Sugrađani od brončane patine

(picasso)

Paleta nabijena u kvadrat,

do ponavljanja

kvadrat na kvadrat,

do poleta.

Umjetnik sjedi na obali

koju nije (ni) sanjao,

u položaju kao da će poletjeti,

u nebo,

u plavu fazu vječnosti.

Sjena mu ostaje odlivena

u neočekivanom prostoru,

prolaznici mu

pokušavaju snagu oduzeti,

ali on je bik na zvjezdanom nebu.

(krleža)

Ponekad su spomenici osamljeni,

samo ga ujesen razvesele šarene boje lišća,

čak ni prolaznika nema.

Kao neka galaksija,

u kutu perivoja svemira, stoji.

Osamljenost podsjeća na pjesnika,

kojeg nitko ne razumije,

u njegovu vremenu-prostoru.

On na kraju kao neka

Super Nova bljesne,

A tama se razmiče, razbija

u hiljadu i jednu smrt.

On usprkos stoji,

ni prolaznika nema.

(cesarec)

Diskretno se nametnuo,

šećući bez prestanka,

a nikuda nije otišao.

Pored njega hodaju sugrađani,

pa se samo čini kako

i on odlazi na posao,

izlazi u kavane, kupuje knjige

i opet se vraća.

To je optička varka,

tek kada svi odu svome domu,

on korača sam, dežura cijelu noć

na gradskom šetalištu.

Upucan je dva puta, u dva rata.

Jednom ga ubiše u živa prsa,

drugi put kao spomenik u leđa brončana.

A samo je pisao i čitao knjige,

možda baš one opasne?

I danas šeta sa svojim knjigama,

nenametljivo.

Netko mu ponudi piće, netko cigaretu,

a onda ga opet nitko i ne gleda.

…on je samo šetač vlastitim

prostorom-vremenom.

(gimnazijalci)

Kad uđem u Rondel, na ulazu u Tvrđu,

spomenik osječkim đacima,

gimnazijalcima, upravo njima,

kao da sam ušao u atom,

vodoskok je jezgra, a biste nobelovaca

kemičara,

Ružičke i Preloga

elektroni su zaustavljeni.

Biskup Strossmayer onaj je pozitivni ion.

Sjednem na jezgru i gledam na jednu praznu

nenabijenu česticu,

poprsje koje nedostaje.

Osjećam se ispunjenim i ponesenim,

puno je zaslužnih u praznim parkovima.

(krežma)

Dijete koje je svojom

virtuoznošću Europu

diglo na noge,

bilo je to prije više

odviše je bilo...

Danas on miruje u liku

drugog virtuoza Radauša,

u svom rodnom gradu.

Ali vibracije struna

još se čuju i prelaze

iz svemira u svemir.

Muzičku osjetljivost,

njegovo nježno uho,

prenosi vječni eho

na nove gudače s Drave.

(braniteljima)

Sjene spomenika žive,

Sunce ih pokreće u

smjeru vječnog sjećanja

na hrabre branitelje grada.

Spomenik Vrata branitelja,

otvaraju se svima u miru.

U ratu, kroz ni jedna vrata,

ni na jednoj strani svijeta,

opkolitelji nisu prošli.

Grad je ostao nepokoren.

Visoko su otvoreni

ti monoliti sjećanja.