značenju: čin, djelo, činjenica; ono što se zbilo; važna pojava, osobita zgoda (npr. događaj godine). No stariji rječnici, npr. Parčićev Hrvatsko-talijanski (1874) i Deanovićev Talijansko-hrvatski (1942), imaju malo drukčija rješenja. Parčić ima i događaj i dogođaj (za talijanski ekvivalent avvenimento), dok Deanović uz tal. avvenimento ima ove hrvatske ekvivalente: dogođaj, zgoda, slučaj. U Rječniku dviju Matica (1967) dogođaj se upućuje na događaj, gdje se i leksikografski obrađuje. Ipak, nisu samo stari ili staromodni ljudi ti koji zagovaraju i/ili se drže oblika dogođaj. Jer on i jest odraz onoga što se dogodilo (dakle, to je nešto završeno), a ne onoga što se događa. Oblik događaj načinjen je od nesvršenoga oblika toga glagola, događati se, od čega je dobro izvedena glagolska imenica događanje, pa bi jednokratnu završenost onoga što se dogodilo, zbilo, pravilnije bilo zvati dogođajem nego događajem. No česta i duga praksa, kao i u mnogim drugim slučajevima, ustoličila je i tu prvotnu inovaciju kao novu pravilnost. Koja je istisnula „staru“ pravilnost.

Zgoda pak – prilika, prigoda; događaj / dogođaj, dogodovština, ono što se zgodi, dogodi – povezana se s glagolom zgoditi (se), koji ima dva značenja: 1. pogoditi, 2. zbiti (se). Negirani oblik nezgoda shvaćamo danas kao manju nesreću, a nezgodnika kao nesretnika (ne u smislu tužna čovjeka, nego u smislu čovjeka koji je zle, hude, sreće). Od zgoditi, u značenju pogoditi, izvlači se zgoditak, obično dobitak na lutriji, ali i pogodak u nekim sportskim igrama (npr. u nogometu, rukometu, košarci – kao zamjena za gol, koš itd.). U slovenskom jeziku zgoditi se znači također dogoditi se, a zgodba je pripovijedanje o onome što se dogodilo. Zgodovina je pak izraz za povijest, tj. za opisivanje onoga što se dogodilo. Riječ je produktivna, pa Slovenci – uz tuđice historik, historičar – rabe i domaću riječ zgodovinar (kao što i mi imamo povjesničar, povjesničarka).

Dakle, god se ukorijenio u mnoge riječi, koje mu – već pod utjecajem prefiksa s kojim se združuju – donekle mijenjaju osnovno značenje, ali on uvijek zadržava (znali mi to ili ne) i ono iskonsko. A evo u što se sve uvukao god: dogoditi se, odgoditi, nagoditi se, pogoditi (se), razgoditi, ugoditi, zgoditi, zgodimice (kad se pokaže zgoda, od zgode do zgode, kad se pruži prilika); katkad (viđati se zgodimice). God ima i vremensko značenje i psihološko značenje ugodnosti (ono što se želi).

Eto, draga Mirjana, baveći se malo pomnije primjerom zgodan : nezgodan, istjerala sam iz jazbine – osim vuka – i nekoliko lisica. No isplatilo se. Bit ćeš, vjerojatno, zadovoljna. Kao vrlo agilnoj lingvistici koja o jeziku neukalupljeno razmišlja i postavlja relevantna pitanja, hvala ti na prijedlogu. I dalje uživam što sam upoznala istinsku universitas, zajednicu profesora i studenata, ne samo kao mjesto koje nas je jedno vrijeme držalo na okupu. Cilj je svakoga dobrog učitelja da ga bivši studenti nadrastu. I da nekoć fizička universitas sve više prerasta u dalekosežnu duhovnu.