Plakatna režija i jedinstvena glazba

Komorna opera Benjamina Brittena Silovanje Lukrecije zaobilazi ansambl Splitske opere i u orkestralnu rupu smješta samo 14 solista-instrumentalista, koji su tek dijelom članovi kazališnog orkestra, dok je u podjeli od osam pjevača svega troje hrvatskih umjetnika, nijedan u stalnom sastavu ansambla

U

subotu, 19. svibnja u Hrvatskom je narodnom kazalištu u Splitu održana posljednja ovosezonska premijera Splitske opere (tek druga nakon Straussova Šišmiša): Silovanje Lukrecije Benjamina Brittena. Naslov djeluje vrlo avangardno za okvire inače prilično tradicionalne Splitske opere, koja je ne samo iz ideoloških razloga prošle sezone jedva prihvatila praizvedbu posljednje velike hrvatske opere Maršal Silvija Foretića u koprodukciji s Muzičkim biennaleom Zagreb. Njezin se ziheraški programski duktus rijetko udaljava od tzv. željeznog repertoara i iskušanih opernih hitova.

Sara Galli kao Brittenova Lukrecija u Splitu

Unatoč tomu, iako nisu ispunili gledalište do posljednjega mjesta kako to obično biva na svečanim premijerama, Splićani su s ovacijama prihvatili novo djelo u svojemu gradu, doživjevši ga očigledno kao programsko osvježenje od nataloženoga patosa glasnog belkanta. Komorna opera Benjamina Brittena u izvorniku naslova Rape of Lucretia kao da zaobilazi ansambl Splitske opere i u orkestralnu rupu smješta tek 14 solista-instrumentalista, koji su tek dijelom članovi kazališnog orkestra, dok je u podjeli od osam pjevača tek troje hrvatskih umjetnika, nijedan u stalnom sastavu ansambla.

Komorna je opera spretna za postavljanja i gostovanja, ne iziskuje velike izdatke, što ni u ova recesivna vremena ne očekujemo od nacionalnih kazališnih kuća. Čak ni koprodukcije koje dodatno štede ulaganja, nažalost nisu odveć zaživjele u našoj svakodnevnoj praksi, premda bi zasigurno dobro došle upravo za postavljanje skupocjenih velikih glazbenoscenskih projekata. A upravo na produkciji djela za koje je koprodukcija možda bila i najmanje potrebna splitsko se Hrvatsko narodno kazalište upustilo u međunarodnu suradnju na razini Hrvatska–Španjolska–Italija te uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i Grada Splita povezalo s ansamblima tršćanskoga teatra Verdi i madridske fundacije Artemus. Nakon splitske premijere produkcija u istom sastavu ove se jeseni izvodi Madridu, a iduće 2013. u Trstu obilježit će stogodišnjicu rođenja skladatelja Benjamina Brittena i ulazak Hrvatske u Europsku Uniju.

Višestruke silnice povezao je mladi splitski redatelj s diplomom rimske Sapienze Nenad Glavan, ujedno scenograf predstave, kojemu je to prva samostalna operna režija u nekom hrvatskom narodnom kazalištu, a već ima iskustva s koprodukcijskim postavljanjima komornih opera Giancarla Menottija (Telefon i Medij) te kao višegodišnji asistent opernih redatelja u Hrvatskoj i u Italiji. Mračnu je priču smjestio u amfiteatralnu rotirajuću konstrukciju u sugestiji suda, parlamenta, arene i teatra, a svoja saznanja s poslijediplomskoga studija iz digitalne režije iskoristio u interaktivnim projekcijama polukružnoga platna u pozadini.

Dosadašnje su se izvedbe toga djela u Hrvatskoj odvijale pod drukčijim prijevodima izvornika Rape of Lucretia (sve u produkciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu između 1951. i 1997. pod dirigentskim vodstvom Mladena Bašića) – od Lukrecija, preko Otmica Lukrecije, sve do Nasilje nad Lukrecijom – a ovo je prvi put da je djelo izvedeno u izravnom prijevodu Silovanje Lukrecije, gdje je radnja iz naslova jedina doslovna brutalno realistična dramatizacija na sceni unutar sveukupno prilično simbolične i plakatno režirane predstave. Svojevrsni dijabolični ples uz plesače-statiste, proizašle iz splitskih skupina salse i break dancea, efektno je koreografirala ravnateljica Splitskoga baleta Almira Osmanović. Režija sa svojim minucioznim filmiziranim detaljima u slabosvjetlosnim doprinosima oblikovatelja Srđana Barbarića možda bi više došla do izražaja u manjim komornim prostorima, dok se u širini scene splitskoga HNK-a pomalo gubila. Anksiozno ozračje unutar sugeriranoga represivnog sustava pod skromnim svjetlom naglasili su i skladni krojevi kostima Talijanke Terese Ancona, koji prema modi iz polovice prošlog stoljeća ocrtavaju uniforme nekih bivših i sadašnjih diktatura.

Najveća blagodat nove predstave na repertoaru Splitske opere profinjena je jedinstvena glazba Benjamina Brittena bez premca u opernom svijetu, sasvim apartne zvukovnosti, dramatizacije i tajnovitih vokalnih infleksija obojenih karakterom i govornom zvučnošću engleskog jezika. Zahtjevnu je partituru bogate glazbene ilustrativnosti izvrsno pripremio dirigent Robert Homen, pruživši komornom sastavu u rupi mogućnost da izražajnošću dostojno zamjeni zvuk velikog orkestra. S posebnim osjećajem za glazbenu dramatizaciju i vokalnost uskladio je široki raster glasovnih boja osmero solista na sceni te ih s instrumentalnim kolorizmom stopio u jedinstven zvučni korpus uz pregledan raster linija i boja. Premda već cijelo desetljeće djeluje u hrvatskoj operi kao dirigent zagrebačkoga HNK-a, ovo je bila njegova prva operna premijera.

Iz većinom inozemne pjevačke podjele izdvajaju se izvrsni muški i ženski korus koji su gotovo sveprisutni na sceni i kao suci, agenti ili odvjetnici vode publiku kroz radnju, a odlično su ih interpretirali austrijski tenor Alexander Kröner i poljska sopranistica Katarzyna Medlarska. Među ostalim pjevačima vrijedi izdvojiti anđeoski sopran Španjolke Nurije Garcia Arres u ulozi Lukrecijine mlađe sluškinje Lucije i hrvatsku perjanicu operne budućnosti, darovitoga splitskog bas-baritona Marija Krnića, koji je prigodom svojeg opernog debija plijenio glasom i stasom u ulozi Lukrecijina supruga Kolatina. Iako glumački krajnje uživljeni, glasovno se nisu iskazali tumači glavnih uloga, Talijani Sara Galli kao Lukrecija i Carlo Agostino kao Tarkvinije, Splićanin Zlatko Aurelije Kokeza u ulozi rimskoga generala Junija otkrio je puno razumijevanje Brittenova opernog stila, dok je tonskog fokusa i mirnoće nedostajalo u glasu prvakinje Zagrebačke opere Diane Hilje u liku Lukrecijine stare dadilje Bjanke.

U najavi svoje iduće predstave, na otvaranju Splitskoga ljeta 14. srpnja, Splićani se vraćaju svojim starim repertoarnim spomenicima i najavljuju novo uprizorenje Verdijeva Nabucca s dugoočekivanim povratkom u izvorne kulise antičkoga Peristila.