Sklon svojim skladbama

Uz nekoliko časnih iznimaka o našim se jazz-glazbenicima u medijima malo piše. Stjecajem okolnosti nedavno su se datumski poklopila tri razloga za osvrt o Miri Kadoiću, saksofonistu, flautistu i skladatelju o kojem je, možda, trebalo pisati i prije. Prvi je izlazak najnovijega diska Free Point, drugi je uspješan nastup njegova međunarodnog kvarteta na nedavno održanu 22. zagrebačkom Jazz proljeću hr, i treći, dodjela nagrade Porin za najbolja postignuća na polju jazza u prošloj godini. Jedan je od razloga za slabiju pozornost medija za toga darovitog melodičara i improvizatora i njegova, u jednom razdoblju dulja, odsutnost s hrvatske jazz-pozornice.

Mirko Kadojić u studiju

Miro Kadoić, umjetničkog imena Mirokado, rođeni je Zagrepčanin (1962). Nakon što je maturirao na Srednjoj glazbenoj školi Lisinski, diplomirao je 1986. klarinet u klasi Josipa Tonžetića na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Njegovi prvi doticaji s jazzom datiraju još iz vremena nezaboravnih LP-ploča Louisa Armstronga, Dukea Ellingtona i Charlieja Parkera, slušanja emisija jazza u programima Radija Zagreb te pohađanja jazz-radionica koje su nekad vodili naši istaknuti džezisti Ladislav Fidri i Miroslav Sedak-Benčić. U svojim je glazbenim počecima stilski dosta vrludao svirajući i u rock i rock-blues-sastavima. Uskoro će potom klarinetu dodati i alt-saksofon, koji mu je i danas glavni instrument, premda uz njega svira flautu i tenor-saksofon. Ulaskom kao alt-saksofonist pripravnik u Plesni orkestar Radiotelevizije Zagreb 1986. sjeo je u liniju saksofona s legendama zagrebačkog jazza, Ozrenom Depolom i Miroslavom Sedakom-Benčićem, stekavši prva dragocjena glazbena pa i neka životna iskustva te nužnu disciplinu sviranja u ansamblu. Godine 1993. odlazi u Ljubljanu, u Big band Radiotelevizije Slovenije pod ravnanjem Lojzeta Kranjčana, u kojem će, ne prekidajući sasvim privatne ni glazbene veze s rodnim gradom, ostati punih 13 i pol godina! Početkom 2007. odlučuje se iz privatnih razloga vratiti u Zagreb, gdje odmah postaje ponovno članom Big banda Hrvatske radiotelevizije, u kojem sjedi i danas, što ga naravno ne sprečava u ostvarivanju projekata s malim sastavima, pretežito kvartetima, s kojima dosta snima i nastupa. U tom segmentu njegova djelovanja zamjetna je stalna suradnja sa slovenskim džezistima, pa ćemo tako u ritam-sekcijama njegovih kvarteta najčešće susresti imena pijanista Blaža Jurjevčića, kontrabasista Nikole Matešića i bubnjara Gašpara Bertoncelja, zastupljenih dakako i na Kadoićevim diskografskim izdanjima. A tih je dosad bilo nekoliko; Dry, Vitro ostvaren sa sastavom Ten Direction, potom That’s It s ansamblom Boilers, Monster In The Garden i posljednji Free Point s kvartetom i gostom gitaristom Ivanom Kapecom. Sudeći prema objavljenim podacima svi su ti diskovi dobili vrlo pozitivne recenzije.

Miro Kadoić pripada generacijski među današnje koncepcijski moderne i ne malobrojne glazbenike jazza sklone diskografske projekte realizirati vlastitim originalnim skladbama, premda mu osjećaj za swing nije stran. Uočljivo je to na njegovim CD-ovima, jer je Kadoić snimio tek jedan jazz-standard, skladbu Bronislawa Kapera Invitation. Koliko je takva praksa (koje se drži velik broj američkih, pa i drugih modernih džezista) dobrodošla, vidi se po komercijalnim efektima takvih projekata. Nigdje nije potvrđeno da su i najbolji jazz-instrumentalisti istovremeno uspješni kompozitori, čije bi skladbe bile zanimljive drugim kolegama ili pak široj publici. Stoga bi kao legitimacija takvih interpreta dobro došla izvedba barem jedne poznate balade. Kadoić može vrlo uspješno interpretirati skladbe primjerice Joea Hendersona, Johna Coltranea ili Waynea Shortera. On je to i dokazao kao solist ili sideman na brojnim snimkama ostvarenim s Big bandom RTV Slovenije i stranim solistima. Isto tako i sa zagrebačkim Boilersima ili Boškom Petrovićem.

Danas pedesetogodišnji Miro Kadoić, glazbenik mladenačke vanjštine, uspješno se okušao i kao aranžer i dirigent svojih skladbi s Big bandom Hrvatske radiotelevizije nastupom u Studiju Bajsić, a aktivan je i kao skladatelj glazbe za film i video.

Stoga, nakon prve federalne nagrade u kategoriji klarineta 1980, stipendije za mlade glazbene jazz-talente 1982. te povremenih usavršavanja kod Reggieja Workmana i Blue Loua Marinija u New Yorku, te tri na početku navedena recentna razloga, dovoljna su da se i Miri Mirokadu Kadoiću posveti ovaj prilog.