Vijenac 475

Matica hrvatska

MLADI GLAZBENICI U MATICI HRVATSKOJ: SVEN MRĐEN

Tradicija vrsnog odgoja

Zlatko Stahuljak

U Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu nastupio je 23. travnja glasovirač Sven Mrđen, rođen u Zagrebu 1994. S devet godina upisuje se u Glazbenu školu Ivana pl. Zajca, a od 2005. učenik je Srednje glazbene škole Vatroslava Lisinskog u razredu prof. Lidije Lovrić-Vidiš. Tijekom školovanja s velikim uspjehom sudjeluje na raznim školskim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Na državnom natjecanju 2005. osvaja treću, 2007. prvu, 2009. drugu, a 2011. prvu nagradu. Na međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste EPTA 2007. dobiva posebnu pohvalu žirija, a 2009. osvaja treću nagradu te Nagradu Hrvatskoga društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog autora. Na međunarodnom natjecanju Etide i skale osvaja 2008. petu, a 2010. četvrtu nagradu. Na Festivalu Chopinove glazbe u Zagrebu 2010. osvaja drugu nagradu. Na školskim natjecanjima redovito osvaja prve nagrade te je šest puta nagrađen nagradom Mira Sakač kao najbolji učenik klavirskog odjela. Nastupio je na Međunarodnom susretu mladih pijanista Darko Lukić 2007. Sudjelovao je na brojnim seminarima domaćih i stranih profesora.


slika

Snimio Mirko Cvjetko


U prvom dijelu nastupa Svena Mrđena bio je Preludij i Fuga u g-molu Johanna Sebastiana Bacha iz I. sveska Dobro ugođena glasovira, BWV 861 i 17. sonata u d-molu, op. 31, br. 2, Oluja, Ludwiga van Beethovena, a u drugom dijelu 6. stavak iz ciklusa Godine hodočašća, Obermannova dolina (1. knjiga – Švicarska) Franza Liszta, Sonatina Mauricea Ravela i Etida u c-molu, op. 25, br. 12 Frederica Chopina.

Izvrsnost Zagrebačke pijanističke škole i tradiciju vrsnog odgoja bilo je i vidjeti, sjajnom položinom ruku, ali i čuti, jednako takvom tehničkom usklađenošću i tonskom glasovnom uravnoteženošću, i to već kod Preludija te posebice kod Bachove Fuge, u izvedbi Svena Mrđena. Vrlo izražajnom i odmjerenom snagom jačine udara izveo je on zatim i uvod (Grave) s Allegrom, prvim stavkom programatske sonate Oluja L. v. Beethovena, s dobro uravnoteženim naglim promjenama brzine i dinamike sviranja, kao bitan ustroj djela, koje nam ocrtava prirodu u njezinoj neobuzdanosti. Drugi stavak, Adagio, donio nam je smirenje uz „jeku“ odlazećih silovitosti, kao uvod u ljupko izveden završni stavak, još tu i tamo oštar u dinamici ocrtavanja prirode. U završnom Allegrettu osjetili smo tonsku obojenost izvedbe u sviranju vrlo sposobna, uzorno vođena, mladoga Svena Mrđena. Ti su nas osjećaji osobito nosili u snazi izvedbe Obermannove doline Franza Liszta, kao i pri impresionističkoj Ravelovoj sonatini, a nešto manje kod Chopinove etide. Jasan nagovještaj stvaranja boja, kod tonske izražajnosti izvođena zvukovlja na glasoviru u nastupu Svena Mrđena, posebno treba istaknuti i pozdraviti. Burno pozdravljen, Mrđen je oduševljenoj publici dodao virtuoznu Studiju br. 1 Borisa Papandopula, s bravurozno izvedenim vrlo brzim pomacima oktava u objema rukama na kraju.

Vijenac 475

475 - 17. svibnja 2012. | Arhiva

Klikni za povratak