Državno jaružalo na medijskom poslu

Vlada Zorana Milanovića do kraja ove godine nakanila je isušiti hrvatsku „medijsku močvaru“: donijela je smrtnu presudu 72-godišnjem političkom dnevniku Vjesniku, a izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u promijenit će upravljačku piramidu te javne medijske kuće od nacionalnoga značenja i odlučiti o sudbini Hrvatske izvještajne agencije

Hrvatskoj je kulturnoj javnosti napokon službeno objavljeno da je počela borba za upravljačku prevlast u našoj najvećoj elektronskoj medijskoj kući na zagrebačkom Prisavlju. Ono što se već neko vrijeme u potaji kuhalo u povjerljivim krugovima nove socijaldemokratske koalicijske vlasti, nakon poslijeizbornoga preuzimanja Hrvatskog sabora i Banskih dvora, najavljivalo i očekivalo, eto, dogodilo se. Ministarstvo kulture na svojim je internetskim stranicama upravo predstavilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), čime je otvorena dvotjedna javna rasprava o predloženim paragrafima – od 18. svibnja do 1. lipnja.

To je očito prvi i najvažniji iskorak novih gospodara Banskih dvora i Hrvatskoga sabora u „medijsku močvaru“, koju kane isušiti i koji metar ispod dna. Aktualna ministrica kulture Andrea Zlatar Violić u nekoliko je intervjua ovih dana to potvrdila: novim će se zakonskim odredbama temeljito urediti hrvatski medijski prostor u državnom vlasništvu i odnosi u njemu, što bi se administrativno moglo okončati već do jeseni ili, najkasnije, do kraja godine. Za početak, koalicijski čelni ministarski dvojac Radimir Čačić – Slavko Linić, uz svesrdnu potporu i blagoslov njihova šefa Zorana Milanovića, odradio je najlakši dio posla. Donio je smrtnu presudu najstarijem hrvatskom dnevnopolitičkom listu Vjesniku i prepustio ulici njegovih stotinjak novinara. Nisu pomogli vapaji zaposlenika, pozivi vlasti na razum ni apeli domaće i strane intelektualne i političke javnosti da se očuva 72-godišnja tradicija dnevnoga lista s najvećom kulturnom rubrikom u zemlji i jedinim koji se uvažavao u diplomatskim krugovima širom svijeta.

Izmjenama Zakona o HRT-u glavni ravnatelj kuće u svojim će rukama držati presudne poluge moći, a njega će imenovati Sabor

Milanovićeva je vlada time vjerojatno počinila nepopravljiv kulturološki i civilizacijski harakiri. Pokazat će vrijeme. Na nešto slično prema „gubitašima“ takva novinskog tipa nije se odlučila nijedna vlast ni u zemljama razvijene zapadne demokracije ni u državama iz neposredne hrvatske okoline nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

Ostala dva koraka u sređivanju stanja u tzv. državnim medijima odnose se na HRT i Hrvatsku izvještajnu agenciju (Hinu).

Nije bilo neočekivano to da će nova vlast poželjeti što prije staviti HRT pod svoj nadzor i razvlastiti upravljačke uzdanice pobijeđenoga HDZ-a, jer su upravo televizija i radio najmoćniji mediji političkog i svakog drugog utjecanja (pa i mogućnosti manipuliranja) na javnost. Bila bi glupost i promidžbeni luksuz odreći se te medijske blagodati. Tim više jer je HRT u državnom vlasništvu, a svaka ga je vlast dosad znala upregnuti u svoja politička kola, pa…

Naši i vaši na vrtuljku

Da bi se doveli novi ljudi na čelna mjesta HRT-a, a da sve bude „transparentno“ i „po propisu“, kao što je red i običaj u demokraciji, naravno, bilo je nužno promijeniti Zakon o HRT-u. Drukčije ne bi bilo demokratski prirodno useliti Marka u Jankov ured, dakako. Ključnom zakonskom preinakom sugerira se kako se ne radi ni o kakvoj čistki s političkim podtekstom i pukom razmještaju na čelna (i vrlo unosna) mjesta „naših ljudi“ umjesto „njihovih“, nego da su sposobni i stručni pozvani preustrojiti te programski i novčano unaprijediti tu javnu medijsku kuću, naravno, ponajprije u interesu hrvatskih građana.

Iščitavajući očigledne, ali i predmnijevane okolnosti, koje Ministarstvo kulture kao predlagač zakonskih promjena naglašava ili pak uopće ne spominje, tekst Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u količinom štiva skroman je tekst. Najvećim dijelom bavi se normiranjem tijela i promjena na upravljačkim mjestima na HRT-u, a samo načelno i u tragovima – možda tek kao demokratski alibi? – spominje sadržajni preustroj medija, moderne programe i sadržaj primjeren kulturnom dostojanstvu suvremene hrvatske javnosti.

Zašto? Pa jednostavno zato što je HDZ-ova vlast uglavnom već obavila taj posao prije koju godinu u Zakonu o HRT-u (Narodne novine, broj 137/10), koji je sada u primjeni i kojim je rad HRT-a usklađen ne samo s pravnim tečevinama Europske Unije nego i sa svim važnim aktima u međunarodnom reguliranju audiovizualnih medijskih djelatnosti.

U ocjeni stanja, u uvodnom dijelu Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u, to se izravno i kaže: „Navedenim Zakonom određena je definicija sadržaja i funkcije javnih usluga javne televizije, tako da javne usluge HRT-a u smislu toga Zakona sadrže programske obveze HRT-a koje ispunjavanju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskoga društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost. Zakonom su detaljno navedene programske obveze HRT-a, koje se preciziraju ugovorom između HRT-a i Vlade Republike Hrvatske.“

Tri zaraćene skupine

Očito, sadašnje Ministarstvo kulture ne drži potrebnim ništa mijenjati u tim nakanama svojih prethodnika, pa zato o tome i nema ništa podrobnijeg u predloženim paragrafima. Za početak je u prvom planu dovesti nove medijske kormilare i uspostaviti novu upravljačku piramidu. Glede toga, na hrvatskoj dalekovidnici već mjesecima bjesni neskriveni rat za nove (bolje) položaje u personalnoj križaljci, osobito žestoko i nemilosrdno u Informativnom programu, gdje se sukobljavaju barem tri važnije skupine novinara i urednika. Svaka od njih drži se zaslužnom da joj nova vlast ukaže povjerenje te marljivo „djeluje“ u predvorjima novih kulturnih stratega ili izravno u ideologijskim središtima koja bi „mogla pomoći“ u konačno – „našem trenutku“...

Uskoro će se i službeno saznati tko će iz sadašnjih radijsko-televizijskih postrojbi s Prisavlja biti promaknut, tko potonuti na slabije plaćena radna mjesta, a tko će izvana doći u pomoć radi postizanja ključnih ciljeva predviđenog preustroja Hrvatskog radija i Hrvatske televizije. Iako je o imenima nezahvalno govoriti, jer je cijela ta stvar još „u loncu“, u krugovima bliskim Ministarstvu kulture spominje se desetak kandidata iz užeg izbora koji bi se mogli naći na mjestima glavnog ravnatelja HRT-a te članova Ravnateljstva i Nadzornog odbora HRT-a.

Zakonskim prijedlogom za javnu raspravu, glavni ravnatelj zamijenit će sadašnju Upravu HRT-a te će se preustrojiti djelovanje drugih upravnih tijela s tim da glavni ravnatelj dobiva presudne poluge moći, postaje alfa i omega upravljačkog mehanizma: glavni ravnatelj, Nadzorni odbor i Programsko vijeće.

Vlada želi pod svoj nadzor staviti najmoćniji medij političkog utjecanja – HRT

Ključni razlog za izmjene i dopune Zakona o HRT-u, tvrde u Ministarstvu kulture, nije želja za smjenom vlasti u toj javnoj medijskoj kući od nacionalnog interesa, smjenom po mjeri i potrebama novih žitelja Banskih dvora, nego to što je „zbog načina raspodjele pojedinih ovlasti između tijela HRT-a i njihova djelokruga došlo do značajnih problema u funkcioniranju i upravljanju HRT-om, te blokade rada pojedinih tijela HRT-a“. Istodobno, „potrebno je usvojiti program restrukturiranja, koji mora uzeti u obzir sve aspekte budućeg razvoja HRT-a, organizacijski, kadrovski, financijski i posebno programski aspekt, kako bi se poboljšala kvaliteta programa i osiguralo veće ulaganje u program HRT-a“.

Hrvatski radio, međutim, znatno je manji problem od Hrvatske televizije, koja je pak zadnjih desetljeća ne samo medijski stagnirala nego i nazadovala u izboru i kakvoći programa, profesionalnom nastupu te jezičnoj i općoj kulturi dijela „novinarskih zvijezda“, gotovo zatrla vlastitu proizvodnju sadržaja, itd. Na informativnom planu također je osjetan pad HTV-a, pa neke konkurentske komercijalne televizije imaju gledaniji čak i središnji dnevnik.

Ubuduće bi, navodi se u prijedlogu novih zakonskih paragrafa, HRT trebao emitirati „samo jedan specijalizirani televizijski programski kanal“, jer „od prosinca 2010. godine kad je stupio na snagu Zakon o HRT-u koji u članku 50. stavku 1. određuje da HRT emitira dva specijalizirana televizijska programska kanala u zemaljskoj digitalnoj radiodifuziji unutar drugog multipleksa (multipleks B), HRT nije uspio pokrenuti niti jedan specijalizirani programski kanal“.

Prihvate li se izmjene i dopune Zakona o HRT-u kako su predložene, a teško je vjerovati da neće s obzirom na vladajuću volju te odnos saborske većine i manjine, Ministarstvo kulture tvrdi kako će se bolje urediti izbor i djelokrug pojedinih tijela HRT-a, ali i odrediti jasna odgovornost glavnog ravnatelja HRT-a za rad i poslovanje te javne medijske kuće.

Vidovitost pod upitnikom

To će, ističe se također, „omogućiti skladno funkcioniranje tijela ove javne televizije, u kontekstu sagledavanja svih njezinih poslovnih i programskih obveza, te potencijala razvoja prema modernoj javnoj televiziji koja je sposobna ponuditi korisnicima značajno nove audio i audiovizualne usluge i usvojiti nove tehnologije“. Je li moguće pouzdati se u tu vidovitost i povjerovati tvrdnji iz Ministarstva kako za provođenje predloženog zakona „nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu“?

Iskustvo s naših hrvatskih kulturnih prostora najuvjerljivija je pouka o tome kako zamjena čelnika važnih institucija, kad to čini trenutna politička elita, nije svaki put najbolje rješenje. Jest razumljivo i redovito pogurano debelom frazeologijom, ali političke pripadnosti i simpatije nisu najbolji zalog napretka i izglednije budućnosti. To, dakako, najmanje ima značiti kako na HRT-u vječno trebaju ostati isti medijski kormilari i kako se već nekoliko mjeseci ne razmišlja o poskupljenju obvezne televizijske naknade, što i ne mora imati veze s državnim proračunom.