Violinistica koja obećava

Izvedba Nikoline Maričić pokazala je kako će nastojanja za visokim zahtjevima tehnike kod vrlo sposobne violinistice biti ispunjena uz dalje dodatne napore prema visokim težnjama

U ponedjeljak 26. ožujka u Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu priredila je nastup glazbeno svestrana učenica petoga godišta Glazbene škole Mirković u Opatiji, violinistica Nikolina Maričić, učenica violine u razredu prof. Jovke Jordanove, koja ujedno pohađa nastavu glasovira istoga godišta u toj školi.

Nikolina Maričić (2001) redovito nastupa na školskim koncertima i predstavlja školu na raznim priredbama. Na regionalnim natjecanjima osvojila je prve nagrade (2010. violina, 2011. klavir, 2012. violina) i drugu nagradu 2009. iz klavira. Na državnim natjecanjima osvojila je treću nagradu (2007. violina, u kategoriji komornih sastava), drugu (2008. violina, u kategoriji komornih sastava, 2010. violina) i treću nagradu (2011. glasovir). Godine 2007. nastupila je na 3. međunarodnom natjecanju Paolo Spincich u Trstu te osvojila drugu nagradu i UNICEF-ovu nagradu za najmlađeg sudionika na violini. Dva puta sudjelovala je na Međunarodnom natjecanju mladih pijanista Zlatko Grgošević, osvojivši 2008. drugu, a 2010. treću nagradu. Prvom i posebnom nagradom na violini za izvedbu zadane skladbe hrvatskog skladatelja okrunila je sudjelovanje na 17. međunarodnom natjecanju Etide i skale 2011.

U prvom dijelu programa nastupa Nikoline Maričić bio je stavak Grave iz Violinskog koncerta u G-duru Jana Jirija Bende i trostavačni Adelaide Concerto Mariusa Casadesusa, a u drugom dijelu Tema s varijacijama u A-duru i Rondo Brillante Nicoloa Paganinija, Allegro moderato iz Violinskog koncerta br. 2 Ludwiga Spohra i 1. impresija – Volosko grade kapetana, ribara, slikara, pjesnika i učenjaka Ljuboslava Kuntarića.

Blago je na početku djelovala toplina svirke desetogodišnje učenice pri izvedbi stavka Grave iz Violinskog koncerta Čeha J. J. Bende, iz povijesno poznate obitelji glazbenika. U slijedu programa trostavačni Adelaide Concerto M. Casadesusa u Mozartovu stilu, objavljen 1933, oko čije je autentičnosti najprije trajao dulji spor, pokazao je programski jasnu pedagošku usmjerenost prema ovladavanju neizostavnim izvedbenim stilom u odgoju onih koji dolaze. U drugom dijelu programa zahtjevnost Paganinijevih Tema s varijacijama, kao i Ronda Brillante, pokazala je kako će nastojanja za visokim zahtjevima tehnike kod mlade, vrlo sposobne i dobro vođene violinistice biti ispunjena uz dalje dodatne napore prema visokim težnjama, što te skladbe istaknutoga violinskog virtuoza traže. Vrlo je instruktivno nakon Paganinija bio u raspored postavljen prvi stavak Violinskog koncerta u d-molu Ludwiga Spohra, oponenta paganinijevskoj „virtuoznoj ispraznosti“, kako se Spohr izjavama postavljao nasuprot violinskom konkurentu s južne strane Alpa, što je skladateljski posebno izrazio u svojem Violinskom koncertu br. 9, poznatom kao Gesangscene, želeći pokazati tadašnje intelektualno glazbeno čistunstvo u službi violinskoga virtuoziteta. Oba Spohrova koncerta credo su u službi odgoja mladih violinista. Na kraju programa, unutar tipične pjevne i slušno simpatične melodike, izvedena je Kuntarićeva 1. impresija, gdje je nažalost odveć gusto skladana glasovirska pratnja vrlo često prekrivala dionicu violine.

Glasovirska pratnja cijelog nastupa bila je izvedena s vrlo primjerenim profesionalnim dometom pijanistice Natalije Maričeve, u koji je ušla i pomoć oko oglašavanja nove tročetvrtinske violine. Nakon cvijeća i duga odobravanja malobrojne publike, uz u toku koncerta rijedak smiješak, Nikolina Maričić dodala je, smirena, lijepo izveden dodatak.