I ovce i novce... i čakre

U sveopćoj atmosferi knjižarskoga tržišta zahvaćena epidemijom naslova u kojima sreću i zdravlje ne pronalazimo samo u starinskim metodama čitanja iz zrna graha ili kave, „coprnice“ su, u selima i zabačenim krajevima zemlje, napokon dokazale da su bile daleko ispred svoga vremena. Vjerojatno nisu mogle ni sanjati da ćemo jednoga dana uz kupnju litre ulja u nekom od supermarketa moći pronaći objavljene njihove duboko skrivane tajne. Ono što im je ipak nedostajalo jest nepoznavanje sustava čakri, površnog uvida u hinduističku i budističku filozofiju, jungovsku psihonalizu i, naravno, kapitalistički smisao za profit koji je sposoban unovčiti ne samo smrt nego i ono što (ne) ostaje nakon nje. Farmaceutska industrija tako iz godine u godinu dobiva snažna tržišnog konkurenta u rastu new age industrije.

Izd. Alfa, Zagreb, 2012.

Novi roman Lade Žigo Iscjelitelj, kako naslovom tako i vizualnim rješenjem naslovnice knjige, mogao bi zabunom završiti na polici priručnika kakva lokalnog stručnjaka za zdravstvene probleme, neplodnost, giht, probleme s kamatarem i muke pronalaženja idealnoga ljubavnog partnera. Ironijskim odmakom u samoj obradi teme romana i zarezivanjem u tkivo aktualnih društvenih problema, kao i u njezinim dvama prethodnim djelima, zbirci novela Ljudi i novinari te romanu Babetine, Lada Žigo daje brzo naslutiti da bi u slučaju lokalnoga duhovnog stručnjaka i njegova izbora literature za duhovno-liječničke seanse uistinu bila riječ o zabuni. Kako već navodi u samu uvodnom dijelu romana: „U Hrvatskoj je čak oko 60.000 terapeuta koji obećavaju kojekakva iscjeljenja, često u obliku otklanjanja ‘negativne energije’, uroka, kontakata s umrlim i sličnog, a brojne revije, pa i televizije, podržavaju rad samozvanih energetičara i iscjelitelja koji godišnje, manipulirajući apstrakcijama, zarađuju milijune kuna.“

U ured poznatoga knjižarskog nakladnika Burića stiže rukopis seoskog učitelja Petra Krole o događajima koji su unijeli nemir u Grabešćicu, njegovo rodno selo u Dalmatinskoj zagori, u kojem svakodnevnicu ispunjenu otkucajima zvona s mjesne seoske crkve i sitnim seoskim intrigama prekida dolazak neznanca. Po njegovu dolasku, uz niz neobičnih okolnosti, od čudesnih ozdravljenja do nestanka stada ovaca, nerazriješenih ubojstava i smrti, počinje slagati mozaik po uzoru na kriminalistički priču. Neobičan čovjek, iscjelitelj i čudak, ubrzo otkriva svoj identitet neshvaćenoj i nesretnoj seoskoj duši Anđelki, nagoviještajući kako je on potomak i reinkarnacija Grigorija Jefimoviča Raspućina, miljenika ruske carice Aleksandre i cara Nikolaja Romanova. Autorica ovdje vidljivo uspoređuje povijesnu i političku situaciju Rusije na zalasku dinastije Romanovih, prije Oktobarske revolucije, i trenutnu situaciju naše zemlje. Bez obzira na povijesno razdoblje, u vremenima u kojima se ruše stare vrijednosti uspostavlja se uvijek nova vrijednost, kroz figuru bilo političkog bilo duhovnog liječnika, koji u potrazi za nadom postaje novi apsolut.

Autorica stilski suprotstavlja, ali i istodobno povezuje dva pripovjedna svijeta; prvi konstruiran iz vizure lokalnoga seoskog učitelja Petra Krole, koji se uporabom stilskih figura, arhaizmima, crno-bijelom tipizacijom likova približava fundusu starije književne baštine, i drugog, pripovijedana kroz vizuru „kvaziintelektualca“ Ivana Burića, koji pak prisvaja autoreferencijalnu funkciju, te se kolažiranjem fiktivnih novinskih članaka približava trivijalnom izrazu. Spajanjem tih dviju stilskih razina autorica upućuje na pojavnost hibridnoga fenomena nacije, u kojoj pojam sela i svih negativnih konotacija vezanih za njegov primitivizam, nisu daleko od pojma „grada“ i onoga što oblikuje kulturni/književni ukus nacije. Tako i objavljivanje Burićeva prethodnog književnog hita Nabijem te zvuči kao uvreda koja se uzvikuje od jednog do drugog seoskog brda. Bilo da je riječ o tome da se lokalni seoski mudrijaš dosjetio iskoristiti situaciju za zaradu i po Raspućinovu dolasku postao stručnjak za čakre ili o Buriću, koji u potrazi za profitom odlučuje objaviti roman, i to iz razloga što tema koju obrađuje roman o Raspućinu puni stranice novina, očigledno je da su senzacionalizam, primitivizam, malodušnost i spletkarenje dio oba (pripovjedna) svijeta. Povezanost priča moguće je pronaći i u načinu formiranja likova, pa tako ekvivalent romantičnoj neshvaćenoj seoskoj duši Anđelki Barać pronalazimo u liku nakladnikove supruge Ivane Burić, ljubiteljice „staromodnog“ stila pisanja koji uspoređuje s mađaricom, finim starinskim kolačem, a ekvivalent njezinu suprugu Ivanu Buriću, urbanom primitivcu kojem je radno vrijeme ispunjeno ispijanjem lozovače, pronalazimo u seoskom gazdi, Brni Barezi.

Ulazak new age ideologije u malu primitivnu sredinu katalizator je za mnogobrojne komične situacije i filmske dijaloge pisane živopisnim i autohtonim jezikom koji se nastavlja na tradiciju Ptica nebeskih Ive Brešana, Našeg malog mista Miljenka Smoje ili pak Čuda u Poskokovoj Dragi Ante Tomića. Upoznavajući mještane sa životnom važnošću reikija, jedan od mještana objašnjava: „...ovo ti znači da dotur more pogrišit, a da Japanac ne more pogrišit. On ti, ki duh, raširi ruke pa primi energiju s neba, a onda tu energiju izlije nami u dušu. To ti je isto ki s mlikon – uliješ u jednu teću, pa pribaciš u drugu. A krava koja daje mliko je Bog. Razumiš li sad?“

Iako se oslanja na matricu već dobro poznata hrvatskog humora, gdje i svaka najmanja nepoznanica izvan poznatog radijusa bivanja znači prijetnju na razini pojave NLO-a, autorica na dosljedan način prenosi sve kolorite podneblja sela Dalmatinske zagore i zadržava zanimljivost nizanja pripovjednih situacija. Bogato portretiranje likova, živopisni dijalozi te suptilna društvena kritika ostaju glavni aduti romana. Najviše zamjerki moguće je uputiti na onaj autoreferencijalni dio romana koji, osim trivijalnih muško-ženskih dijaloga, poput kakva brzopoteznog rješenja, na trenutke zapada u površne deklamacije o važnosti književnosti i njezinoj društvenoj funkciji te na važnosti dobiva tek po informiranju manje upućena čitaoca izgubljena u vašaru „kiosk-izdanja“ o Bogojavljenju sama sebe.