Kazališni globus - svijet

Rusko kazalište započinje s promjenama?

Moskva – Ruski sustav repertoarnih kazališta mnogi vide kao idealnu sliku rada u teatru i ideju koja otvara mogućnosti za dugotrajan i kvalitetan rad na projektima, bez žurbe i imperativa komercijalnosti. Model naslijeđen iz komunizma i državne brige za kazalište, slično kao i kod nas, rezultirao je velikim, skupim i često nedovoljno zaposlenim glumačkim ansamblima. Zato je danas i rusko kazalište u krizi i sve se glasnije govori o potrebi radikalne organizacijske promjene, koju se nitko ne usuđuje provesti. Ili se barem nitko to nije usudio do pojave Olega Menšikova, koji je postavljen na mjesto umjetničkoga ravnatelja poznatoga kazališta Jermolova. Menšikov je ruska glumačka zvijezda, koju svi poznaju kao tinejdžerskog idola iz filmova i sa scene i njegovo postavljanje na to mjesto mnogima je došlo kao iznenađenje. Sit ruskih repertoarnih kazališta u kojima isti glumci cijeli život provode u istom kazalištu, što onemogućuje umjetničku živost, Menšikov se odlučio za radikalne promjene i angažiranje glumaca po projektima te raspuštanje dijela ansambla koji ne vidi u podjelama. Ta je odluka izazvala burne reakcije: s jedne strane oduševljeno su je prihvatili oni koji su svjesni da novo vrijeme treba i novu kazališnu organizaciju, dok je glumci, doživotno zaštićeni stalnim angažmanom bez obzira igraju li ili ne, nisu prihvatili s oduševljenjem. U svakom slučaju, oči ruske kazališne javnosti sad su uperene u teatar Jermolova i eksperiment koji tamo započinje.

Otvoreno o traumi

New York – Claire Tow Theater, novi kazališni prostor u centru Lincoln, otvoren je praizvedbom komada Spora djevojka (Slowgirl) Grega Piercea u režiji Anne Kauffman, a laskave kritike najavile su još jedno vrsno repertoarno kazalište. Drama o tinejdžerici koja nenajavljeno dolazi u posjet ujaku u Kostariku, koji se povukao od svijeta, razvija se u odličnu psihološku dramu o traumi i njezinim posljedicama. Dvoje posve različitih karaktera nalaze zajednički jezik i razmjenjuju bolna iskustva, a mlada djevojka u suptilno napisanoj drami zahvaljujući ujaku dolazi do načina za prevladavanje traume. U promišljenoj i nenametljivoj režiji duodrama otvara prostor koji glumci (Sarah Steele i Željko Ivanek) odlično koriste pa je rezultat zaista dojmljiv.

Život s lutkom

New York – U bogatom kazališnom životu američke teatarske prijestolnice od prošlog je vikenda mjesto pronašla i nova drama najizvođenijega hrvatskog pisca Mire Gavrana.

Lutka govori o čovjeku koji, nakon niza frustracija sa ženama, odluči živjeti sa ženom-lutkom, androidom dizajniranim da ga usreći, a praizvedba je odigrana u koprodukciji Storefront & Bench Production i Local Theatre Present. Nevolja je protagonista što je lutku konstruirala žena znanstvenica, pa su u nju ugrađeni muško-ženski odnosi, ali iz perspektive žene, što dovodi do niza duhovitih situacija. Novu Gavranovu dramu na engleski je prevela Nina H. Kay Antoljak, a režirala mlada redateljica Sanja Beštić, koja proteklih sedam godina živi i radi u New Yorku. U predstavi koja će svoju hrvatsku, kanadsku i litavsku praizvedbu imati najesen igraju Anna-Nora Bernstein i Chris Batstone.

Tulipani i kriza

Birmingham – Stan’s Café, engleska kazališna grupa koja se bavi angažiranim teatrom, u brehtijanskom duhu predstavila je vrlo uspješnu produkciju Pravedna cijena cvijeća.

Dramom o prvom financijskom slomu u povijesti čovječanstva poznatom kao tulipanska kriza u Nizozemskoj 17. stoljeća glumci kritički i jasno progovaraju o financijskoj krizi koju upravo proživljavamo, analiziraju je i objašnjavaju pohlepu najbogatijih koja je do nje dovela. Angažiran, duhovit i kazališno inovativan, i za ovaj je rad Stan’s Café dobio izvrsne kritike.