Opera buffa na nov način

U režiji Krunoslava Cigoja, a pod ravnanjem maestra Mladena Tutavca, na sceni HNK-a Osijek ponovno je, nakon 24 godine, uprizorena opera buffa Seviljski brijač.

Rossinijeva komična opera uprizorena je scenografskim prinosom Jasmine Pacek i Željka Nosića (kostimografija), koji su vjerno i stručno – samo nešto umanjeno – prilagodili originalne ideje iz uratka Ioanne Manoledaki. Asistentica redatelja bila je Petra Blašković; zborovođa Ljubica Vuletić, odlični korepetitori Damir Šenk i Igor Valeri.

Redatelj Cigoj dramsku je skicu režije Seviljskog brijača izgradio prema pravilima buffo-strukture. Kao sredstvo izraza on iskorištava recitativ secco i time otvara put svim elementima komične dramaturgije.

Rossinijeva opera buffa privukla je u Osijeku mnoge gledatelje

U ostvarivanju sadržaja na sceni HNK-a Osijek sudjelovali su, uz muški zbor i orkestar, izabrani solisti. Posebno dojmljiv bio je gost Sveto Matošić Komnenović kao Grof Almaviva. Mladi Robert Adamček ostvario je sjajnu i neobično uspjelu ulogu Figara. Vlaho Ljutić intuitivnim je smislom za komiku donio Don Bartola. Aida Čorbadžić izvrsno je, sjajnim rasponom glasa, tumačila Rosinu. Bas Berislav Puškarić uspješno je tumačio Don Basilija.

Rossini je svoga Seviljskog brijača udaljio od političkoga konteksta, te je prije svega radio na komici likova i situacija (u čemu je bio nenadmašan). Također je stvorio niz arija i prizora vrhunske vrijednosti: brioznu nastupnu ariju brijača Figara, podoknicu tenora, ariju Rosine i popularnu ariju Don Basilija o kleveti.

Kao sredstvo izraza Cigoj je maksimalno iskoristio recitativ. Time je sadržajno ogolio radnju – ostavivši dovoljno „zraka za njezin razvoj i razradu“. Ujedno je otvorio mogućnosti da svi komični elementi dođu do izražaja. Tako je oživjela najstarija komična, opera buffa u suvremenom aranžmanu. Redatelj Cigoj i ansambl osječke opere s maestrom Tutavcem pokazali su novi način uglazbljivanja staroga teksta iz 17. stoljeća.

Izrađene su i čiste visine, jasne kolorature (arija Rosine na početku prvoga čina). U nastupu Figara mladoga Roberta Adamčeka (u Podoknici) vidjeli smo britku tehniku pjevanja, muzikalitet, intonativnu čistoću i glumačku zrelost; kod basa Berislava Puškarića, u ariji klevete, zapazili smo izvrsnu tehniku pjevanja parlando-stila. Predstava je također obilovala brojnim skupnim scenama (kvinteti, seksteti). Kao poseban uspjeh u predstavi izdvajamo sekstete na kraju prvog, odnosno nastup ansambala na kraju drugoga čina.

Seviljski brijač Gioachina Rossinija posljednji je operni projekt u ovoj, 105. kazališnoj sezoni, projekt koji je ponovno privukao ljubitelje kazališne umjetnosti. A također je pokazao koliko je vrijedno iskoristiti izvrsne goste za animiranje uspavane kazališne publike.