Afirmacija devete umjetnosti

Vladavina strip-izdanja koja su se pojavljivala isključivo na kiosku u obliku sveščica jenjava i ustupa svoje mjesto vrijednim ostvarenjima koja se pojavljuju u obliku raskošnih albuma. Police knjižara i knjižnica ispunile su se tvrdoukoričenim izdanjima i teško se oduprijeti dojmu da se svijest o stripu ipak počela bitno mijenjati

U vremenima koja ritmom ne dopuštaju predah u potrazi za egzistencijalnom sigurnošću iziskujući ponekad i odveć trezven stav koji sa sobom donosi i duhovnu suhoću, strip ostaje jedno od sigurnih utočišta i čvrstih utvrda mašte. Nije to bijeg od stvarnosti, već iskonska potreba udahnuta u čovjeka na samu početku stvaranja kao zrcalni odraz kozmičke energije ili božje slike prema kojoj je nastao. U umjetnosti leži jedan od ključeva za razumijevanje prirode duše ili onoga unutarnjega što čovjeka pokreće i čini ga upravo onim što jest. Oni koji stvaraju, iako ponekad samo intuitivno, to zapravo znaju.

Možda stoga što je posljednja u nizu, deveta se umjetnost, barem kada govorimo u hrvatskim okvirima, još uvijek, ali sve više, raskriljuje i na neki način još traži priznanje. Kao i film, ili književnost, strip s jedne strane može težiti isključivo pitkoj zabavi, dok s druge strane vjeruje u svoje umjetničko poslanje, iako sve češće istodobno objedinjuje i jedno i drugo. Vladavina izdanja koja su se pojavljivala isključivo na kiosku u obliku sveščica jenjava i ustupa svoje mjesto vrijednim ostvarenjima koja se pojavljuju u obliku raskošnih albuma. Police knjižara i knjižnica ispunile su se tvrdoukoričenim izdanjima i teško se oduprijeti dojmu da se svijest o stripu ipak počela bitno mijenjati. Za to su nedvojbeno zaslužni izdavači, pa se tako godišnje pojavi pedesetak naslova koja zavređuju pozornost. Ni ova godina u svojem prvom polugodištu nije iznimka pa ćemo pokušati prikazati neke od ponajboljih ostvarenja objavljenih u tom vremenu.

Ana Miralles, Džin – Otomanski ciklus

Nezaobilazni Maurović

Za razliku od izdavača, vrhunskih autora kod nas nikada nije nedostajalo počevši od 1935, kada je iz pera pionira hrvatskoga stripa Andrije Maurovića izašla Vjerenica mača. Njegovo nasljeđe preuzela su braća Walter i Norbert Neugebauer, a njihovi stripovi pripadaju hrvatskoj baštini. Kako bi je upoznale i nove generacije, odnosno kako bi je se prisjetile one stare, Stripforum je krenuo s objavljivanjem njihovih ostvarenja. Prva knjiga u biblioteci Walter Neugebauer objavljena je pod naslovom Čudotvorni mačak i drugi stripovi. Riječ je o pet stilski različitih stripova koje su potpisali različiti scenaristi, no test vremena, a riječ je o gotovo šezdeset godina, najbolje su prošli bajkoviti karikaturalni, stilski diznijevski stripovi koje je taj vrsni i radišni crtač napravio sa svojim bratom. Duh i šarm iz njih nisu nimalo ishlapjeli, a priča o baštini i potrebi njezina očuvanja ne odzvanja praznim riječima, već diše svojom puninom. Na njihovo nasljeđe razigrane mašte nadovezao se jedan od naših najpoznatijih autora – Ivica Bednjanec. Duhovit, crtački uvjerljiv i spreman obratiti se najzahtjevnijoj, tinejdžerskoj publici, Bednjanec je osmislio i napravio 24 stripa za obljubljeni osnovnoškolski list Modra lasta, a sada su se ukoričili u 360 stranica teškom albumu Osmoškolci. Prošle godine preminuo autor ostavio je iza sebe golemi opus koji odlično komunicira sa sadašnjim vremenom. Tek poneki izrazi, odnosno riječi iz sada već nekadašnjega zagrebačkog, daju naslutiti da Osmoškolci imaju mnogo više godina nego što se to može učiniti na prvi pogled. Djeca i danas uživaju u tim stripovima i, nedvojbeno, to je jedno od najboljih ovogodišnjih izdanja.

Kordejev nadrealizam

Kako bi se uvid u hrvatski strip još više proširio, potrudila se izdavačka kuća Fibra ponudivši kompilaciju stripova Igora Kordeja pod naslovom Zvijezde. Autor sada svjetskoga glasa za čijom se rukom otimaju najveći svjetski izdavači u razdoblju od 1978. do 1994. napravio je niz kratkih nadahnutih i najčešće nadrealnih stripova koje je dovoljno vidjeti jednom i zapamtiti ih za ostatak života. Kao i drugi autori iz grupe Novi kvadrat, Kordej je proširio obzor stripovskoga stvaralaštva u Hrvatskoj te je i ovo izdanje jedno od onih koje dolaze s nasljeđem i pobiru isključivo pohvale.

Kako bi se krug zatvorio, objavljen je i drugi album Senora Darija Kukića i Dinka Kumanovića, koji su već prvim stripom o banditu pjesničkoga duha uspjeli steći simpatije i kritike pune hvale. Kao i prvi, i drugi strip u izdanju Bookglobea spreman je za borbu protiv neraspoloženosti. Izravni humor koji izvire iz parodije stereotipa o Divljem zapadu, kao i sočni jezik kojim govori glavni junak, ali i crtačka spretnost koja se nedvojbeno iskazuje u iskazivanju emocija likova učinili su taj strip izvanserijskim izdanjem i obogatili hrvatsku stripovsku scenu.

Ne samo da nije loše pogledati što nam dolazi iz susjedstva nego je i vrlo zahvalno. Slovenski autor Tomaž Lavrič pripada samu svjetskom vrhu stripa, što nakon iznimno inteligentnih, crnohumornih, tragičnih i suvremenih životnih priča poput Bosanskih basni i Gliste u bijegu ili pak bezobrazno smiješnih Ekstremnih sportova, potvrđuje i Crveni alarm – strip koji oduševljava otvorenošću i nemilosrdnom iskrenošću kakve mogu roditi osobiti tip humora, onaj kakav poznaje svatko tko je ulazio u kulturološke i ideološke sukobe. Zreli autor koji progovara o svojoj mladosti ili barem onakvoj kakvu je vidio oko sebe u ovom je albumu dao strip koji zrači rijetkom životnošću. Nad njim se čitatelj može zamisliti, ali i dobro nasmijati, jer priči o sredovječnom muškarcu s pivskim trbuhom, bivšem pankeru sa sočnim jezikom ulice, klupice i zadimljenih rupčaga s jeftinom cugom, nije nimalo teško vjerovati. Crtački i duhom opušten Crveni alarm jest ono što životno iskusni čitatelj koji je po mogućnosti proživljavao svoje adolescentske dane tijekom 80-ih i 90-ih ne može zaobići i nešto čemu se lako može prepustiti. To je strip koji budi sjećanje i sve ono manje lijepo ili neprežaljeno pomiruje rijetkom pripovjedačkom elegancijom i optimističkim pomirljivim pogledom na život.

Luis Eduard da Olivier, Betelgeuse

Iako su u svijetu stripovskoga stvaralaštva autorice rijetke, one itekako mogu iznenaditi, kako likovnošću tako i načinom pripovijedanja. Jedna je od njih i izraelska autorica Rutu Moden. Album Izlazne rane dojmljiv je strip osobitoga ritma koji nenametljivo, ali potpuno, uvlači čitatelja u priču – traganje za identitetom i korijenima u kojem se čovjek kad-tad zatekne pokušavajući dokučiti što ga je oblikovalo i postoje li još sjene iz kojih treba izaći. Ona koju očevi mogu baciti svakako nije zanemariva i jedan od glavnih likova pokušava kopajući po prošlosti otvoriti kutiju u koju je zapakirana ljubav i nužnost življenja u sadašnjosti. Izlazne rane, baš kao i album Etiennea Davodeaua Lulu, oslobođena, također objavljen ove godine, duboko su ukopane u realnost, ponekad šutljivu, a ponekad blagoglagoljivu prirodu ljudske potrebe za srećom.

Uvijek zanimljiva znanstvena fantastika

Također iz Fibre izašla je i druga knjiga Luisa Eduarda da Oliviera, znanstvenofantastični ep o kolonizaciji dvaju planeta. Nakon uvodnoga albuma Aldebaran, u kojem se čitatelj upoznaje s raskošnim istoimenim planetom koji nastanjuju neobična plaha ili pak agresivna bića, sada je dobio nastavak – Betelgeuse. Drugi planet s drugim oblicima života, drukčijom gravitacijom i klimom, mjesto na kojem je autor ponovno našao plodno tlo za punokrvnu svemirsku pustolovinu. Iako mu se može prigovoriti na crtačkoj ukočenosti kada su u pitanju ljudski likovi ili pomalo starinski način kadriranja, nedostatak mašte nije ono što bi ga morilo. Štoviše to je njegov najjači adut, pa čak i kad treba progutati ponekad suvišna objašnjenja ili ponavljanja, njegovi stripovi imaju snagu uvući čitatelja u začudnu priču na kojoj putovanje ima nezanemarivu ulogu. Iako nemaju toliko elemenata iznenađenja niti svakom novom stranicom šokiraju čitatelja onako kako to polazi za rukom, također znanstvenofantastičnim, epovima kao što su stripovi koje scenaristički potpisuje Alexandro Jodorowsky: Matabaruni (u suradnji s Juanom Gimenezom), Tehnoočevi (u suradnji sa Zoranom Janjetivom), Inkal (u suradnji s Moebiusom) ili Balada o Halo Jones Alana Moorea i Iana Gibsona, Aldebaran i Betelgeuse posjeduju primamljivu epičnost. Ono što upada u oči sklonost je autora da svoje junakinje i junake gura jedne drugima u naručje, tako da njegovi stripovi obiluju i ljubavno-seksualnim, iako zapravo nevino nacrtanim epizodama.

Za razliku od njega likovno daleko vještija Ana Miralles u knjigama od po 250 stranica Džin – Otomanski ciklus i Džin – Afrički ciklus ne preže od erotskih pustolovina, odnosno zajedno sa scenaristom Jeanom Dufauxom na njima najvećim dijelom i temelji svoja djela. Autorski dvojac ne propušta biti detaljan u prikazu vremena i mjesta gdje smješta svoje junakinje u njihovu istraživanju seksualnosti, pokoravanja i oslobođenja. Izrazito studiozna, vješta kao crtačica i kao koloristica, Mirallesova čitatelja vodi egzotičnim svjetovima kojim prolaze zanosne žene gladne osjetilnih užitaka i pohotni muškarci sa svim svojim neutaživim apetitima i najrazličitijim sklonostima. S natruhom magijskoga, ali i povijesnim događajima, autori začinjavaju svoje raskošne priče s jednakom strašću s kojom oblikuju raskošne žene ili maštom kojom ih serviraju na pladnju na stol za kojim se gosti putenost.

Kraj ostavimo za nešto posve drukčije: stripove Lewisa Trondheima Zekanove hvalevrijedne pustolovine, od kojih su ove godine izašla četiri albuma. Otprije poznat domaćoj publici, Trondheim se vraća sa svojim osobitim karikaturalnim stilom i jedinstvenim humorom koji s nevjerojatnom lakoćom može uspostaviti kontakt sa svim naraštajima. I to je samo jedan manji dio onoga što je objavljeno u posljednjih nekoliko mjeseci. Strip sve jasnije, očiglednije i beskompromisnije zauzima mjesto koje mu u društvu žednu mašte uistinu pripada.