Borac za priznanje hrvatske kulture

Odlazak Vesne Girardi Jurkić znanstvenu je javnost duboko potresao. Zatekao nas je nespremne za oproštaj. Čuvena kulturna djelatnica Istre i Hrvatske, arheologinja, ministrica, diplomatkinja i sveučilišna profesorica umrla je u svom domu u Puli 25. kolovoza u 69. godini. Smrt ju je zatekla nenadano, s olovkom u ruci pri kraju još jednoga radnog dana. Dovršavala je studiju o Apoksiomenu kada joj je zatajilo srce.

Vesna Girardi Jurkić u više od četrdeset godina neumorna rada postigla je sve što se postići može. I više od toga. U Arheološkom muzeju Istre radila je od 1968, nakon studija arheologije i engleskog jezika na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i usavršavanja u Ateni, Rimu i Akvileji. Od volonterke vježbenice napredovala je do mjesta najdugovječnije ravnateljice popularizacijom kulturne baštine i povezivanjem muzejske djelatnosti s turizmom. U izložbeno najplodnijim godinama Muzeja (1979–1991) kroz primijenjenu arheologiju animirala je mlade za kulturnu djelatnost, a u tom je razdoblju bila i službeni vodič po Brijunima i Puli kraljicama i kraljevima, šeicima, predsjednicima i premjerima. U listopadu 1972. pulskom Arenom provela je i britansku kraljicu Elizabetu II, koja je bila oduševljena velebnim antičkim amfiteatrom i poviješću tri tisuće godina stara grada koji je u srcu Vesne Girardi uvijek imao središnje mjesto.

Vodila je Antičku zbirku i arheološke radove, bila samostalna istraživačica velike nekropole Burle blizu Medulina, radila na Nezakciju, prvom arheološkom parku na otvorenom. Autorica je više od 150 izložaba diljem Europe, Amerike i Azije (Japan) kuda su plovile Arheologija i umjetnost Istre, Histri i Etruščani, Čarobna Istra, Sjaj antičkih nekropola, Zbirka sakralne umjetnosti u Vodnjanu. Stvaranju suverene i samostalne Hrvatske početkom devedesetih pridonijela je kao pomoćnica potom i kao ratna ministrica kulture, prosvjete i sporta i prva žena u Vladi RH (1992–1994), nakon čega je imenovana prvom veleposlanicom Hrvatske pri UNESCO-u u Parizu, gdje je boravila do 2001. U ratnom vihoru dala je važan prinos u organizaciji zaštite i obrane prirodne i kulturne baštine, osvijestivši o tom pitanju i međunarodnu zajednicu.

Vesna Girardi Jurkić i kraljica Elizabeta II. u obilasku pulske Arene

Za mandata Vesne Girardi Jurkić hrvatska kulturna baština doživjela je međunarodno priznanje. Njezinom zaslugom na listu svjetske baštine UNESCO-a upisani su kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču i urbana cjelina grada Trogira 1997. te katedrala Sv. Jakova sa šibenskom gradskom jezgrom 2000. Unatoč obnašanju najviših dužnosti neumorna istraživačica i autorica preko 480 bibliografskih jedinica iz struke nije nikada izišla. Doktorirala je 2000. i vodila Međunarodni istraživački centar za arheologiju Brijuni–Medulin, utemeljivši Histriae Antique, jedinu znanstvenu publikaciju u Hrvatskoj pod visokim pokroviteljstvom UNESCO-a. Primila je sedam najviših državnih odličja, počasna je građanka nekoliko gradova i dobitnica nagrade Hrvatskog arheološkog društva 2005.

U posljednje vrijeme Vesna Girardi posvetila se pedagoškom radu na Riječkom, Zagrebačkom i Pulskom sveučilištu. Na Hrvatskim studijima organizirala je stručne ekskurzije i provela stotine studenata lokalitetima važnim za hrvatsku povijest: od Istre preko Dalmacije do Slavonije i središnje Hrvatske. Kako je uvijek promišljala hrvatski i u kulturnom životu Istre ostavljala vidljive tragove, nailazila je i na kritike i nerazumijevanja, pogotovo kad se radilo o restauraciji njezina istaknuta simbola – pulske Arene. Sredinom devedesetih na svjetskim se sudovima srčano borila kako bi Seusovo blago s područja Barbarige vratila u domovinu. Iz male Pule pokrenula je i svjetsku kulturnu aferu sve do New Yorka, gdje se i danas kriju tajne najvrednijega antičkog srebra.

Vesna Girardi Jurkić ostavila je Puli i Istri, ali i čitavoj Hrvatskoj, u svjetskim razmjerima usustavljeno i dorečeno nasljeđe. Strastvena promicateljica hrvatske kulture na međunarodnoj razini svoje tajne nije ponijela u vječnost. U nasljeđe ih je ostavila brojnim studentima koje je obrazovala i odgojila. Svi koji smo je imali čast upoznati pamtit ćemo ju kao jednostavnu i pristupačnu ženu, profesoricu velike snage i srčanosti, zaljubljenicu u arheologiju i Hrvatsku, diviti se njezinoj erudiciji, djelima, elanu i radnoj strasti zbog koje je uživala i međunarodni ugled. Njezina je lađa otplovila u vječna mora, ali Agripa na pulskom Forumu, sveta tijela u Vodnjanu, brijunski Kastrum, zlato i nakit s Marsova polja, Burla i mnoga druga nalazišta na kojima je strastveno istraživala vječno će podsjećati na njezin neumoran duh i energiju.