Kazališni globus - svijet

Čehov u dnevnom boravku

New Yorku – Kako kazalište u New Yorku nema predaha, jer se igra i preko ljeta, protekla tri mjeseca na tamošnjim scenama nije bilo zatišja. Čini se da se kritičara posebno dojmila izvedba Čehovljeva Ujaka Vanje u kazalištu Soho Rep u adaptaciji Annie Baker i režiji Sama Golda. Komad je postavljen izrazito komorno, publika praktično sjedi na podu dnevne sobe, u neposrednoj blizini glumaca, a čehovljanski je doživljaj tako pojačan i izrazito snažan. Nastala iz neformalnog čitanja u sklopu Institute’s Theater Laba u Sundanceu, produkcija zadržava duh spontanosti. Iznimna glumačka podjela (Reed Birney, Maria Dizzia, Georgia Engel, Peter Friedman, Matthew Maher...), u kojoj se snažno osjeća duh zajedništva, znatno pomaže tom Ujaku Vanji. I suvremeni kostimi – mnogo trapera – pridonose ležernosti, baš kao i scenografija, koja ostavlja dojam kao da je iz dućana rabljenoga pokućstva. No spontanost i opuštenost u predstavi nikako ne znače i površnost, riječ je o vrlo ozbiljnoj drami, koja izvlači najbolje iz Čehova.

Čileanci ne zaboravljaju traumu

Edinburgh – Najveći umjetnički događaj na Otoku, kazališni festival u Edinburghu, kojem svakako treba dodati i manje formalan, ali znatno programom bogatiji Fringe Festival, završio je nakon tri tjedna održavanja i škotsku prijestolnicu napustili su umjetnici. Zajedno s Fringeom to je najveći svjetski kazališni događaj, a i ove su godine održani brojni kvalitetni programi. Teško je izdvojiti najbolje, ali se kritike i publike jako dojmila produkcija koja se sastoji od dviju drama suvremenoga čileanskog pisca Guillerma Calderona o strahotama Pinochetova režima, s kojim čileansko društvo još nije obračunalo. Autor je režirao svoje drame, a u njima glume samo tri glumice. Prva (Villa) događa se u vili koja je bilo mjesto torture i s kojom ne znaju što bi nakon dolaska demokracije. Pretvoriti je u muzej totalitarizma ili je prepustiti propadanju kako bi se zaboravile sve tamo doživljene muke? Druga drama (Discurso) posvećena je Michelle Bachelet, predsjednici Čilea od 2006. do 2010. i imaginarnom govoru koji ona izgovara na rastanku od svoje funkcije. Političko kazalište i razmišljanje o neugodnoj povijesti karakteriziraju odličnu produkciju koja se duboko dojmila publike.