Šećer je došao s Kube

Dosadašnju Proljetnu reviju jazza zamijenilo je Proljeće Jazz hr u organizaciji HDS-a i KD Vatroslava Lisinskog u Maloj dvorani od 17. do 20. travnja, donijevši brojne jazz poslastice

Josip Meixner, rođeni Siščanin, živi i godinama djeluje u Beču s iskustvima iz Los Angelesa. U nas nije nepoznat, jer posljednjih je godina solističkim recitalima nastupio na međunarodnim festivalima jazza u Čakovcu, s kvartetom u Varaždinu, potom kao solist u Poreču, kao i na zagrebačkoj pozornici 2006. Koncizni pedesetominutni nastup na ovogodišnjem jazz proljeću Meixner je posvetio prijateljici Helgi Vlahović. U sedam izvedbi, uglavnom poznatih standarda, pokazao je superiornost interpretacije, bogatstvo ideja i veliku maštovitost u improvizacijama, dinamiku te napokon rutiniranu programsku zrelost, što je publika odmah osjetila i znala nagraditi.

Radio String Quartet Vienna

Programska novost uvrštavanje je djela Claudea Debussyja Clair de lune i Mozartova Wiegenlied u kontekst jazz-standarda, kao What Are You Doin’ The Rest Of Your Life, Smoke Gets In Your Eyes, My Romance, ili starih irskih melodija Danny Boy i Smile Fragile, što je bio kvalitetan početak programa festivala. Drugi su dio prve koncertne večeri nastupila trojica ruskih džezista, emigranata s njujorškim adresom; trubač i krilničar Alex Sipiagin, pijanist Miša Ciganov i agilni kontrabasist i skladatelj Boris Kozlov, sve bravurozni instrumentalisti, koji su udružili snage s mladim američkim bubnjarem Donaldom Edwardsom. Kozlova je kao kontrabasista i autora naša jazz-publika već ranije upoznala s Big bandom Hrvatske radiotelevizije. Njihov je jazz sinteza napisanog i dokraja nastudirana suvremenoga njujorškog trenda u jazzu, kakav primjerice predvodi aktualan trubač Dave Douglas. Već je početak u skladbi Life Score nagovijestio, a u One For Mike, posvećenoj saksofonistu Michaelu Breckeru, potvrdio, kakav jazz preferira kvartet Alexa Sipiagina. Mladi nadareni američki bubnjar Donald Edwards, podređen potpuno zadanu konceptu, pratnjama i solima profesionalno je i rutinirano obavio svoj dio posla. Taj je stil rusko-američkoga kvarteta očigledno podijelio simpatije publike u Lisinskom.

Radio String Quartet Vienna i zagrebački Scharf Club

Međunarodni Radio String Quartet Vienna, najavljivan i kao Zawinul Report, klasični je gudački kvartet u kojem sviraju Bernie Mallinger, bečki violinist širokog spektra zanimanja, kojega smo kao violinista i pjevača sa swing-kvartetom slušali na jednom od sad već davnih festivala tradicionalnoga jazza u Varaždinu, Ingmar Jenner, drugi violinist iz Graza, violistica iz Tajvana Cynthia Liao te naša, zagrebačka, čelistica Asja Valčić. Ona je najmlađa diplomantica Valtera Dešpalja i već je nastupila u programu jedne od prošlih Proljetnih revija jazza. Zbog imena Zawinul Report mogao se očekivati repertoar sa znatno većim udjelom Zawinulovih skladbi. Za autora dijela programa i aranžera Mallingera, programa napisana za takav specifičan kvartet, bio je to svakako vrlo zahtjevan i nimalo lak ni jednostavan posao. Bilo je to očito u izvedbama gotovo svih skladbi, među kojima su bili i originali nekih drugih autora, primjerice In A Silent Way i Oda Sigmundu Freudu, te na kraju i obradu jedne od najuspjelijih Zawinulovih skladbi Birdland. U tim je izvedbama važnu, gotovo ključnu ulogu imala naša čelistica Asja Valčić. Odnosi se to i na skladbe Cannonball, Black Market, Dream Clock i Wireless Wings.

Alex Sipiagin

Zagrebački Scharf Club jedini je zasad na našoj jazz-sceni koji popunjava važnu stilsku prazninu koja se zove swing. Osnovan je 2002. s namjerom da u nas promovira taj popularni stil u jazzu, temeljen u ovom slučaju dijelom i na pristupu i zvuku legendarnog europskog swing-izričaja, koji je još tridesetih godina prošloga stoljeća inovirao glasoviti Quintette du Hot Club de France. U tom je stilu, nakon nestanka stilski i zvukovno s tri gitare i kontrabasom profiliranijega zagrebačkog Hot Cluba, ovaj sastav izdao i svoj prvi disk, Scharf Club Swing Quintet. Nedavno je uslijedio i drugi, Swing Party, u programu kojega sudionici kvinteta stilu swinga prilagođavaju i nekoliko vlastitih autorskih uradaka. U takvu je slušljivom programskom ozračju prošao i ovaj koncert Scharf Cluba, tijekom kojega smo čuli obrade poznatih swing-standarda u raznim tempima, kao što su Continental, Avalon, Don’t Be That Way i Just Friends, a uz njih i originale Subotom popodne i Blue Rag gitarista Marija Igreca, Tika i Xantus pijanista Ante Nine Reljića te Centurion i Swing Party For Scharf Club Nenada Jure Vrandečića, vješto uklopljenih u stilski kontekst swinga. Taj stil pratile su i odgovarajuće solističke dionice autora. Sastav karakterizira i prepoznatljiv zvuk tradicije s violinom Miljenka Puljića (direktora Zagrebačke filharmonije), gitarom Marija Igreca, profiliranim uvodima i solima pijanista Ante Nine Reljića te pratnjom kontrabasista Nenada Jure Vrandečića. U sastavu je i jedan u jazzu rijedak žičani instrument – bugarija, koju svira član Tamburaškog orkestra HRT-a Ranko Purić. U dvjema izvedbama, Good Morning Blues Counta Basieja i baladi Just Friends nastupio je i vokalist Kristian Beluhan, izvevši korektno spomenutu baladu, ali koristeći u bluesu bezrazložno visok i odveć naglašen registar glasa.

Iskusni i mlade nade

U prvom dijelu programa treće večeri svirao je kvartet alt- i sopran-saksofonista te skladatelja Mire Kadoića. Kadoić je najprije svirao u raznim malim sastavima, da bi se napokon potpuno posvetio jazzu diplomiravši klarinet na Muzičkoj akademiji. Usavršavao se u New Yorku. Nekoliko je sezona bio član saksofonske linije Plesnog orkestra HRT-a. Godine 1993. u istoj ulozi, ali i kao solist, prešao je u Big band Radiotelevizije Slovenije, u kojem će provesti nekoliko godina, ne zapuštajući pritom povremene suradnje s malim sastavima hrvatske jazz-scene. Po povratku u Zagreb vraća se kao saksofonist-solist u Big band HRT-a, no očito ne prekida suradnju sa slovenskim kolegama, jer smo sada u njegovu kvartetu slušali izvrsnoga slovenskog pijanista i člana Big banda RTV Slovenije Blaža Jurjevčiča i kontrabasista Nikolu Matošića, dok je najavljenoga, također slovenskog, bubnjara Gašpera Bertoncelja na ovom nastupu zamijenio jedan od najboljih zagrebačkih bubnjara Kruno Levačić.

Kao vođa kvarteta Kadoić se prema već ustaljenu običaju današnjih džezista odlučio za program vlastitih skladbi, od kojih je najveći dio već predstavljen na zadnjem Kadoićevu disku Free Point.

Josip Meixner

Proljetna revija jazza posvetila je svojevremeno pa i ovaj put svoj posebni prilog jednom od osnivača festivala i važnoj ličnosti povijesti jazza u Hrvatskoj, Marjanu Moši Marjanoviću. Njome se nastoji mladim i neafirmiranim jazz-glazbenicima omogućiti nastup u relevantnom prostoru i u profesionalnoj festivalskoj konkurenciji. Izbornik Mario Igrec na pozornicu je doveo šest instrumentalnih i vokalnih solista koji su nastupili uz njegov trio (uz Igreca svirali su Nenad Jura Vrandečić kontrabas i Borna Šercar bubnjeve), ili uz pratnju vlastitih ritam-sekcija.

Šlag na torti

Završni je koncert ovogodišnjega festivala kao šećer na kraju pripao kubanskom bubnjaru Ignaciju Berroi, rođenu u Havani 1953. godine. Svestran glazbenik, koji se nakon 1980. i preseljenja u New York kalio s brojnim protagonistima američke jazz-scene kao što su: McCoy Tyner, Wynton Marsalis, Jackie McLean, Clark Terry, Lou Donaldson, Freddie Hubbard te napose Dizzy Gillespie, poznat po svojim afinitetima prema kubanskim perkusionistima. Svestrani Berroa, koji je već 2006. s kvartetom i kao solist s Big bandom Hrvatske radiotelevizije muzicirao u Zagrebu, zapažen je bubnjar vrlo dobre tehnike instrumenta. Sada kao vođa vrsnog trija u kojem su izvrsni mladi pijanist Martin Bejeran te kontrabasist Edward Perez. Zagrebački je program trija obuhvatio dobro nastudirane i besprijekorno izvedene jazz-teme kao što su Solar Milesa Davisa ili Airegin Sonnyja Rollinsa, ali i originalne skladbe poput Pull Up The Chair ili Eu Sei Que Te Amar. No kako je izvedba balade uvijek najbolja legitimacija svakoga jazz-glazbenika, jedna je od njih izvrsnošću i maštovitošću interpretacije te besprijekornim pijanizmom polučila veliku pozornost. Bila je to I’ve Grown Accustomed To Your Face Lernera i Loewea, u kojoj je solist bio Martin Bejerano. Dan poslije, u subotu, Ignacio Berroa je za sve zainteresirane u dvorani HDS-a održao i jazz-seminar.