Važnost suradnje

Kriza se sve više osjeća. Najbolje je to osjetila Splitska opera, čiji je ambiciozni projekt hrvatske praizvedbe Verdijeve opere Sicilijanska večernja – zbog financijskih razloga – odgođen za iduću sezonu. Tako je od predviđenoga programa postavljen samo Straussov Šišmiš, a nenadano je, pri kraju sezone, na repertoaru osvanula opera Silovanje Lukrecije. Zasigurno je Splitskoj operi dobro došla međunarodna suradnja s tršćanskim Teatrom Verdi i madridskom zakladom Artemus, uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH te Grada Splita da, inače skroman repertoar od četiri-pet naslova, proširi i obogati tim Brittenovim djelom. Projekt je prilično neobičan jer uključuje četrnaestoro glazbenika, koji su tek dijelom članovi kazališnog orkestra, dok je u podjeli od osam pjevača samo troje hrvatskih, a nijedan nije član Splitske opere! Trenutno se u Splitu nestrpljivo očekuje predstojeća premijera Nabucca na otvaranju Splitskog ljeta i povratak opere na Peristil.

Ivanka Boljkovac kao Crkvenjarka u Janačekovoj Jenufi

Verdijev Nabucco u režiji Petra Selema snažno je obilježio sezonu Osječke opere. Nakon duljeg razdoblja krize željelo se dati nov polet opernom ansamblu i publici pružiti nešto nesvakidašnje, pa su za prve izvedbe angažirani ugledni gosti iz inozemstva. Oprema je posuđena od HNK-a u Zagrebu, gdje je Nabucco bio najdugovječnija operna predstava. Taj primjer najbolje govori koliko je važna međusobna suradnja i razmjena hrvatskih opernih kuća, i koliko određena produkcija može u određenom trenutku značiti drugom kazalištu.

Kao drugu premijeru Osječka opera izvela je Seviljskog brijača. Tako je svaka od četiri hrvatske operne kuće u posljednjih nekoliko godina dobila vlastitoga Seviljca koji, doduše, jest repertoarno djelo, ali se neće izvoditi tako često kao, primjerice, stožerna djela hrvatske glazbe, Ero i Zrinjski. Njih, pak, naše operne kuće uglavnom nemaju, pa sve vrte i posuđuju zagrebačke produkcije.

Riječka je opera nakon duljega vremena posegnula za operetom, Offenbachovim Pariškim životom, kao atrakcijom za publiku, no pitanje je koliko je to djelo danas privlačno. Zatim je obnovila Nabucca i, na tragu svog niza velikih uspješnih predstava (Gioconda, Adriana Lecouvreur, Moć sudbine) postavila Puccinijevu Manon Lescaut, koja se na taj niz nažalost ne nadovezuje u potpunosti, zbog promašene režije Janusza Kice.

Zagrebačka je opera jedina uspjela ostvariti tri premijere, od kojih jednu hrvatsku praizvedbu. Tho- ma- sova Hamleta po- stavili su dirigent Hervé Niquet i redatelj Michiel Dijkema. E- fek- t- nu predstavu nepoznatoga djela publika je vrlo dobro prihvatila. Koloraturnom vir- tu- oz- nošću istaknule su se obje interpretkinje Ofelije, Ivana Lazar i Gorana Biondić. Gostujući premijerni Hamlet George von Bergen ni po čemu se nije pokazao kao izniman tumač te uloge. Ponovno je prednost dana gostu na štetu domaćeg umjetnika. Jer bariton Davor Radić, inače po statusu prvak Zagrebačke opere, na kasnijim se izvedbama iskazao kao odličan, pjevački vrstan Hamlet, spontana, logična i uvjerljiva glumačkog izraza.

Premijera Ljubavnog napitka bila je u znaku izvanrednoga Dulcamare Giorgia Suriana i odličnoga Nemorina Domagoja Dorotića. Sjajno gostovanje imala je Lana Kos kao Mimi u La Boheme. Premijeru Jenufe obilježila je velika kreacija Ivanke Boljkovac u ulozi Crkvenjarke i nastup dirigenta Srboljuba Dinića, koji je bio pouzdan oslonac pjevačima i mnogo je postigao u radu s orkestrom. Orkestar HNK-a stalno napreduje i solidno ostvaruje partiture poput Parsifala, Jenufe, Shumannove Druge simfonije u Baletu, surađujući, uz već spomenute, i s dirigentom Dijanom Čobanovim u Baletu. Stoga čude izrazito loše izvedbe Zrinjskog u ožujku, koje pokazuju nemar prema tom djelu na repertoaru, pa ni mladi, perspektivni solisti, bariton Ljubomir Puškarić kao Zrinjski ili bas Goran Jurić kao Sulejman, nisu došli do izražaja.

Svojevrsna nadopuna našim nacionalnim opernim kućama nekoliko je alternativnih tj. komornih družina, od kojih je najstarija udruga Mala opera. Dvije postojeće predstave udruge Opera b. b., nastale u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem, Donizettijeve opere Noćno zvonce i Rita, uvrštene su u ovoljetni program Večeri na Griču Koncertne direkcije Zagreb. Najnoviji se tom obliku operne reprodukcije pridružio Aplauz teatar nedavnom premijerom Haydnova Ljekarnika, ostvarenu uz klavirsku pratnju. Želja je Aplauz teatra da se ta predstava od jeseni izvodi uz pratnju orkestra kao što se izvode produkcije Opere b. b.

Najatraktivnije izvaninstitucionalne operne produkcije su one Muzičke akademije, ostvarene posljednje dvije godine u suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog i sa srodnim umjetničkim fakultetima Zagrebačkog sveučilišta. Ovoga puta u Bizetovoj Carmen, u kojoj je vrilo kao na rock-koncertu (redatelj Krešimir Dolenčić), oko 350 studenata je pjevalo, sviralo, korepetiralo, izrađivalo scenografiju, kostime, videomaterijal i programsku knjižicu te obavljalo izravni prijenos na internetu i druge produkcijske poslove. Dirigent Mladen Tarbuk uočio je u trenutnom sastavu studenata pjevačkog odsjeka dobar potencijal za Carmen, pa su se nositelji glavnih uloga, u prvome redu Jelena Kordić kao Carmen, te Mario Bokun i Aljaž Farasin kao Don Jose, doista istaknuli.

Na kraju sezone Hrvatska radiotelevizija priredila je jubilarni, deseti koncert Opera pod zvijezdama, pod ravnanjem Nade Matošević, posvećen Ruži Pospiš Baldani. Bila je to lijepa gesta prema našoj primadoni u čast njezina 70. rođendana.