Nešto staro, nešto novo...

Na ovogodišnjim Riječkim ljetnim noćima izvedene su dvije premijere, obje kao koprodukcije. Smanjeni budžeti za kulturu doveli su do suradnje Riječkih ljetnih noći HNK Ivana pl. Zajca s Festivalom Opatija i festivalom Grad teatar Budva, a zbog financijskih razloga deveto festivalsko izdanje uglavnom se oslanja na riječke umjetničke snage. Festival mjuzikla u Opatiji otvoren je glasovitim Guslačem na krovu Jerryja Bocka, u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem Igora Vlajnića. Riječ je o predstavi u kojoj sudjeluju članovi svih ansambala riječkog HNK-a: Opere i zbora, Hrvatske i Talijanske drame te Baleta. Budući da ovaj mjuzikl ima dosta dramskih dionica, operni pjevači solidno su odgovorili glumačkim izazovima, dok su glumci u manjoj ili većoj mjeri pokazali svoje pjevačko umijeće. I bez angažiranja gostujućih pjevača i glumaca rezultat je sasvim pristojan, a dojam je da bi predstava mogla još bolje sjesti kad bude igrana u zgradi riječkog kazališta (u Opatiji je prikazana na otvorenoj Ljetnoj pozornici).

Goldonijeva komedija u pravom ambijentu

U svom redateljskom pristupu Prohić je nastojao što vjernije rekonstruirati milje maloga židovskog sela Anatevka u predrevolucionarnoj Rusiji početkom prošlog stoljeća. Redateljsku zamisao slijedila je kostimografija Irene Sušac, koja se temelji na elementima židovske tradicije, dok scenografska rješenja Dinke Jeričević prizivaju duh Chagallova slikarstva. Na to se nadovezuje i koreografija Snježane Abramović-Milković, koja je elemente tradicijskih plesova povezala sa suvremenim plesnim izričajem. Za vizualni dojam zaslužan je oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović. Nakon što je neko vrijeme izbivao s pozornice, na scenu se glavnom ulogom brižnog oca Tevyea vratio operni pjevač Bojan Šober, a odličnu partnericu imao je u glumici Oliveri Baljak, koja je utjelovila majku Golde. Njihove kćeri tumače glumice Leonora Surian, Andreja Blagojević i Elena Brumini, koje su se ovoga puta iskazale i u žanru mjuzikla.

Druga premijera na ovogodišnjim Riječkim ljetnim noćima bila je Goldonijeva Gostioničarka Mirandolina, koja je prije Rijeke imala premijeru i u Budvi. Još jedna koprodukcija dovela je i goste iz Beograda: redatelja Juga Radivojevića te glumce Mariju Vicković i Igora Đorđevića, dok ostale uloge igraju glumci Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca. Poznata komedija Carla Goldonija zamišljena je kao ambijentalna predstava, uprizorena ispred konobe La Grotta u riječkom Starom gradu (nekad se u toj zgradi, zanimljivo, nalazila javna kuća).

Važnu ulogu tako je odigrala već sama lokacija uprizorenja, koja je vrlo scenična i priziva mediteransko ozračje. Redatelj Jug Radivojević i dramaturginja Magdalena Lupi Alvir odlučili su se za adaptaciju, premjestivši Goldonijev predložak u sedamdesete godine prošloga stoljeća. Ideja je bila osobna retrospektiva redatelja na proteklih četrdesetak godina, odnosno rekapitulacija razdoblja idile koje se pretvorilo u mržnju i zlo. Iz sama uprizorenja ta namjera nije posve jasna, jer je vremenski pomak ostao uglavnom na kostimografskom i glazbenom planu. Sve ostalo, osim sama kraja, podosta je vezano uz kontekst Goldonijeva predloška. Šteta je što se u adaptaciji nije otišlo i dalje, odnosno da je transpozicija u 70-e napravljena još dosljednije, s aluzijama na razdoblje na koje Radivojević upućuje. Njegova redateljska zamisao postaje jasnija tek u završetku predstave, s činom nasilja viteza prema Mirandolini. U tom trenutku komedija karaktera i običaja iznenada se pretvara u tragediju, u kojoj možemo prepoznati i tragiku ovih naših prostora.

Scena iz predstave Gostioničarka Mirandolina

Ipak, komični dio predstave, koji zahtijeva brze dijaloge i dinamičnu izmjenu prizora, bio je odveć usporen. Za naslovnu ulogu Mirandoline habitusom je prikladno odabrana Marija Vicković, no njezinoj glumi nedostajalo je više izražajnosti i strasti. Glavni nositelj riječke predstave tako je bio Igor Đorđević u ulozi Viteza od Ripafratte, ženomrsca koji će na kraju podleći Mirandolininim čarima, ali pokazati i svoje nasilno lice u kojemu prepoznajemo balkanski mentalitet. U mužjačkom nadmetanju oko Mirandoline komične uloge ostvarili su Damir Orlić kao imućni Grof od Albafiorite i Dražen Mikulić u ulozi osiromašenoga Markiza od Forlipopolija. Likovi glumica Ortensije i Dejanire u interpretaciji Tanje Smoje i Anastazije Balaž Lečić poprimili su karikaturalne crte, a lik sobara Fabrizija s naglašenom gestom igra Jasmin Mekić. Lik vitezova sluge tumači dojmljivi Alen Liverić. Jedan od bitnih pokretača radnje je džuboks, čija nostalgična glazba komentira zbivanja i emocionalna stanja likova. Scenski pokret razradio je Žak Valenta, a prostor je scenografskim intervencijama prilagodio Aleksandar Denić, uz pomoć rasvjete Predraga Potočnjaka.

Do kraja lipnja Riječke ljetne noći izvele su dva jedina premijerna naslova, a do 24. srpnja u dramskom dijelu programa uglavnom su reprize, s ponekim glumačkim osvježenjem. Iznova, u ambijentalnim verzijama, na programu su Baba Jaga je snijela jaje Hrvatske drame, Ćelava pjevačica i Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja HKD Teatra, Antigona Talijanske drame i dugogodišnja festivalska akvizicija Mirisi, zlato i tamjan.