Vijenac 474

Kazalište

Sad Sam lucky – Jednadžbe jezika i tijela, kor. Matija Ferlin, Zagrebački plesni centar

Kreativno prevrednovanje stvarnosti

Ivana Slunjski

Nastavljajući ciklus predstava Sad Sam, Matija Ferlin u Sad Sam lucky – Jednadžbe jezika i tijela nadahnuće traži u avangardnoj poeziji Srečka Kosovela. Prvi put u seriji solo radova Ferlin odstupa od pretresanja vlastite osobnosti, premda su prethodno razmatrana problematika i autorefleksivno promišljanje itekako osjetni u izvedbenoj građi.


slika

Tri dimenzije Kosovelovih Integrala u plesnom solu Matije Ferlina / Snimio Danko Stjepanović


U Kosovelovu relativno kratku poetskom opusu težište je na ekspresionističkom razvoju vizionarske, društvene i religiozne tematike s utkanom idejom osobne i kolektivne kataklizme koja ishodi katarzičnim smirajem i stvaranjem novoga sustava vrijednosti. Posljednjih godina njegova stvaranja, ujedno i života, ekspresionističke težnje pretaču se u konstruktivističke stihove okupljene zbirkom Integrali. Upravo su Integrali bili okidač Ferlinova stvaralačkoga zanimanja za slovenskog pjesnika. Propitivanje protoka vremena i smisla postojanja, koje je u Kosovelovoj poeziji zaoštreno pjesnikovim suočavanjem sa sveopćim beznađem i posljedicama Prvoga svjetskog rata, Ferlin u scenskoj interpretaciji razlaže na tri dimenzije, na jezičnu razinu, odnosno posredovanje poruke govorom, potom na pokret i kretanje prostorom.

Izrazite fizikalnosti i kad miruje, Ferlin uspijeva prizvati snagu Kosovelovih stihova koji u traženju prave forme gotovo prekoračuju jezičnu razinu. Emotivan i ranjiv, a istodobno dalek i neuhvatljiv, u nekoliko navrata ponavljajući početnu scenu da bi je svaki put razmotao u drugome smjeru, Ferlin uz dramaturšku potporu Gorana Ferčeca pronalazi mjeru između težine poetske riječi i ustrajanja u određenome pokretu. Kolebanje između vjere i beznađa, zadovoljstva i sjete, trajnosti i nestalnosti pozorno je uokvireno scenografijom (Mauricio Ferlin) – sivilom ugljene prašine koju Ferlin krećući se scenom utrljava u drveni pod, odjeću, lice, kosu. Prazna scena s istaknutim radnim stolom još je jedna poveznica Kosovela i Ferlina, koja kao i prazan papir izaziva autora na kreativno, ali i kritičko prevrednovanje stvarnosti.


Vijenac 474

474 - 3. svibnja 2012. | Arhiva

Klikni za povratak