Vijenac 477

Tema

Razgovor: Ivica Završki, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Osijeku

Osječani vole Maticu

Osijek danas doživljava malu kulturnu renesansu / Osijek je jedini od četiri velika hrvatska grada godinama funkcionirao na crti bojišnice, stoga je rat, ali i sveukupno zaostajanje Slavonije za drugim hrvatskim regijama, ostavio posljedice u životu grada / Kada bi lokalna samouprava na cijelom hrvatskom kulturnom i etničkom prostoru pratila Maticu hrvatsku onako kako Županija i Grad Osijek prate osječki ogranak, usprkos recesiji, i drugi bi ogranci možda poslovali uspješnije / Na razmeđu kultura i civilizacija, uoči ulaska u Europsku Uniju, koja se i sama nalazi u dubokoj krizi identiteta, želimo u svome gradu, čuvajući svoje slavonske i baranjske specifičnosti, obogaćivati i čuvati ukupni hrvatski kulturni i jezični identitet

Osječki Ogranak Matice hrvatske po broju je članova jedan od najbrže rastućih ogranaka, a prošlu je godinu, usprkos sveopćoj recesiji, završio u plusu od 100.000 kuna. Ogranak razvija sve bogatiju nakladničku djelatnost, a nedavno je predstavljeno i pet novih odjela koje će voditi istaknuti predstavnici osječkoga kulturno-znanstvenog života. Posljednjeg dana lipnja u Osijeku će prvi put u povijesti biti održana Glavna skupština Matice hrvatske, kojoj će nazočiti dvjestotinjak Matičinih zastupnika iz cijele zemlje. U tom smo povodu razgovarali s Ivicom Završkim, koji od lipnja 2011. obnaša dužnost predsjednika osječkog ogranka Matice hrvatske.

slika

Snimio Zdenko Pusić

Gospodine Završki, kako biste danas ocijenili ulogu Ogranka Matice hrvatske u kulturnom životu Osijeka?

Matica hrvatska tradicionalno ima vrlo važnu ulogu u kulturnom životu Osijeka. Bilo je tu dakako i oscilacija, no vjerujem da smo danas opet njegova važna komponenta. No o tome neka sude drugi.

Nedavno je predstavljeno čak pet novih odjela u vašem ogranku (povijest, kulturologija, zdravlje, školstvo, mediji), a sve će ih voditi istaknuti stručnjaci iz pojedinih područja. O kakvu je projektu riječ?

Devedesetih je godina i u osječkom ogranku djelovalo više odjela, no s vremenom sve se svelo na inače vrlo aktivan odjel za hrvatski jezik. Kada je današnji saziv Predsjedništva, prije desetak mjeseci, započeo s radom, jedan od temeljnih ciljeva uz financijsku konsolidaciju bila je i obnova rada te stvaranje novih odjela. Uostalom Središnjica ih ima čak devetnaest pa je pred nama još dosta posla. Vrlo smo zadovoljni što su se te zahtjevne zadaće primili poznati i cijenjeni osječki javni djelatnici kao prof. dr. Zlata Živaković Kerže u Odjelu za povijest, prof. dr. Jasmina Lovrinčević u Odjelu za interdisciplinarnu kulturu, dr. Ivica Šola u Odjelu za medije, dr. Tomislav Mišir u Odjelu za kulturu zdravlja, ali i mlade i nove snage kao prof. Borko Baraban u Odjelu za školstvo. Otvoreni smo za suradnju sa svim, starim i novim, članovima koji žele pomoći u ustroju novih odjela.

Koliko Ogranak ima članova i koja je struktura članstva? Jeste li zadovoljni brojkom?

Danas oko 300. Struktura je doista raznolika i respektabilna. Od dekana fakulteta, sveučilišnih profesora i drugih poznatih i cijenjenih pojedinaca do sveučilištaraca i srednjoškolaca. Nikada se ne može reći da smo potpuno zadovoljni brojem, no reći ću samo da smo unatrag nekoliko mjeseci brojem nadišli neke veće gradove te da pripadamo u ogranke koji najbrže rastu.

Jedan ste od rijetkih ogranaka koji pozitivno posluje, što je posebno dojmljivo s obzirom na činjenicu da kultura prva stradava u recesijskim vremenima. Što je ključ uspjeha?

Skromnost i štedljivost, mnogo volonterskog rada, ali nikako ne na štetu izdavaštva i kvalitete. No treba iskreno reći, jako smo zahvalni i Gradu Osijeku i Županiji osječko-baranjskoj, jer bez njih i njihove pomoći u proteklih godinu dana Ogranka vjerojatno ne bi bilo. Kada bi na ovakav način lokalna samouprava na cijelom hrvatskom kulturnom i etničkom prostoru pratila Maticu, usprkos recesiji, i drugi bi ogranci možda poslovali uspješnije.

Koje programe Ogranak priprema u povodu obilježavanja 170. rođendana MH? Možete li nas upoznati s njima?

Svi smo trenutno u pripremama Skupštine cjelokupne Matice, koja će se održati 30. lipnja ove godine, prvi put istočno od Zagreba, u Osijeku, i želja nam je izaslanicima iz cijeloga svijeta učiniti boravak u slavonskoj metropoli nezaboravnim. Skupštinom započinje i Osječko ljeto kulture pa će naši matičari imati priliku pratiti vrlo zanimljive programe.

Je li u planu suradnja s drugim institucijama i kulturnim udrugama u Osijeku? Kojim?

Ako vam kažem da su članovi Predsjedništva Ogranka intendant HNK-a u Osijeku te ravnateljica Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, ali i voditeljica Odjela kulturologije na osječkom Sveučilištu te neka od najeminentnijih imena osječkoga, slavonskog i hrvatskog književnog stvaralaštva, vidite da suradnje s tim institucijama ne nedostaje. Imamo i vrlo plodonosnu suradnju s Umjetničkom akademijom i Filozofskim fakultetom. Osječani vole Maticu.

Kako biste generalno ocijenili osječku kulturnu scenu? Po čemu je danas prepoznatljiva? Postoji li prostor za napredak i gdje ga vidite?

Iako nisam kulturnjak po vokaciji, čini mi se da, vremenu usprkos, Osijek doživljava malu kulturnu renesansu. Nekoliko vrlo zanimljivih i novih književnih imena, primjerice Jasna Horvat ili Ivana Šojat (a obje su članice i Matice hrvatske) dobitnice su uglednih nacionalnih književnih priznanja, kazališta produciraju začudno velik broj zanimljivih i intrigantnih premijera, a i u drugim područjima događa se mnoštvo zanimljivih stvari. Jasno da postoji i prostor za napredak, no vrijeme je štednje i treba biti realan.

Osijek je pretrpio velika ratna stradanja, posljedice su se dugo osjećale u gradu, i to ne samo materijalne nego i duhovne. Kakva je danas društvena i kulturna klima u Osijeku?

Osijek je jedini od četiri velika hrvatska grada godinama funkcionirao na crti bojišnice i jasno da je rat, ali i sveukupno zaostajanje Slavonije za drugim hrvatskim regijama, ostavilo i posljedice na život grada. No to je i grad s više od 20.000 studenata i vrlo bogatim društvenim i kulturnim životom u kojem nema jednoobraznosti, ali ima mnogo ljubavi za svoj grad. Da nije bilo toga pozitivnog slavonskog inata i u najtežim danima Domovinskog rata, Osijek bi možda postao Osek.

Koji su planovi Ogranka Matice hrvatske u Osijeku za budućnost? Možete li najaviti buduće projekte?

Dokraja konsolidirati svoj rad i u još većoj mjeri i kroz izdavačku djelatnost, javne tribine, djelovanje odjela... obogaćivati društveni život Osijeka i Slavonije. Na razmeđu kultura i civilizacija, uoči ulaska u Europsku Uniju, koja se i sama nalazi u dubokoj krizi identiteta, želimo u svome gradu, njegujući svoje slavonske i baranjske specifičnosti, obogaćivati i čuvati ukupni hrvatski kulturni i jezični identitet. Pa i kada se to nekomu ne sviđa.Razgovarao Goran Galić

Vijenac 477

477 - 14. lipnja 2012. | Arhiva

Klikni za povratak