Sve manje proljetnih festivala

Festivali jazza nastaju, a nerijetko nakon nekoliko godina održavanja i nestaju. Samo u Europi bilo ih je donedavna tristotinjak!

Opstojnost malih jazz-sastava ovisi ponajviše o mogućnostima i broju njihovih nastupa. Festivali jazza šansa su za njihova važnija predstavljanja, pogotovo u programima koji imaju međunarodni značaj. Hrvatska, donedavno vrlo bogata, pa čak i pretrpana, proljetna scena festivala jazza pokazuje u zadnje vrijeme drastično osiromašenje. Termini gotovo svih jazz-festivala bili su u ožujku i travnju, odnosno u listopadu i studenom. Tu praksu utemeljila je još prije dvadesetak godina grupa zagrebačkih jazz-entuzijasta okupljenih u Jazz klubu Zagreb, pa smo godinama imali proljetno-jesensku isprepletenost jazz-festivala u Zagrebu. No unatrag godinu dana ta se prenatrpanost dosta smanjila. Najprije se, s financijskih razloga, u zagrebačkom Studentskom centru ugasila programski polivalentna glazbena manifestacija N.O. Jazz Festival. Potom su se odlaskom Boška Petrovića prestale održavati dvije klupske manifestacije nazvane festivalima u B.P. Clubu; Proljetna jazz groznica i jesenski Jazz sabor, kojima bi trebalo pridodati i treću, također klupski susret zvan Međunarodni blues festival. Po svemu sudeći taj popularni jazz-klub predstavlja neponovljivu prošlost zagrebačke jazz-scene. U proljeće je ove godine bez nekih posebnih obavijesti u medijima izostala i Jazzarella, proljetni jazz-festival, održavan nekoliko proljeća i posvećen samo jazz-interpretima ljepšega spola. Tu razlozi nisu bili samo financijske, nego i organizacijske naravi, uvjetovani programskom iscrpljenošću i nepoznavanjem stvari na ženskoj jazz-sceni u svijetu, jer u današnjem kvalitetnom ženskom jazzu postoji još velik broj izvrsnih dama koje su se mogle predstaviti u takvoj, inače zanimljivoj programskoj koncepciji. Toliko o odumiranju broja proljetnih jazz-festivala u Zagrebu. Ostalo je dosta terminskoga prostora za održavanje trenutno jedinoga proljetnog jazz-festivala, preimenovana nedavno u Jazz proljeće hr, koji sada, premda nešto skromnijih programskih rezultata, ima jedini zajamčenu financijsku potporu.

No nije samo hrvatska metropola indikator trenutnoga stanja našega proljetnog festivalskog kalendara. Naime nakon punih sedamnaest uspješnih godina u Varaždinu je zbog financijskih i nekih drugih razloga ugašen i jedini pro­gram­ski profiliran, svibanjski Međunarodni festival tradicionalnog jazza. U Rijeci je u pitanje došao i festival dulje tradicije, Jazz Time, održavan godinama u proljetnim terminima, što ga je još davno pokrenuo profesor glasovira Dorian Hata, a nastavio voditi Vladimir Gašparović, no njegovom je nedavnom smrću i održavanje toga festivala došlo u pitanje. Sad je on na brizi kontrabasista Damjana Grpca, koji ga najavljuje u jesenskom terminu, točnije u studenom.

Festivali jazza nastaju, a nerijetko nakon nekoliko godina održavanja i nestaju. Samo u Europi bilo ih je donedavna tristotinjak! Na cijeni su oni koji se mogu podičiti duljim tradicijama i višegodišnjim kontinuiranim postojanjem te stilskom profiliranošću, a takvih u svijetu nije malo. Premda se to odnosi dijelom i na festivale jazza u Hrvatskoj, ovoproljetni bi, dijelom opravdan, pad broja naših festivala jazza mogao potaknuti brojna pitanja. Zanimljivo je s druge strane da se broj jazz festivala, ili pak raznorodnih glazbenih priredbi pod tim nazivom, koji se održavaju tijekom ljetnih mjeseci u nekim obalnim mjestima te napose u Istri, povećava. Pretežito se tako turistima organiziraju i prodaju miješani zabavno-džezistički programi, u kojima uz jazz-sastave nastupaju i razna imena iz sfere komercijalne glazbe. Jedan je takvih primjera i dobro reklamiran porečki 3. Valamar Jazz Festival, no ima među njima srećom i programski čišćih. Neka turistički imućnija središta s bogatijim i razvikanijim hotelima mogu si na sugestije pojedinih, nerijetko i lokalnih glazbenika ili pjevača u ulozi stručnih ili manje stručnih jazz-suradnika, priuštiti pozivanje i skupljih međunarodnih imena jazza, s kojima će onda i ti predlagači naći svoju šansu da s njima u istom programu i nastupe, što dakako nije malen prinos njihovim možda i skromnijim jazz-biografijama.

Svijet jazza i turizam već su godinama u nekim, osobito mediteranskim zemljama, u dosta tijesnoj i uspješnoj sprezi, kakvu i dio naše obale već nekoliko sezona otkriva.