Jedan od najvećih pijanista današnjice

Dubrovnik se u svemu pokazao kao doličan izbor lokacije za prvi posjet Barenboima Hrvatskoj. Umjetnik nije skrivao oduševljenje gradom, njegovom arhitekturom i ozračjem, što je i sam izrekao okupljenim novinarima koji su ga dočekali večer prije koncerta.

„Mogu reći da sam oduševljen što sam ovdje. Moj najbolji prijatelj i kolega Zubin Mehta već mi četrdeset godina spominje Dubrovnik i nagovara me da i sam odem tamo i vidim svu tu ljepotu. Baš me jučer nazvao iz mojega rodnog Buenos Airesa i rekao mi kako me navodno svi spominju, a ja sam mu rekao da ovdje svi spominju njega i pokazuju mi mjesta gdje je jeo i spavao. Vjerojatno često slušate kako je Dubrovnik predivan, u kombinaciji prirode i svega onoga što znači stari grad, ne samo zbog arhitekture, već i povijesti. Dok šećem njime, grad mi daje lekciju iz povijesti. Tu je malo Seville, tu malo Jeruzalema, tamo malo Carigrada, ali i mnogo toga specifičnog.“

Daniel Barenboim u Dubrovniku

Iako je već 62 godine aktivan kao svestrani glazbenik, pijanist, dirigent, organizator glazbenog života i humanist, Barenboimu je posebno društveno priznanje za njegov rad stiglo u obliku prilike da nosi zastavu na otvaranju Olimpijskih igara u Londonu kao prvi i jedini glazbenik u povijesti te manifestacije. Naime on je iste večeri, prije no što je i sam sudjelovao na otvaranju Olimpijade, prethodno održao koncert koji je bio završna večer njegova koncertnog ciklusa. Naime, u sklopu slavnoga londonskog ljetnog festivala Proms izvodio je u Royal Albert Hallu 9. Beethovenovu simfoniju, sa svojim West-Eastern Divan Orkestrom, nakon što je prethodnih večeri na ovoljetnom izdanju londonskoga festivala izveo sve Beethovenove simfonije združene s djelima suvremenog skladatelja Pierrea Bouleza. No kao da mu to nije previše značilo, jer je on ipak samo – glazbenik.

„Mogao sam pomisliti – kakva prilika? ti si velika javna osobnost!, jedini glazbenik koji je ikada nosio zastavu. Ali to nije bio slučaj, nisam o tome mislio. Pitali su me i pristao sam. Imali smo koncert poslijepodne u 18 i 30, kraj ciklusa s Beethovenovim simfonijama i Boulezovim djelima. Koncert je završio 15 minuta prije 20 sati. Otišao sam s orkestrom na večeru, a u 22 je po mene došao auto, dali su mi prekrasno bijelo odijelo, bijelu kravatu i bijele cipele koje upravo imam na sebi. Sve sam to odjenuo i više nisam razmišljao o tome. Mogao bih vam sada nabrajati svašta, ali ništa od toga nije bilo. Možda nisam ni bio svjestan svega toga oko sebe.“

Neke je možda iznenadio njegov izbor programa, kasni klavirski opusi Franza Schuberta, za prvi nastup u Hrvatskoj. „To je program koji sviram na svojem idućem koncertu u Salzburgu. Vrlo jednostavan, praktičan i nimalo filozofski razlog. Od djetinjstva, cijeli život sviram određene Schubertove skladbe, no ne i njegove sonate. Salzburški je festival ove godine došao na ideju da mi predloži izvedbu njegove tri posljednje sonate na tri zasebna koncerta. Nikada ih nisam svirao zajedno, tako da sam ih sada iščitao na nov način i pripremam se u iduće dvije godine izvesti sve Schubertove sonate.“