Neizmjeran doprinos hrvatskoj književnoj historiografiji

Znanstveni skup u Zagrebu i Trstu ponudio je niz zanimljivih priloga o ulozi Ive Frangeša u hrvatskoj književnoj povijesti čiji je raznolik znanstveni opus uvelike promijenio sliku hrvatske književnosti

U Zagrebu i Trstu od 19. do 21. travnja održan je znanstveni skup posvećen hrvatskom književnom povjesničaru i teoretičaru, kritičaru i prevoditelju Ivi Frangešu. Kao autor nezaobilazne književno-povijesne sinteze Povijest hrvatske književnosti te niza istaknutih rasprava o različitim temama vezanim uz hrvatsku književnost, a temeljenima na novim teorijsko-metodološkim polazištima, Frangeš je uvelike zadužio hrvatsku znanost o književnosti te se ubraja među najvažnije hrvatske književne povjesničare. Znanstveni skup posvećen Ivi Frangešu trinaesti je skup iz niza Hrvatski književni povjesničari što ga organiziraju Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, ovom prigodom u suradnji s Filozofskim fakultetima iz Zagreba i Osijeka, Hrvatskom zajednicom u Trstu, Hrvatskim filološkim društvom Zagreb te sveučilištima u Puli i Zadru, a održan je pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Ivo Frangeš posebice je zaslužan za prestanak strogog odvajanja starije od novije hrvatske književnosti

Skup je s radom započeo 19. travnja u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a otvorio ga je predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić, koji je govorio o značenju akademika Ive Frangeša za hrvatsku književnost i kulturu. Okupljenima se u ime Razreda za književnost HAZU obratio i akademik Ante Stamać, koji je pozdravio održavanje skupa o Ivi Frangešu, a akademik Krešimir Nemec s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osvrnuo se na važne činjenice iz doba Frangešove sveučilišne karijere od 1956, kada na Katedri za noviju hrvatsku književnost nasljeđuje Antuna Barca. Na kraju uvodnih riječi okupljene je pozdravio predsjednik Organizacijskog odbora Međunarodnoga znanstvenog skupa o Ivi Frangešu Tihomil Maštrović.

Nov pogled na narodni preporod

Znanstveni dio skupa otvorilo je predavanje akademik Radoslava Katičića Ivo Frangeš i cjelina hrvatske književnosti, u kojemu je Katičić istaknuo važnost Ive Frangeša za hrvatsku književnost, posebice njegovu ulogu u prestanku oštrog odvajanja starije od novije književnosti kao i novim razmišljanjima o narodnom preporodu. Ujedno je naglasio važnost 1956. godine, kada Ivo Frangeš preuzima Katedru za noviju hrvatsku književnost, a iz tiska izlazi Jonkeova studija o Adolfu Veberu Tkalčeviću, što je značilo i prekid sa školom hrvatskih vukovaca. Akademik Josip Bratulić u izlaganju o Frangešovoj Povijesti hrvatske književnosti (1987) osvrnuo se na okolnosti njezina nastanka i tadašnju suradnju s Ivom Frangešom. Profesor s njemačkoga sveučilišta Georg-August-Universität Reinhard Lauer održao je izlaganje Makro- i mikroliterarna metoda Ive Frangeša, smatrajući da Frangeš putem mikroanaliza dolazi do argumenata za definiranje literarnih formacija i epoha (makroanalize), čime stvara posebnu sliku hrvatske književnosti. Akademik Ante Stamać u izlaganju Frangešova kritička i povijesna misao u svjetlu književnoznanstvenih paradigmi XX. stoljeća istražio je utjecaj različitih smjerova istraživanja književnosti 20. stoljeća (klasična filologija, esteticizam, lingvostilistika, fenomenologija, strukturalizam) na Frangešovo bavljenje književnošću. Tihomil Maštrović određuje Frangešovo viđenje hrvatske moderne kao povezivanje književnog sjevera i juga Hrvatske čime se konstituira središnja nacionalna književnost. Pitanje romantizma u Frangešovoj Povijesti hrvatske književnosti bilo je temom izlaganja Dubravke Brunčić. O Frangešovim čitanjima pojedinih autorskih osobnosti i dionica hrvatske književnosti izlagali su: akademkinja Dunja Fališevac (Frangešovo čitanje Vidrića), akademik Luko Paljetak (Frangešov trnokop u Tinovoj bašti – Ivo Frangeš i Tin Ujević), akademik Dubravko Jelčić (Frangeš i Tadijanović), Katica Čorkalo Jemrić (Krleža Ive Frangeša), Antun Pavešković (Frangešov uvid u dubrovačku stariju književnost) i Dubravka Brezak-Stamać (Frangešov Mažuranić). Nina Aleksandrov Pogačnik u izlaganju Povijest na razmeđi (između općeg i osobnog). Književnopovijesne odrednice Ive Frangeša analizirala je Povijest hrvatske književnosti te utvrdila metodološka uporišta Frangešove književnopovijesne koncepcije, a Suzana Coha govorila je o novim kritikama modernističkih i postmodernističkih povijesti književnosti, među kojima je i Frangešova književno-povijesna sinteza. Na kraju prve sjednice izlaganje je održao Ivan Bošković o Obljetnicama i književnim nadnevcima u opusu Ive Frangeša, kojima je Frangeš posebnim stilskim izričajem književne teme približavao širokom krugu čitateljstva.

Po završetku prve sjednice za sudionike je organizirano primanje u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, čijim je članom bio Ivo Frangeš, nakon čega su se sudionici zaputili u Frangešov rodni grad Trst.

Talijanske teme i hrvatska književnost

Skup je s radom nastavio u petak, 20. travnja 2012. u Trstu, u znamenitoj zgradi Narodnog doma, gdje je danas u sklopu Sveučilišta u Trstu smještena Scuola superiore di lingue moderne per Interpreti e Traduttori. Skup je pozdravila Maria Cristina Benussi, dekanica Facoltŕ di lettere e Filosofia Universitŕ na kojemu je Frangeš predavao. Veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji Tomislav Vidošević govorio je o Frangešovu istaknutom mjestu u hrvatsko-talijanskim vezama, a okupljene je pozdravio i Damir Murković, predsjednik Hrvatske zajednice u Trstu, izdavača važne monografije Hrvati u Trstu / I Croati a Trieste iz 2007. Tom prigodom Valnea Delbianco pokazala je zanimljive rezultate istraživanja vezane uz biografske podatke Ive Frangeša (mjesto Frangešove obiteljske kuće, crkvu u kojoj je kršten...).

Uslijedila je druga sjednica znanstvenog skupa, koju je otvorilo predavanje Fedore Ferluga-Petronio Ivo Frangeš i Nikola Šop, u kojemu je Frangeša predstavila kao poznavatelja, ali i važnoga promotora Nikole Šopa u Hrvatskoj i inozemstvu. Valnea Delbianco u izlaganju Ivo Frangeš i hrvatska talijanistika govorila je o Frangešu kao talijanistu, njegovim interesima i prinosu unutar hrvatske talijanistike. Nadovezujući se na Talijanske teme Ive Frangeša Božidar Petrač govorio je o utjecaju Frangešova bavljenja talijanskom književnošću na sagledavanje hrvatske književnosti. Persida Lazarević Di Giacomo u izlaganju Pokušaj Ive Frangeša u zasnivanju (mikro)sinteza talijanske književnosti istaknula je vrijedne Frangešove prinose proučavanju povijesti talijanske književnosti. Cvijeta Pavlović u izlaganju Učenik „učitelja energije“: Frangešov prijevod Stendhalovih Talijanskih kronika govorila je o utjecaju Stendhala na Frangeša s posebnim naglaskom na visoke domete Frangešova prijevoda. O Ivi Frangešu i talijanskoj književnoj kritici te utjecaju pojedinih metodologija proučavanja književnosti na Frangešovo promatranje djela talijanske književnosti izlagala je Natka Badurina.

Nakon „talijanskih“ tema i govora o Frangešovu prinosu hrvatskoj talijanistici izlaganja su se usmjerila na Frangešovo bavljenje hrvatskom književnošću. Slobodan Prosperov Novak u Postumnoj isprici Ivu Frangešu govorio je o okolnostima njegove kritike Povijesti hrvatske književnosti iznesene na okruglom stolu časopisa Republika. U izlaganju Ivo Frangeš i idejna kretanja u hrvatskoj književnosti XVIII. stoljeća Josip Lisac istaknuo je važnost Frangešova zanimanja i za starije hrvatske pisce, što je pridonijelo i rješavanju pitanja povijesti hrvatskoga književnog jezika. Hrvojka Mihanović-Salopek izlagala je o Frangešovoj interpretaciji Silvija Strahimira Kranjčevića, a Robert Bacalja i Katarina Ivon o Frangešovoj interpretaciji Matoševe novelistike. O Frangešovoj Geschichte der kroatischen Literatur (1995) kao prvoj opsežnoj povijesti hrvatske književnosti objavljenoj na stranom jeziku govorila je Andrea Sapunar Knežević. Posljednje izlaganje druge sjednice skupa održala je Viktoria Franić Tomić pod naslovom Frangešova enciklopedijska natuknica kao pratekst Povijesti hrvatske književnosti.

Kritičar erudit

Treću sjednicu skupa otvorila je Zlata Šundalić izlaganjem Ivo Frangeš o staroj hrvatskoj književnosti. Martina Ćavar izlaganjem Frangešov Šenoa predstavila je Frangešov prinos poznavanju Šenoe, a o Frangešovu važnom prijevodu i popratnoj studiji o Machiavelliju izlagali su Antonia Blasina Miseri i Marinko Šišak (Frangešov pristup Machiavelliju). O jezikoslovnim aspektima Frangešova bavljenja književnošću u razdoblju hrvatskoga narodnog preporoda govorile se Vlasta Rišner u izlaganju Ivo Frangeš kroz jezikoslovnu prizmu: pitanje stila i pogled na jezik iliraca i Jadranka Mlikota u izlaganju Frangešov prinos poznavanju Mažuranićeva jezika. Dubravka Zima podsjetila je na Frangešovu ulogu u pokretanju projekta Enciklopedija hrvatske književnosti, a Josipa Dragičević izlagala je o Ivi Frangešu i hrvatskoj književnoj kritici. U izlaganju Dionica dječje književnosti u Frangešovu stručnom i znanstvenom opusu Ana Batinić iznijela je opažanja o zastupljenosti i predstavljanju dječjih autora kod Frangeša.

Melpomena, tragička muza

Trećega dana skupa za sudionike je organiziran izlet po Istri pod stručnim vodstvom akademika Josipa Bratulića tijekom kojega su posjetili kulturno-povijesne znamenitosti Poreča, Sv. Lovreča, Dvigrada, Žminja i Sv. Petra u Šumi.

Tragom svega navedenog može se zaključiti da je znanstveni skup ponudio niz zanimljivih priloga o ulozi Ive Frangeša u hrvatskoj književnoj historiografiji te da je valorizacijom njegova znanstvenog opusa potvrđeno da je riječ o iznimnoj ličnosti koja je uvelike promijenila sliku hrvatske književnosti. No treba napomenuti da su pritom, ne utječući na znanstvenu dimenziju skupa, osobna sjećanja mnogih sudionika pridonijela i upoznavanju velike osobnosti Ive Frangeša kojega se oni koji su ga poznavali s radošću sjećaju.

Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa o Ivi Frangešu najavljen je za sljedeću godinu, kada se navršava deseta obljetnica smrti Ive Frangeša.