Poezija: Josip Cvenić
(picasso)
Paleta nabijena u kvadrat,
do ponavljanja
kvadrat na kvadrat,
do poleta.
Umjetnik sjedi na obali
koju nije (ni) sanjao,
u položaju kao da će poletjeti,
u nebo,
u plavu fazu vječnosti.
Sjena mu ostaje odlivena
u neočekivanom prostoru,
prolaznici mu
pokušavaju snagu oduzeti,
ali on je bik na zvjezdanom nebu.
(krleža)
Ponekad su spomenici osamljeni,
samo ga ujesen razvesele šarene boje lišća,
čak ni prolaznika nema.
Kao neka galaksija,
u kutu perivoja svemira, stoji.
Osamljenost podsjeća na pjesnika,
kojeg nitko ne razumije,
u njegovu vremenu-prostoru.
On na kraju kao neka
Super Nova bljesne,
A tama se razmiče, razbija
u hiljadu i jednu smrt.
On usprkos stoji,
ni prolaznika nema.
(cesarec)
Diskretno se nametnuo,
šećući bez prestanka,
a nikuda nije otišao.
Pored njega hodaju sugrađani,
pa se samo čini kako
i on odlazi na posao,
izlazi u kavane, kupuje knjige
i opet se vraća.
To je optička varka,
tek kada svi odu svome domu,
on korača sam, dežura cijelu noć
na gradskom šetalištu.
Upucan je dva puta, u dva rata.
Jednom ga ubiše u živa prsa,
drugi put kao spomenik u leđa brončana.
A samo je pisao i čitao knjige,
možda baš one opasne?
I danas šeta sa svojim knjigama,
nenametljivo.
Netko mu ponudi piće, netko cigaretu,
a onda ga opet nitko i ne gleda.
…on je samo šetač vlastitim
prostorom-vremenom.
(gimnazijalci)
Kad uđem u Rondel, na ulazu u Tvrđu,
spomenik osječkim đacima,
gimnazijalcima, upravo njima,
kao da sam ušao u atom,
vodoskok je jezgra, a biste nobelovaca
kemičara,
Ružičke i Preloga
elektroni su zaustavljeni.
Biskup Strossmayer onaj je pozitivni ion.
Sjednem na jezgru i gledam na jednu praznu
nenabijenu česticu,
poprsje koje nedostaje.
Osjećam se ispunjenim i ponesenim,
puno je zaslužnih u praznim parkovima.
(krežma)
Dijete koje je svojom
virtuoznošću Europu
diglo na noge,
bilo je to prije više
odviše je bilo...
Danas on miruje u liku
drugog virtuoza Radauša,
u svom rodnom gradu.
Ali vibracije struna
još se čuju i prelaze
iz svemira u svemir.
Muzičku osjetljivost,
njegovo nježno uho,
prenosi vječni eho
na nove gudače s Drave.
(braniteljima)
Sjene spomenika žive,
Sunce ih pokreće u
smjeru vječnog sjećanja
na hrabre branitelje grada.
Spomenik Vrata branitelja,
otvaraju se svima u miru.
U ratu, kroz ni jedna vrata,
ni na jednoj strani svijeta,
opkolitelji nisu prošli.
Grad je ostao nepokoren.
Visoko su otvoreni
ti monoliti sjećanja.
Klikni za povratak