Vijenac 474

Matica hrvatska

MLADI GLAZBENICI U MATICI HRVATSKOJ: PETRA SARIĆ

Talent velikih mogućnosti

Zlatko Stahuljak

Šesnaestoga travnja u Velikoj dvorani Matice hrvatske nastupila je glasoviračica Petra Sarić, rođena u Zagrebu 1996. Glasovir je započela svirati sa sedam godina na Glazbenoj školi Blagoja Berse, koju i danas polazi u razredu Ivane Tukše Jelić. Sudjelovala je na više školskih, nacionalnih i međunarodnih natjecanja te osvojila dvadesetak nagrada, od toga dvanaest prvih, a najvažnije su: Međunarodno pijanističko natjecanje Zlatko Grgošević 2006. i 2010, regionalno natjecanje 2007, 2009. i 2011, državno natjecanje 2009. i 2011. i 6. međunarodno natjecanje Ars nova, Trst, Italija, 2010. Prošle godine dobila je nagradu Oskar za izvrsnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Redovito je nagrađivana i posebnim nagradama za izvedbe djela hrvatskih autora: Etide i skale 2006. i 2008, Zlatko Grgošević 2006, 2010, EPTA 2009. Zahvaljujući nagradama nastupa na Memorijalu Darko Lukić u Osijeku, koncertu nagrađenih pijanista EPTA u Zagrebu, Susretima mladih pijanista u Varaždinu i Danima Miroslava Miletića u Sisku. S jedanaest godina dvaput je nastupila sa Zagrebačkim solistima izvevši Glasovirski koncert W. A. Mozarta, KV 414.


slika

Talentirana Petra Sarić / Snimio Mirko Cvjetko


U prvom dijelu koncertnog rasporeda Petra Sarić izvela je Sonatu u C-duru, K159 Domenica Scarlattija, Preludij i Fugu u c-molu, iz 2. sveska BWV 871 Johanna Sebastiana Bacha, i Sonatu u c-molu, op. 13, Patetičnu, Ludwiga van Beethovena, a u drugom dijelu Scherzo u cis-molu, br. 3, op. 39 Frederica Chopina, Etidu br. 4 – varijacija Tomislava Uhlika – te Preludije, op. 32. br. 5 u G-duru i op. 23, br. 5 u g-molu Sergeja Rahmanjinova.

Petra Sarić dala nam je dobro na glasoviru naslutiti očekivanu prozračnost jednostavačne sonate za čembalo talijanskoga skladatelja Scarlattija, tvorca više stotina djela tog tipa za instrumente s tipkama. Slijedila je uzorno ostvarena jasnoća izvedbe Bachova Preludija i Fuge iz Dobro ugođena glasovira. To je djelo bilo ujedno pedagoški osmišljen uvod u izvedbu zahtjevne Beethovenove Patetične sonate, kultnoga ranog djela s izvanglazbenim programatskim naslovom, i to trostavačnog (Allegro molto con brio, Adagio cantabile, Rondo), ali i s neuobičajenim polaganim uvodom Grave, kao što je to u obliku Introdukcije, nakon uvoda u brzi prvi stavak violinskoga koncerta u A-duru učinio Mozart, što je možda velikom geniju Beethovenu poslužilo kao uzor iz vremenskoga slijeda skladateljskih veličina, koristeći se njime u vlastitoj programatski strogo misaono odvagnutoj zaokruženosti.

Pri izvedbi Patetične mogli smo i vidjeti i čuti kako rano, tek s petnaest godina, Petra Sarić pokazuje daleko više nego što bi se primjereno uzrastu očekivalo i kako je pred nama talent velikih mogućnosti i vrijednost. Trebalo bi tek pripaziti na čvrstinu izvedbene usredotočenosti, koja popušta pred sam kraj nekoga zahtjevnog djela. U drugom dijelu rasporeda uz raspjevanost Chopinova Scherza i isto takvu raspjevanost širine ruske duše kod Preludija Sergeja Rahmanjinova, uživali smo u sredini s duhovitošću 4. varijacije hrvatskoga skladatelja Tomislava Uhlika, s temom poznate popevke iz Hrvatskog zagorja: „Kumek Martin, kaj još spiš, već ti vura tuče, bim-bam-bom“. Brojnoj, oduševljenoj, pretežito mladoj publici, koja je do posljednjega mjesta ispunila dvoranu, izveden je nježni glazbeni dodatak.


Vijenac 474

474 - 3. svibnja 2012. | Arhiva

Klikni za povratak