Festival hrvatske glazbe

Na ovogodišnjem hrvatskom glazbenoscenskom i nacionalnom festivalu, od 20. srpnja do 28. kolovoza, održano je sedamnaest koncerata na kojima je izvedeno 23 djela hrvatskih skladatelja, od čega šest praizvedbi. Bile su to: Pesante et brillante Željka Brkanovića – Srđan Čaldarović, glasovir; 15 years ago Ruđera Glavurtića – Komorni gudački orkestar HGM; Fantazija Olje Jelaska – Neven Hrustić, gitara; Četiri stavka za klarinet i glasovir Davorina Kempfa – Milko Pravdić, Maja Bakrač; Zbirka vokalne lirike za glas i glasovir Miroslava Miletića – Ivana Srbljan, Ivan Violić i Suita za violončelo i kontrabas Dubravka Palanovića – Mihovil Karuza, Nikša Bobetko.

S otvaranja ovogodišnjih Osorskih glazbenih večeri

Ovogodišnje Osorske glazbene večeri bile su posebno posvećene sveobuhvatnoj i uspješnoj glazbenoj osobnosti akademika Brune Bjelinskog u povodu dvadesete obljetnice smrti. Izvedeno je šest njegovih djela: Die Musik ist unser Trost / Glazba je naša utjeha – Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije; Prvi klavirski trio u g-molu – Amadeus trio Zagreb; Toccata u fis-molu – Srđan Čaldarović; Dijalog za mezzosopran i klavir – Ivana Srbljan, Ivan Violić; Treći gudački kvartet: bečki – Gudački kvartet Arene di Verona i Plaisanteries / Pošalice: šest invencija za gudače – Zagrebački solisti.

Nadahnuto pisan curriculum vitae Brune Bjelinskog kao „kao poticajna radost života“, zatim Osorska trilogija Borisa Papandopula i Berislava Šipuša i neposredni tekstovi vezani isključivo s izvedbama djela hrvatskih skladatelja u programu Festivala, kao i umjetnički podaci izvođača tih djela, objavljeni u novouobličenoj programskoj knjižici koju potpisuju Ivana Kocelj, ravnateljica i Martina Turkalj, izvršna direktorica, svi ti tekstovi ostvareni su perom muzikologinje Zdenke Weber.

Osim ranije spomenutog, Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije, s violončelistom Andrejem Petračem, izveo je djelo Ad Te Berislava Šipuša, Ivan Šverko, koncertna harmonika, djelo Vodenica iz suite Selo Borisa Papandopula. Komorni gudački orkestar HGM, sa solistom Filipom Merčepom uz umjetničko vodstvo Pavle Zajceva djelo Muzika za gudače i marimbu Dubravka Palanovića, Srđan Čaldarović Šest bagatela, op. 44 Božidara Kunca, Trio Orlando djela Rotaria Viktorije Čop, Nokturno Ivane Lang i Prvi klavirski trio u D-duru Marka Ruždjaka te Ljubomir Puškarić, bariton i Simon Dešpalj, glasovir, djelo Kožulec Ive Lhotke Kalinskog.

Ovogodišnje Osorske glazbene večeri započele su velebnom Osorskom trilogijom – Osorskim requiemom i Osorskim misterijem Borisa Papandopula te trećim djelom trilogije, Osorskim plačem Berislava Šipuša. Iako su oba skladatelja nosioci generacijskih posebnosti, odvojeni vremenom nastanka djela i pristupom stvaralačkom činu te uobičajenostima svojedobnog okruženja, može se sa zadovoljstvom ustvrditi kako se sva tri vokalno-instrumentalna djela, pisana za soliste, mješoviti zbor, razne instrumentalne sastave, orgulje, električnu gitaru i recitatora, a na tekstove hrvatske književnosti iz srednjeg vijeka (Osorski requiem praizveden 24. srpnja 1977, dirigirao B. Papandopulo) i na tekstove Osorsko-hvarske pjesmarice i Marka Marulića (Osorski misterij, praizveden 10. srpnja 1979, dirigirao B. Papandopulo i Osorski plač, praizveden 20. kolovoza 2009, dirigirao B. Šipuš) uklapaju visokodojmljivim slušnim doživljajem u cjelinu. Činilo se da nešto lebdi u zraku, spaja nas, našu burnu, bogatu i na rezmeđi civilizacija sazdanu povijest i kulturom raskošnu prošlost. U bazilici Marijina Uznesenja u Osoru uz obilje djela velikih imena svjetskih skladateljskih vrhunaca vladala je sve vrijeme festivala posebna napetost na svim koncertima, a 37. festival OGV-a bilježio je rekordan posjet slušateljstva. Golem uspjeh i zadovoljstvo publike postigla je upravo Osorska trilogija. Osorski requiem sigurno je vodio Marko Letonja iz Ljubljane, uz sjajne soliste Mariju Kuhar Šoša, Martinu Gojčeta Silić, Dejana Maksimilijana Vrbančiča tenora i Luciana Batinića, uz Joška Ševu, recitatora te Zbor i članove Simfonijskog orkestra HRT-a. Osorskim misterijem ravnao je raspoloženi Tonči Bilić, uz sigurne soliste Kristinu Kolar, Stjepana Franetovića, Sinišu Hapača i glas Lele Kaplowitz te uz Zbor i članove SO HRT-a. Osorski plač dojmljivo je vodio autor Berislav Šipuš iznjedrivši sugestivnošću visoki domet vokalnog ostvarenja solista Monike Cerovčec, Martine Gojčeta Silić, Domagoja Dorotića Berislava Puškarića, Zbora HRT-a i članova Ansambla Cantus.

Na kraju treba sa žaljenjem navesti kako u programu zadnjeg koncerta Purpur orkestra mladih iz Austrije nije našla mjesto izvedba djela hrvatskog skladatelja. Izvrsno raspoloženim, individualno i zajedničkom svirkom osposobljenim mladim glazbenicima ravnao je vrlo sigurno Michael Fendre uz sjajnu sopranisticu Charlotte Dellion, s recitativom i dvjema arijama Armide i koloraturku Pauline Texier s dvjema arijama Zelmire, uz izvedenu uvertiru djela Josepha Haydna Armida. U drugom dijelu koncerta izveden je Koncert za klarinet i orkestar u A-duru W. A. Mozarta, KV 622, uz ravnanje solista Ernsta Ottensamera.