Zatočenici vlastita uma

Autorski projekt Perači prozora Natalije Manojlović, koja potpisuje koncept, režiju, koreografiju i scenografiju, prva je od triju &TD-ovih premijera zguranih na sam kraj sezone (slijede još istraživanje Irene Čurik i Silke Grabinger te Vodni rat Damira Bartola Indoša). Prethodnim uspješnicama u Teatru &TD, Vodoinstalater i Slučaj &TD, autorica se pokazala podjednako vještom u koreografskim i redateljskim zadacima, stvarajući osebujnu, pomalo začudnu poetiku plesno-verbalnoga izraza. Slično kao i Slučaj &TD, Perači prozora nastali su na temelju autoričina proučavanja osjećaja zatočenosti. Ipak, u usporedbi s prethodnim dvama radovima, Perači prozora, nastali u koprodukciji organizacija Plešimedo i Teatrum te Zagrebačkog plesnog ansambla i Kulture promjene, nešto su slabije ostvarenje.

Zrinka Lukčec Kiko i Petar Cvirin

U izvedbi Zrinke Lukčec Kiko i Petra Cvirna, perači prozora sputani su mrežom vlastitih odluka i izbora. Na pozornici SEK-a njihov je uzak prostor manipulacije, tik pred nogama publike, prilično vjerno dočaran kavezom čija je unutrašnjost posuta velikim količinama kikirikija (izrada kaveza Ivan Burazović). Miris kikirikija koji se širi prema gledateljima ujedno je i prozor prema svijetu iz kojeg su se povukli, koji ih mami, ali im istodobno i prijeti mogućnošću promjene. Uljuljkani u rutinu svakodnevice, ma kakva ona bila, perači se suočavaju s ispraznošću življenja i vlastitom nemoći da bilo što promijene. Iako njihova rutina prelazi u dosadu, jednoličnost obavljanja svakodnevnih obreda daje im sigurnost koja njihovu svijest održava stabilnom, priječi ih od zaluđenosti katkad teško ostvarivim željama. I kad im se pruži mogućnost izlaska iz zatočenosti uma, oni svojevoljno pristaju ostati u skučenim projekcijama jer je jednostavnije pristati na izvjesnost negoli odvažiti se na rizik nepoznatoga. Prepreke koje postavljamo sami najčešće određuju tijek naših života. U scenskoj realizaciji Zrinka Lukčec Kiko i Petar Cvirn dosljedno autoričinoj zamisli prikazali su različita emotivna stanja, od slabosti i nedostatka unutarnjih potencijala do žestoka fizičkog obračuna u završnici, kad se bezizlaznost situacije pokazala konačnom.