Opatija bečkih ugođaja

Vrhunski turizam i kultura uvijek su išli zajedno. Gradovi poput Edinburgha, Aix-en-Provencea i Salzburga postali su svjetska turistička odredišta zbog festivala klasične glazbe. Ni Dubrovnik kao jedinstveni grad-spomenik svjetske kulturne baštine ne bi bio isti bez Dubrovačkih ljetnih igara

Opatija, kao omiljeno okupljalište visokog europskog građanstva i plemstva iz razdoblja Austro-Ugarske Monarhije nekoć je privlačilo i slavne skladatelje. Kroz nju su u potrazi za mirom, morskim zrakom i muzama prošli Giacomo Puccini, Gustav Mahler, Franz Lehar i Emmerich Kalman, čija se nadahnuća mogu osjetiti u čarobnom ozračju jedne od najljepših koncertnih lokacija u Europi. Predsjednik udruge Festival Kvarner, Vjekoslav Martinko, uvijek iznova naglašava važnost festivala kao dodatne turističke ponude ekskluzivnoga lokaliteta, a za programe u rasponu od baroka preko bečke klasike do improvizacije odgovoran je umjetnički ravnatelj, austrijski dirigent Michael Fendre.

Nigel Kennedy za nastupa u kristalnoj dvorani opatijskog Hotela Kvarner

Martina Filjak na otvaranju

Kao dirigent Fendre ne može zanemariti ni vlastite izvođačke ambicije te na otvaranju treće sezone festivala 1. lipnja, u kristalnoj dvorani Hotela Kvarner pred četiristotinjak ljudi, mahom austrijskih gostiju, sam dirigira međunarodnim orkestrom mladih Purpur koji okuplja najbolje tek diplomirane glazbenike iz uglednih europskih glazbenih akademija. Sa šarolikim sastavom mladih ljudi iz cijeloga svijeta koji su studirali ili dovršavaju studije na Glazbenoj akademiji Hanns Eisler u Berlinu, Pariškom konzervatoriju, Londonskoj kraljevskoj akademiji, zagrebačkoj Muzičkoj i ljubljanskoj Glazbenoj akademiji, cijeli je tjedan koncert pripremalo pet mentora iz vodećih europskih orkestara. Raznolike se pozadine, škole, pristupe i stilove pojedinih interpreta pritom sjedinjuje u srednjoeuropskom stilu bečkog orkestralnog zvuka, kakav se u istom prostoru mogao čuti nekoć, u doba procvata Opatije kao atraktivnoga turističkog središta Austro-Ugarske Monarhije. Na tu se tradiciju bečkog štiha Opatije i nadovezuje bit festivala koji ima jedinstven potencijal u spoju jedinstvene arhitekture, morske klime i dobre umjetničke koncepcije. U prvom je dijelu uz orkestar u popularnom 2. koncertu za klavir i orkestar Sergeja Rahmanjinova nastupila naša pijanistica Martina Filjak, otkrivši puni sjaj svoje virtuoznosti i snagu svojega udara na gromoglasnom klaviru marke Fazioli uz minucioznu suradnju s pojedinim solističkim dionicama iz ansambla. Pomalo zaobljeni, razmekšani i tupi zvuk kristalne dvorane Hotela Kvarner nadomještao je šarm povijesnog ambijenta i blizina podija u intimnom ozračju doživljaja orkestralnog muziciranja koje danas isključivo možemo čuti u prostorima nalik na Veliku dvoranu Lisinski. Nakon stanke orkestar Purpur svoju je bit usredotočenog i angažiranog muziciranja pokazao na primjeru antologijske Beethovenove 3. simfonije, Eroice, kao simbola istodobno bečke klasike i glazbene univerzalnosti, s naglašenim „bečkim“ kvalitetama zvuka pojedinih drvenih i limenih puhačkih glazbala i razmještaja orkestra s drugim violinama na desnom rubu i violončelima u sredini. Klasični kroj skladnoga muziciranja u dionicama violine, violončela i udaraljki upotpunilo je i četvero predstavnika zagrebačke glazbene škole odabrano na posebnoj audiciji. Mladi su, energični i talentirani glazbenici izazvali dugotrajne ovacije u publici, kao i Martina Filjak prije stanke.

Nakon otvaranja, program se nastavio 2. lipnja koncertom ansambla Hesperion XXI s programom tradicionalne mediteranske glazbe Mare nostrum te glazbenoscenskim improvizacijama na ostinatni bas All’improviso: ciaccone, bergamasche e un po’ di follie… u realizaciji međunarodnog ansambla L’arpeggiata (3. lipnja).

Kennedy prvi put u Hrvatskoj

Nakon tri dana stanke, festival se nastavio na Tjelovo povijesnim spektaklom napolitanskih kancona Fra’Diavolo talijanskog ansambla Accordone, što je bio uvod u spektakularnu večer na kojoj je u petak, 8. lipnja, prvi put u Hrvatskoj gostovao legendarni britanski violinist Nigel Kennedy. Povezavši u jednom koncertnom programu elemente klasične, pop- i jazz-glazbe, otkrio je razloge zbog kojih je već više od 25 godina jedan od najtraženijih svjetskih virtuoza. Kao i na brojnim gostovanjima diljem svijeta posljednjih nekoliko godina, on je ovom prigodom nastupio u sastavu svojeg jazz kvinteta (Nigel Kennedy Quintet), uz četvoricu poljskih glazbenika s kojima redovito surađuje. Kako već godinama živi na potezu London–Krakov, upija utjecaje raznih idioma, a osobito se često i rado zadržava u svijetu jazz-glazbe, improvizacije i eksperimenta. U svekolikoj ponudi vrhunskih violinista na klasičnoglazbenoj sceni on je taj koji se u svakom trenutku ističe ne samo kolosalnim sviračkim umijećem nego i vrlo kreativnim nemirnim duhom u neprestanu rušenju granica između različitih glazbenih stilova.

Svoju poslovičnu kontroverznost kao enfant terrible klasične glazbe iskazao je već pri prvom stupanju na scenu, kada je namjerno zakasnio petnaestak minuta, što je bio dio sveukupnoga koncepta predstave, kako je potkraj koncerta i sam opjevao u recitaciji (For Concert At Eight I Was Late…). Uz to, stvorio je potrebno ustreptalo ozračje iščekivanja prave razmažene zvijezde koja si to može dopustiti. No čim je izašao pred publiku smješkajući se poput zločesta djeteta, živahno tražeći pogled gotovo svakog gledatelja pojedinačno, sve mu je bilo oprošteno. Čak su se i najkrući tradicionalisti nasmijali i opustili slušajući umjetnikove zaigrane dosjetke, s oduševljenjem pratili njegove virtuozne eskapade i muzikalno baratanje raznim elektroničkim dodacima proširenim zvukovnim efektima u kombinaciji klasične i električne violine, pa čak u završnici stoički podnijeli pretjerane decibele u zvuku pojačala

Eklektični jazz

Premda je odgojen u ponajboljoj klasi pedagoginje Doroty Delay na njujorškome Juilliardu, on je ipak najzahvalniji dvojici violinista koji su poslije najviše utjecali na njegov umjetnički i životni nadzor, što je i sam naglasio u uvodnoj riječi, posvetivši cijeli koncert s jedne strane najboljem interpretu Bachovih partita, Yehudiju Menuhinu, a s druge legendarnom jazz-violinistu Stephaneu Grappelliju. Program je u prvom dijelu bio u ABA-formi koju je iznjedrio barok, a čija je iskonska emanacija Johann Sebastian Bach. Stavcima iz Bachove Partite i Suite za violinu solo na klasičnoj violini kremonskoga graditelja okružio je vlastite skladbe u jazz-idiomu na električnoj violini uz pratnju kvarteta, glazbu sasvim meditativna karaktera s arhaično-tradicijskim karakterom pentatonike i narativnoga tona glavne melodije u stilu trubadurskih napjeva. Nakon stanke koje je duljinu na Kennedyjev poziv parlamentarno odredila sama publika, drugi je dio on sasvim posvetio vlastitom jazz-stvaralaštvu, ne ispuštajući svoju autentičnu električnu violinu s pet žica iz ruke, te pruživši prigodu i svojim poljskim kolegama da se iskažu. Ponajbolji jazz kakav se iz Poljske na nizu gostovanja proteklih godina mogao čuti i na našim podijima predstavili su ritmični Adam Kowaleski na kontrabasu i bas-gitari, pjevni Tomasz Grzegorski na tenor i alt-saksofonu, pijanist blaga tona Pietro Wylezol na klaviru i sintesajzeru te pomalo žestok Krzysztof Dziedzic na izdvojenim bubnjevima na desnom rubu pozornice, često agresivno prekrivajući ostale instrumente. U završnoj improvizaciji na skladbu A Taste of Honey Kennedy je u svoj eklektični jazz uz new wave i klasiku uveo i elemente popa, ali i tradicijskog irskog guslarenja. Za prvi dodatak na klasičnoj je violini zagudio romantični napjev brazilskog ozračja, a u završnici program zaokružio, prema vlastitim riječima, temama bliskijim ovoj regiji, uvevši u virtuozni Montijev Csardas temom makedonske narodne pjesme Ajde Jano. S nestrpljenjem iščekujemo njegov nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama s istim kvintetom (22. srpnja) te prvi nastup u Zagrebu, 3. studenog ove godine, u novoj sezoni vrlo klasičnog ciklusa Lisinski subotom.

Treći festival Kvarner u završnici svojeg prvog predljetnog bloka donio je još jedan koncert Orkestra Purpur, ovaj put bez dirigenta, sa članovima Bečke filharmonije kao solistima (9. lipnja), te nastup gudačkog kvarteta Bečke filharmonije Steude Quartet s kvartetima Schuberta, Cherubinija i Beethovena (10. lipnja). Nakon vruće sezone Festival se nastavlja u drugom dijelu spektaklom trojice klarinetista iz obitelji Ottensamer (1. rujna), produkcijom opere Armida Josepha Haydna (2, 5. i 7. rujna), kao i dvjema večerima rezidencijalnog ansambla Berlin (4. i 6. rujna).