Sabor kao utočište grešnika

Ne pokazavši nimalo žaljenja zbog teška prekršaja, bivša ministrica Holy ostavku je obrazložila štetom koju je svojim postupkom „nanijela SDP-u“ da bi odmah nametnula, a mediji prihvatili, raspravu o načinu na koji su mediji došli do inkriminirajuće informacije. Za Mirelu Holy problem je samo u „curenju informacija“

Mirela Holy, mlada suvremena žena kao članica SDP-a postala je ministrica zaštite okoliša i prirode. S obzirom na njezin dosadašnji angažman bio je to posve logičan izbor mandatara Zorana Milanovića. Kao aktivistica civilnoga društva i zagovornica političke korektnosti, nedavno je privukla pozornost izjavom kako ne cijeni brak kao instituciju, ali se odlučno zauzima za homoseksualne brakove.

Smije li Mirela Holy sjediti u Saboru nakon što je pokušala pogodovati za suprugu stranačkog kolege?

Za vrijeme kratkotrajna ministrovanja, Mirela Holy bila je jedna od najeksponiranijih članica/ova Vlade: nudila je mnoga originalna rješenja u sklopu područja koje pokriva njezin resor, od kojih je, doduše, vrlo brzo privremeno ili trajno odustajala. Neki su to objašnjavali pritiscima kojima je bila izložena od strane nekih interesnih skupina, a moglo se čuti i da na njezine projekte ne gleda baš blagonaklono koalicijski partner HNS, a poglavito njezin moćni predsjednik i prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić.

No ministricu Holy to nije moglo pokolebati, hrabro je išla naprijed s novim projektima sve dok se na HTV-u nije pojavila njezina e-mail poruka u kojoj je od direktora velikoga državnog poduzeća tražila pogodovanje za jednu djelatnicu, stoga što je rečena supruga njihova stranačkog kolege. Od tog trenutka za ministricu Holy sve je pošlo po zlu. Sada je bila izložena i pritisku svog stranačkog vodstva te je, teška srca, morala podnijeti ostavku.

Navedeni slijed događaja prilično je logičan, no od trenutka ostavke sve je, po mom političkom ukusu, krenulo naopako. Umjesto da se govori o srži problema, tj. da se politika i javnost fokusira na nemilu pojavu pogodovanja motivirana stranačkom pripadnošću (za koje se stvorio dojam da je svojstven samo prethodnoj Vladi i HDZ-u) stvar je usmjerena na „sporedni kolosijek“. Ne pokazavši nimalo žaljenja zbog teška prekršaja, bivša ministrica Holy ostavku je obrazložila štetom koju je svojim postupkom „nanijela SDP-u“ da bi odmah nametnula, a mediji prihvatili, raspravu o načinu na koji su mediji došli do inkriminirajuće informacije. Budući da su od početka u slučaj uvučene „tajne službe“, o njemu se morao očitovati i sam predsjednik Republike. Prema tome za Mirelu Holy problem je samo u „curenju informacija“, a ne o njihovu sadržaju, tj. pokušaju pogodovanja u javnom poduzeću.

Igrajući svoju igru, bivša ministrica Holy ponijela je i kaznenu prijavu „protiv nepoznatog počinitelja“, koji je informaciju dostavio novinaru, čime ta istaknuta aktivistica civilnoga društva i zagovornica političke korektnosti pravi i izravan pritisak na istraživačko novinstvo. Prebacujući težište od sadržaja na formu, ona se od krivca preobrazila u žrtvu zadobivši simpatije i potporu upravo iz krugova kojima pripada!

Premijer Milanović i njegova Vlada u međuvremenu šute: slučaj je za njih završen ministričinom ostavkom te skorim aktiviranjem njezina zastupničkog mandata.

A treba li biti baš tako? Zar postoje jedni kriteriji političke podobnosti za Vladu, a drugi za Sabor: stroži za Vladu – blaži za Sabor? Kakvu poruku takvim ponašanjem šalje esdepeovska vlada i njezin predsjednik? Je li sustav vladavine u Hrvatskoj parlamentarni ili kancelarski?

Zbog izloženosti javnom djelovanju, Hrvatski sabor je, nažalost, u znatnom dijelu javnosti jedan od najmanje prihvatljivih dijelova političkog sustava. Prisjetimo se da ga je svojevremeno jedan ministar nazvao kokošinjcem, a nedavno omalovažio i predsjednik jednoga sudskog vijeća. Predsjednici Sabora tada su odlučno stali u obranu dostojanstva Sabora. Hoće li i u ovom slučaju tako postupiti aktualni predsjednik? Ili će joj pogodovati „žmirenjem“ samo zato što mu je bivša ministrica Holy stranačka kolegica? U tom slučaju prihvatit će njezinu igru po kojoj je veći prekršitelj onaj tko otkrije informaciju nego sudionik prekršaja o kojem je u obavijesti o nekoj činjenici riječ.

Desnica je, pokazalo se često, „kvarna roba“. Prisjetimo se slučajeva iz političkog života Italije, Mađarske, Slovenije, Grčke, naše zemlje… Stoga se ljevici okreću mnogi koji i ne dijele njezin svjetonazor. Na ljudskoj „žeđi za pravdom“ rađa se prava „revolucija rastućih očekivanja“ od demokratske ljevice. Stoga razočaranje u nju nadilazi puku političku činjenicu i ulazi u neke važnije sfere ljudske egzistencije. Je li ona toga svjesna?