Kazališni globus - svijet

Frljićevom predstavom započinje Sterijino pozorje

Novi Sad – Otac na službenom putu Olivera Frljića otvorit će 25. svibnja 57. Sterijino pozorje u Novom Sadu. U dvama programima, Nacionalnim dramama i kazalištima i Međunarodnim krugovima, do 2. lipnja publici će biti predstavljeno deset predstava. Dvije su iz Hrvatske, Frljićeva Mrzim istinu i Martinićeva Moj sin samo malo sporije hoda u režiji Janusza Kice. U programu su i Hypermnezija Selme Spahić i Radnici umiru pjevajući Olge Dimitrijević u režiji Anđelke Nikolić, obje u produkciji Heartefact Funda i Bitef teatra, Bunar Radmile Smiljanić (režija Egon Savin),

Plodni dani Borisa Liješevića i Jelene Kislovski Liješević, Srbljanovićkin Nije život biciklo (režija Anselm Weber, produkcija Schauspielhaus, Bochum), Melvilleov Pisar Bartleby Miloša Lolića i ljubljanskoga Mini teatra te Marat the Sade u režiji Andraša Urbana. Osim kazališnih predstava festival će i ove godine organizirati niz radionica, okruglih stolova, promocija i ostalih popratnih programa.

Koje je nacije drama?

Zenica – Još jedan festival nacionalne drame održava se u Zenici, gdje je započeo 11. festival BH drame. Sedam produkcija iz BiH, Hrvatske i Srbije čini natjecateljski program, a posebno je zanimljiva činjenica da čak tri od njih sudjeluju i u programu Sterijina pozorja: Mrzim istinu, Hypermnezija i Bunar. Produkcija Frljića i Teatra &TD time je postala svojevrstan kuriozitet: sudjelovala je na čak tri festivala koji u imenu imaju ono „nacionalna drama“ u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Zeničko Bosansko narodno pozorište predstavlja još jedan Frljićev projekt Pismo iz 1920, NP Sarajevo gostuje s Imširevićevim novim tekstom Kad bi ovo bio film, a NP Tuzla s Isakovićevom produkcijom TO u režiji Adnana Omerovića. Koprodukcija Prokleta avlija u kojoj sudjeluje i Kazalište Virovitica sedma je predstava natjecateljskoga programa, a do 20. svibnja, kad festival završava, održat će, kao i uvijek, i niz popratnih programa vezanih za BH-dramu.

Kad svećenik posrne

New York – Trkač posrće (The Runner Stumbles) Milana Stitta na brodvejskoj praizvedbi 1976. podigao je mnogo prašine. Naime, priča o strasnoj ljubavi koja se razvija između svećenika i časne sestre, a zatim i misteriozno ubojstvo božje službenice mnoge je tada uznemirila. Više od tri desetljeća poslije u režiji Petera Zinna i s vrsnim glumcima Christopherom Patrickom Mullenom i Casandrom M. J. Lollar, drama se opet našla na Broadwayu. I premda, kako kaže kritika, „vrijeme nije bilo milosrdno prema nekim dijelovima ove drame“, zaplet pun religioznih dvojbi, optužbi za ubojstvo i zabranjene ljubavi učinio je produkciju vrlo zapaženom na kraju sezone kad Broadway počinje živjeti skoru dodjelu Tonyja.

Partizanskim kazalištem na specijalce

Moskva – Niti se ruska kazališta bave isključivo klasicima, niti im je za kazališno uzbuđenje potrebna pozornica. U demonstracije koje traju u Moskvi zbog izbora Putina za ruskog predsjednika umiješala se gerilska kazališna grupa ­ Donatasa Grudoviča, koja nosi ime Partizansko kazalište s performansom/predstavom Diskodiktatori: Živjet ćemo da bismo vidjeli endorfine u bezimenoj anonimnosti. Glumci su se ubacili među prosvjednike i policiju izazvavši zbunjenost i kod jednih i kod drugih. Odjeveni u futurističke kostime i noseći iskrivljena zrcala kazališni partizani izvikivali su parole koje je onima umiješanima u svakodnevnu politiku bilo teško razumjeti, a cijeli je performans završio privođenjem nekoliko glumaca, ali i intervencijom potpuno zbunjene specijalne policije na masu prosvjednika i glumaca. Jasen Boko